Na hrvatsko gospodarstvo, koje prema posljednjim statističkim podacima bilježi pozitivne rezultate i znak oporavka, poput sjene nadvija se novi problem.

Za taj problem svi znaju, ali nitko ne poduzima konkretne mjere. Riječ je o nedostatku kvalitetne radne snage koji je dodatno potenciran sve većim odlaskom hrvatskih građana na rad u druge zemlje Europske unije. Ovo je posebice postalo aktualno nakon što je prošle godine većina članica Unije ukinula kvote za hrvatske radnike. Ovog proljeća to je učinila i Švicarska.

Posve je jasno kako hrvatsko gospodarstvo ne može biti konkurentno europskom, ako se domaćim gospodarstvenicama ne osigura dostatna radna snaga, a nje nedostaje unatoč tome što Hrvatska konstantno broji više od 250 tisuća nezaposlenih.

- Prvi dio problema u ovoj visokoj brojci je što je dio nezaposlenih u evidenciji s ciljem da nikada i ne dođe do posla, odnosno kako bi ostvarili određena socijalna prava - rekao je za jednog od prijašnjih razgovora o ovoj temi Zoran Kovačević, predsjednik HGK Županijske komore Osijek.

Drugi se problem pak pojavljuje kod zanimanja koja se traže, primjerice u građevini i prijevozu, a za koja na Zavodu za zapošljavanje i ima raspoloživih nezaposlenih osoba, ali su one neiskoristive. Primjerice, na Zavodu su mahom stariji građevinci koji zbog svoje dobi ne mogu izdržati teške uvjete rada. Ili, pak, ne mogu ispuniti zdravstvene uvjete, pa tako ne mogu raditi na visini. Tu je i skupina onih koji su na početku karijere, dakle bez potrebnog radnog iskustva. Oni koji su sposobni i iskusni - mahom su otišli u inozemstvo, ondje su bolje plaćeni nego u svojoj zemlji. Ne čudi stoga da mnoge građevinske tvrtke stalno imaju otvorene natječaje za zidare, tesare, armirače, krovopokrivače...

- Istina je da nam nedostaje ljudi za sva građevinska zanimanja. Valja samo pogledati i koliko mladih školovanih primjerice zidara ili armirača iziđe iz škole, mislim da je to jednoznamenkast broj, i da bude jasno kako građevinske tvrtke na našem području ne mogu imati ljudi za ta zanimanja. Ista je situacija i s obrtnicima: keramičarima, ličiocima itd. S druge strane i ne stimulira se školovanje mladih za deficitarna zanimanja - ističe direktor i vlasnik osječke građevinske tvrtke Monte Mont Vladimir Iličić.

Njegova tvrtka ima više od sto zaposlenih. Stručni radnici, majstori, imaju solidnu plaću, višu od hrvatskog prosjeka.

Za apsurdnu situaciju da poslodavci nemaju radnika dok je istovremeno na Zavodu za zapošljavanje na tisuće ljudi, Iličić kaže kako se time dokazuje da sustav nije dobar. On drži kako bi bilo dobro ponuditi ljudima koji su na Zavodu za zapošljavanje prekvalifikaciju za deficitarna zanimanja za koja mogu dobiti posao, pa čak i skidanje sa Zavoda ako odbiju prekvalifikaciju.

Dodaje kako je dobro poznato da se naš obrazovni sustav mora mijenjati, što predstavlja zasebnu priču. Upozorava kako je, primjerice, obavljanje stručne prakse srednjoškolaca u građevinskim tvrtkama dobra stvar, ali da su svi troškovi prebačeni na poslodavca - od pribavljanja radne odjeće za učenika, plaćanje liječničkog pregleda, osposobljavanja za rad na siguran način, osiguravanje obveznog mentora koji će paziti na učenika, itd. Pri tome ne postoji nikakvo jamstvo da će se taj učenik vratiti istom poslodavcu nakon završetka školovanja.

Iličić o mogućem uvozu radne snage iz inozemstva kaže kako nije do sada posezao za takvim rješenjem držeći ga ipak kratkoročnim. On podsjeća kako dugoročno rješenje mora ponuditi obrazovni sustav.

S problemom nedostatka radne snage naročito se susreću u osječkoj Mesnoj industriji Ravlić. Kronično im nedostaje kvalificiranih mesara. Biti mesar u Hrvatskoj već odavno nije zanimljivo zanimanje, pa se za obuku u tom zvanju odlučuje vrlo malo djece nakon završetka osnovne škole.

- Prisiljeni smo o svom trošku prekvalificirati radnike, što nas konstantno koči u radu i realizaciji planiranih investicija - kaže Mario Ravlić, član Uprave. Jednako tako nedostaje im i vozača.

Vozača nedostaje i u tvrtki Ricardo sa sjedištem u Dardi. Zanimljivo, te dvije tvrtke muku muče sa zadovoljenjem potreba, iako su lideri u svojoj branši u nacionalnim okvirima. Ravlić ima najmoderniju klaonicu, Ricardo najmoderniju flotu kamiona. Unatoč tome za daljnji poslovni rast i prodor na tržište nedostaje im kvalificiranih radnika.

Zato su i jedni i drugi bili naročito glasni u zahtjevu za traženjem uvoza strane radne snage iz trećih zemlja, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine te Srbije. Premda je i velik dio njih, kao i naših vozača, mesara i građevinaca, već na radu na bogatom zapadu.

- Njima bi Hrvatska ipak mogla biti zanimljivija od Njemačke, Austrije, pa i Slovenije, jer kada rade ovdje u Slavoniji, ipak su bliže svojoj kući - kaže Dario Majić iz Ricarda. Na primjedbu da su u Hrvatskoj plaće manje nego u zemljama zapadne Europe, Majić odgovara kako su ondje i životni troškovi veći, pa ušteđevina koju radnik donosi kući gotovo je jednaka onoj kada bi u Hrvatskoj radili za manju plaću.

Zanimljivo je da je samo Ricardo tražio uvoz 50 vozača, a Vlada je odobrila uvoz ukupno 70 vozača za cijelu Hrvatsku. I odobrena kvota za građevinu od 500 stranaca bila je premala, upozorili su u Udruženja graditeljstva pri HGK-u. Uostalom, razgrabljena je u samo dva dana.