Umanje od 24 sata, koliko je trajao njezin (drugi) posjet Osijeku, ravnateljica šibenskog HNK i superpoznatog Međunarodnog dječjeg festivala Maja Trlaja, pogledala je hrvatsku praizvedbu mjuzikla “Moje pjesme, moji snovi” u osječkom HNK-u, dogovorila detalje suradnje s osječkom Umjetničkom akademijom i dala uživo podršku Jasminki Mesarić, predsjednici Hrvatskog centra UNIMA-e prije odlaska u Kinu.

Iako vas doma čeka 5-mjesečna beba, ravno ste iz Šibenika došli Osječanima dati podršku?

- Da, posjet je ovaj put bio vrlo kratak, no razloga za dolazak u Osijek bilo je mnogo. Prije svega to je podrška redateljici Nini Kleflin - inače suradnici šibenskog HNK - i osječkom HNK-u, jer smo ove godine imali izvanrednu suradnju i želimo da se nastavi. Sastala sam se s dekanicom UAOS-a Helenom Sablić Tomić, po pitanju suradnje naših dviju ustanova u području produkcije, ali i nadolazećeg, 56. izdanja MDF-a, kao i s Jasminkom Mesarić, predsjednicom HC UNIMA-e, i što mi kao festival možemo učiniti uoči njezina odlaska u Kinu (od 6. do 14. svibnja, nap. a.), i u kojem će smjeru voditi pregovore u naše ime s predstavnicima kineske UNIMA-e, ali i s kulturnim delegacijama ostalih zemalja koje sudjeluju na China CEEC AtrsCooperation Forum.

UAOS je jedina ustanova u Hrvatskoj koja obrazuje lutkare. Suradnja s njima sigurno je obostrano korisna?

- Jako su nam zanimljivi, kvalitetni, nekoliko godina pratim što i kako rade. Neke sam njihove predstave pogledala na prošlogodišnjem SLUK-u, što je dodatno potaknulo inicijativu. Prije svega želimo, a već smo to i ostvarili - da UAOS sa svojim profesorima sudjeluje na MDF-u u sklopu radioničkog programa namijenjenog djeci, ali i onom za odgajatelje. MDF je platforma razmjene pozitivnih iskustava na području umjetničko-pedagoškog rada kroz radionice i stručne skupove namijenjene umjetnicima raznih profila te pedagoškoj struci uključenoj u umjetnički rad s djecom i mladima. Na ovogodišnji smo festival pozvali doista izvanrednu predstavu “Duga”, u režiji Tamare Kučinović. Naši su razgovori usmjereni i na kazališnu produkciju i repertoar.

Vratimo se na vaš primarni razlog dolaska u Osijek. Nije baš česta slika na našim prostorima da čelnici drugih teatara - ni nacionalnih, ni regionalnih - svojim dolaskom pokažu da ih zanima što i kako rade njihovi kolege?

- HNK u Osijeku ovim je premijernim naslovom zaista pokazao veliki entuzijazam u radu, da ne zaziru od velikih projekata te im još jednom čestitam na lucidnoj ideji i sjajno obavljenom poslu. Cijela priča vrijedna je pozornosti i zaslužuje podršku.

Kako je prof. filozofije, koja je usto diplomirala i pedagogiju, završila na čelu kazališne kuće i festivala?

- U šibensko sam kazalište došla u direkciju MDF-a, gdje je nakon nekog vremena tadašnja voditeljica Ureda MDF-a odlazila u mirovinu. Javila sam se na natječaj i prošla. Nedugo nakon toga, prije otprilike dvije godine, imenovana sam v. d. ravnateljicom HNK Šibenik, jer je dotadašnja ravnateljica dala mandat na raspolaganje. Nakon što sam se upoznala s radom ureda ravnatelja i obvezama, ali i mogućnostima u daljnjem razvoju poslovanja HNK, odlučila sam se natjecati za mjesto ravnateljice MDF-a.

Veliki je jubilej iza vas, pred vama je 56. izdanje MDF-a?

- Veliki je jubilej bio 50. festival, koji je zaista proslavljen dostojanstveno, od produkcije i uzvanika do monografije. Kako je i 55. na simboličan način jubilej, obilježili smo ga uz kvalitetan program i monografijom “Promatrani promatrač”, u čast fotografu Anti Baraniću, koji već 40 godina prati rad MDF-a. Sad smo već duboko zagazili u predfestivalsko vrijeme. Slijede tek zadnji dogovori oko organizacijskih detalja. Kompleksan program za 15 festivalskih dana, 130 programa, s više od 1100 sudionika je spreman, a kao i svake godine, obuhvaća pomno selektiranu inozemnu i hrvatsku kazališnu produkciju, street art program na trgovima i ulicama grada, literarni, likovni, filmski i radionički program te suorganizaciju 10. sajma dječje knjige. Na svečanom će otvorenju biti premijerno izveden slavni “Čarobnjak iz Oza” u novom ruhu i radnog naslova “ČOZ”, u produkciji našeg kazališta. Otvorenjem, slikovito rečeno, kotač je pokrenut i više nema povratka.

S toliko godina, što na takvom jednom festivalu može poći po zlu? Program je uglancan mjesecima unaprijed...

- Uvijek nešto može poći po krivu, a najgore je otkazano gostovanje, tehnički kvar, ili loše vrijeme. Uvijek treba razmišljati o mogućim alternativama i prije nego problem iskrsne.

Koliko je MDF u tih gotovo šest desetljeća odstupio, zaokrenuo od prvotne ideje?

- Mnogo. Svi mi koji radimo na festivalu znamo njegovu povijest jako dobro. Krenuo je kao manji festival i vrlo se brzo razvio u ovakav kakav je danas, s mnoštvom međunarodnih gostovanja i najboljim selektiranim hrvatskim produkcijama kazališne, filmske, literarne i likovne umjetnosti. Bitno je naglasiti da međunarodna gostovanja podrazumijevaju komunikaciju s umjetničkim organizacijama, kulturnim fondacijama ili veleposlanstvom zemlje koja nam dolazi u goste. Tu se uvijek otvaraju dodatne teme za daljnje suradnje, ali se ostvaruje i potpora gostujućem programu kroz njihove kadrove. To zahtijeva prilagodbu MDF-a i našeg načina rada njihovim uvjetima, na što pokušavamo što pozitivnije reagirati. Takav pristup malim koracima inicira uvijek nešto novo ili dodatno u funkcioniranju Festivala.

Na mala vrata uvodite značajne promjene?

- Kako se mijenjaju vremena, mijenjaju se i kulturne politike, financijske mogućnosti... i sam festival. Primjerice, već nekoliko godina, na moje i inzistiranje urednika Filmskog programa, želimo djeci predstaviti program koji se odlikuje umjetničkom kvalitetom, a ne komercijalizacijom. Reakcije su odlične, što nam je potvrda da su promjene bile dobrodošle. Festival se oduvijek štitio od utjecaja komercijalizacije u umjetnički program, te je zato zazirao od medijske propagande. No, MDF zaslužuje jaču medijsku vidljivost i strateške partnere koji će ga podržavati u radu. Tu treba napraviti značajnije promjene, a na kojima već radimo.

Što je tajna uspjeha MDF-a pa je opstao tako dugo?

- Tajna je u Šibenčanima!

Zvuči kao klišej?

- Nije, kod nas je izražen lokalpatriotizam, stav “volim svoj grad iznad svega”, a MDF je jedan od značajnijih događanja u gradu koji svi željno očekujemo. Iz Šibenika su potekli brojni značajni umjetnici koji su odgajani u kulturnoj klimi grada i Festivala. Ljudi koji su kao djeca bili sudionici Festivala, nakon više od 50 godina su mu posvećeni. Nema djeteta u Šibeniku koje ne sudjeluje u nekom festivalskom programu. Kada je MDF u tijeku, grad diše i živi s nama, a MDF doslovce gospodari gradom. Šibenčani vole ovaj Festival, koji je najprepoznatljiviji brand grada.

Razgovarala: Narcisa VEKIĆ