Predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec, natječući se za treći mandat na mjestu ustavne sutkinje, odgovarajući u utorak na pitanja članova saborskog Odbora za Ustav, istaknula je kako su je kandidirale druge institucije, poput Pravnog fakulteta, te smatra da je bitno u ovakvoj nekonsolidiranoj demokraciji, kao što je hrvatska, održati kontinuitet na Ustavnom sudu.

Odgovorila je i na pitanje zašto se na neke odluke čeka dugi niz godina, poput primjerice o zakonu iz 1978., kojim se regulira pobačaj, a koji je na stolu Ustavnog suda više od 20 godina. Istaknula je da je unazad pet godina Ustavni sud napokon imao kapacitet za donijeti presudu o toj ustavnoj tužbi. “Nažalost, ja to shvaćam kao osobni neuspjeh, nisam uspjela uvjeriti sjednicu suda da uđemo u raspravu o tom predmetu”.

Još jedna pogreška koju je Omejec priznala članu Odbora Miloradu Pupovcu (SDSS), jest činjenica da se na presudu o Branimiru Glavašu čekalo četiri godine, a da je onda objavljena netom prije drugog kruga predsjedničkih izbora. Glavaš je u zatvoru proveo ukupno pet godina i četiri mjeseca. “Nisam možda sagledala sve konzekvence vremena kad se odluka donosi i to jest jedno veliko životno iskustvo koje s takvim iskustvom koje sad imam ne bih vjerojatno više ponovila. Nema opravdanja. To je neprihvatljivo i neodgovorno. To je moja pogreška, ali odluka je dobra!”, zaključila je Omejec.

Glavašev odvjetnik Dražen Matijević komentirao je za naš list ove njezine izjave rekavši kako ne da se nije smjelo čekati četiri godine s tom odlukom, nego se na njoj nije smjelo raditi četiri godine. “Jer ljudi koji su osuđeni na temelju presude koja je bila protuustavna, odležali su te kazne. I to i po nekoliko godina. Ti ljudi su u trenutku kada je ustavna tužba podnesena bili na izdržavanju kazne na temelju pravomoćne presude. Dakle, to je nešto što se moralo riješiti u roku, jer, konačno, postoji nekakav rok u Ustavnom sudu u kojemu on mora rješavati predmete”, ističe Matijević, dodajući kako se sud toga roka iz objektivnih razloga ne drži, ali kada su u pitanju ovakvi predmeti gdje se ljudi nalaze na izdržavanju kazne, takva odluka bi, prema njegovom mišljenju, trebala biti donesena u najduljem roku od godine dana, što bi onda bio i rok u skladu sa zakonom.

- Cijelo vrijeme tvrdio sam da je presuda o kojoj je riječ neustavna i, ako je ona takva, to se trebalo utvrditi u najkraćem mogućem roku i donijeti takvu odluku. Potpuno sam suglasan s predsjednicom Ustavnog suda da se više nikada ne bi smjelo dogoditi da se od podnošenja ustavne tužbe do odluke u takvom predmetu, gdje se radi o drugom najvećem ljudskom pravu poslije onoga na život, a to je pravo na slobodu, odlučuje više od četiri godine. A da je odluka Ustavnog suda bila u cijelosti ispravna, sigurno da jest. To je jedino moguće rješenje bilo, jer su povrede temeljnih ljudskih prava u provedenom postupku bilo u nebo vapijuće”, zaključio je Matijević, a kao činjenica ostaje da je žaljenje Jasne Omejec, koja priznaje svoju pogrešku, slaba utjeha onima koji su u zatvoru proveli četiri godine, bez da i dalje znaju što je bio razlog takve sporosti Ustavnog suda u spomenutom slučaju.