Istraživanje “Poželjna obilježja sindikalnih vođa današnjice”, provedeno prije nekoliko godina, imalo je velik odjek u javnosti. S prof. dr. sc. Ninom Pološki Vokić, redovitom profesoricom na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagreb, razgovarali smo o problematici sindikata i sindikalnoj sceni u Hrvatskoj.

Ukratko, podsjetite o kakvim se istraživanjima radilo i jesu li oni i koliko aktualni i danas?

- U sklopu projekta “Holistička uloga sindikata u suvremenom društvu”, kojeg sam bila nositeljica, financiranog od strane Sveučilišta u Zagrebu, provedeno je više primarnih istraživanja na temelju kojih je objavljena knjiga “Evolucija sindikata - Uloga sindikata u suvremenome društvu”, kao i više znanstvenih radova. Jedno od poglavlja spomenute knjige je i poglavlje “Sindikalisti kao vođe: Kakav treba biti sindikalni vođa?”, koje opisuje tipove sindikalnih čelnika, standardne i suvremene uloge sindikalnih vođa, poželjna obilježja sindikalnih vođa današnjice te savjetuje kako razviti uspješne sindikalne vođe. Također, jedno od provedenih empirijskih istraživanja bavilo se razlozima opadanja sindikalnog članstva te izazovima koji se nalaze pred sindikalnim pokretom u Hrvatskoj. U tom su istraživanju ispitanici bili različiti dionici povezani sa sindikatima - zaposlenici, menadžeri, stručnjaci za upravljanje ljudskim potencijalima, predstavnici državne vlasti (zaposlenici Ministarstva rada i mirovinskog sustava, odgovorni za dijalog sa sindikalnom scenom), sindikalni povjerenici u organizacijama te sindikalisti u sindikalnim središnjicama. A što se tiče aktualnosti nalaza, vjerujem da se stanje od 2013. godine, kada su provođena istraživanja, nije značajno promijenilo.

Koji je glavni uzrok opadanja utjecaja sindikata? Dojam je kako sindikati unatrag 25 godina slobodne i neovisne RH nisu ispunili očekivanja svoje baze zbog koje i postoje. Kako to komentirate?

- Od trinaest ponuđenih najčešćih razloga opadanja sindikalnog članstva, ispitanici ukupno kao glavne razloge navode zainteresiranost sindikalnih čelnika za vlastitu dobrobit, raspršenost sindikata (misli se na veliki broj nekoordiniranih sindikata), te nedostatne aktivnosti privlačenja novih članova u sindikate. Gledajući pojedine skupine ispitanika, zaposlenici, menadžeri i stručnjaci za ljudske potencijale kao tri ključna razloga vide samo-usmjerene sindikalne čelnike, raspršenost sindikata i premalo usluga koje nude sindikati. Predstavnici državne vlasti ključnim razlozima smatraju nedovoljnu aktivnost sindikata pri privlačenju novih članova, samo-usmjerenost sindikalnih čelnika te raspršenost sindikata. Sindikalni povjerenici u organizacijama i sindikalisti u sindikalnim središnjicama glavnim 'krivcima' smatraju smanjivanje broja zaposlenika u mnogim organizacijama te zatvaranje dijelova, ili cijelih organizacija, a među vodeće tri vide i raspršenost sindikata (sindikalisti u organizacijama), i opoziciju sindikalnom djelovanju od strane poslodavaca (sindikalisti u središnjicama).

Da odgovorim izravno na vaše pitanje: Zaključujem da sindikalisti nisu ispunili očekivanja svoje baze. Prema našim nalazima 'baza' ih smatra zainteresiranima ponajprije za vlastiti probitak (i dobitak), neadekvatno organiziranima i nedovoljno aktivnima. Navedeno je moguće prepoznati u činjenicama da su u Hrvatskoj ključni sindikalni čelnici već godinama isti ljudi, da su u sindikalnoj zajednici prisutne afere, da je sindikata jako puno, da su u velikoj mjeri razjedinjeni i nespremni na zajednički nastup prema poslodavcima i javnoj vlasti, ali i da, uspoređujući ih sa sindikatima u najrazvijenijim zemljama Europe, nisu dovoljno angažirani u osmišljavanju i osiguravanju usluga svojem članstvu. Zanimljivo je također primijetiti da sindikalni povjerenici/čelnici ključnima za opadanje sindikalnog članstva vide vanjske utjecaje na koje oni nisu ni na koji način mogli utjecati, odnosno gospodarske prilike koje su dovele do gubitka radnih mjesta, a tako i sindikalnog članstva.

Je li problem sindikata u izostanku modernizacije, odnosno što se unutar tranzicije društva iz socijalizma u kapitalizam nisu jasno izdefinirali i postavili svoje djelovanje na nove temelje?

- Jedan od zaključaka našeg projekta jest da postoji tzv. “suvremena filozofija sindikaliziranja”. Njezine su osnovne značajke okrenutost prema poslodavcima (poslovni sindikalizam) i prema društvenoj zajednici (društveni sindikalizam). Ako zaključimo da hrvatski sindikati nisu takvi, a nalazi našeg istraživanja na to ukazuju, možemo reći da se nisu dostatno modernizirali. Osim poslovnog sindikalizma koji podrazumijeva suradnju sindikata i poslodavaca u ostvarivanju organizacijskih ciljeva, jer kako se kaže, svi plove na “istom brodu”, te društvenog sindikalizma, odnosno suradnje sindikata s društvenom zajednicom u svrhu proaktivnog rješavanja širih društvenih problema, modernim se sindikatima smatraju oni koji: stalno prate potrebe i želje svojih članova; potiču sindikalnu demokraciju i demokratski stil vođenja sindikalnih čelnika; sudjelovanje organizacija koje obrazuju i razvijaju članove sindikata, posebice vezano uz razumijevanje njihovih prava i nove trendove u poslovanju organizacija; povezuju se na nacionalnoj, a posebice međunarodnoj razini; inovativni su u privlačenju novih članova; u velikoj mjeri koriste internetsku tehnologiju u svom djelovanju i slično.

Da navedem samo jedan naš nalaz. Analiza postojanja internetskih stranica sindikata u sklopu najvećih/najutjecajnijih sindikalnih središnjica pokazala je da je 2012. godine više od 90 % sindikata u Velikoj Britaniji i SAD-u posjedovalo vlastitu internetsku stranicu, dok je u Hrvatskoj internetsku stranicu te godine imalo manje od 30 % sindikata, koji su činili tadašnjih pet sindikalnih središnjica. Još je veća razlika uočena pri analizi broja sindikata koji za svoje djelovanje koriste društvene mreže (više od 80 % u odnosu na manje od 10 %). Stanje se, doduše, sigurno od tada popravilo, no broj i vrste usluga koje sindikati u Hrvatskoj pružaju internetskim putem sigurno još nisu ni blizu onome što se nudi drugdje - od mogućnosti učlanjivanja u sindikat (što doduše u nekom obliku nude neki sindikati/središnjice), preko dodatnog obrazovanja članova (e-učenje), do glasovanja o različitim pitanjima.

Kako zapravo trebaju izgledati sindikalni vođe danas? Imamo li uopće takvih?

- Ključnim obilježjima suvremenih sindikalnih vođa smatraju se: usmjerenost na ostvarivanje vizije i misije sindikata, usmjerenost na uvođenje promjena u sindikate kako bi oni odgovarali suvremenom okruženju i njegovim izazovima, dugoročna orijentacija, demokratski stil vođenja, posvećenost članovima i njihovim željama i potrebama, pa čak i karizmatičnost. Posebice se važnom smatra demokratičnost, odnosno poticanje sindikalne demokracije od strane sindikalnih čelnika. Riječ je o dubokom vjerovanju da je najbolji način vođenja sindikata uključivanje svih zainteresiranih članova sindikata u odlučivanje i različite aspekte djelovanja sindikata. Smatra se da se na taj način osigurava da članovi vide sindikat kao svoju organizaciju, da se identificiraju sa sindikatom te da sudjeluju u sindikalnim aktivnostima, dakle da su zadovoljni sa sindikatom. Pri tome se ključnom smatra uloga sindikalnih čelnika najviše razine (predsjednika, potpredsjednika, glavnog tajnika i sl.), jer se pokazalo da je odanost članova sindikatu u velikoj mjeri posljedica upravo kvalitete interakcija između članova i čelnika najviše razine. Za uspješnost u pregovaranju s poslodavcima, pak, smatram da je ključno razumijevanje suvremenog poslovnog okruženja i suvremenih trendova u poslovanju, menadžmentu, upravljanju ljudskim potencijalima i slično, a što nisam sigurna da su savladali svi sindikalisti na ključnim pozicijama. Navedeno je važno za izgradnju partnerskih odnosa između sindikalista i poslodavaca koji bi, prema mojem mišljenju, trebali biti temelj suvremenog sindikalizma.

Što se tiče vašeg pitanja imamo li takvih sindikalista u Hrvatskoj, na temelju osobnih kontakata s mnogima od njih zaključujem da ih ima, no nisam sigurna da su oni “najbolji”, odnosno oni koji jesu za 21. stoljeće, na pozicijama na kojima mogu nešto promijeniti.

Kad govorimo o nužnosti modernizacije sindikata, podrazumijeva li to i sindikalnu heterogenost?

- Prethodno sam već navela aktivnosti koje mogu pridonijeti modernizaciji sindikata. No, još se dvije strategije vezane uz ljude smatraju važnima za oživljavanje sindikata: okretanje tradicionalno nesindikaliziranoj radnoj snazi i poticanje preuzimanja čelnih pozicija u sindikatima od strane žena, mladih, visokoobrazovanih i drugih tradicionalno nesindikaliziranih skupina. Naime, smatra se da sindikalno članstvo, a posebice čelništvo, treba biti raznolikije po svojem sastavu, jer heterogenost donosi različita znanja, vještine i razmišljanja koja mogu polučiti sinergijski učinak.

Možete li navesti neke primjere dobre i efikasne, napredne sindikalne prakse u RH, ako takvih primjera uopće ima?

- U Hrvatskoj je bezbroj primjera izvrsne sindikalne prakse! I to kako na nacionalnoj razini, odnosno na razini djelovanja sindikata u tripartitnom dijalogu, tako i na razini 'kućnih' sindikata. Nažalost, to ne prodaje novine, pa se o tome u medijima malo piše ili govori... Prema mojem mišljenju, sindikati bi u Hrvatskoj, s obzirom na to da su vertikalno (dostupnost državnih instanci i najviših hijerarhijskih razina kod poslodavaca) i horizontalno (prisutnost među radništvom velikog broja organizacija) najumreženija skupina u društvu (!), mogli i trebali biti inicijatori (agenti) promjena u društvu. Naime, za razliku od stanja u mnogim zemljama u svijetu, u Hrvatskoj je prisutna relativno velika sindikalna gustoća (oko 40 posto zaposlenika učlanjeno je u sindikate, za razliku od 20-ak posto u EU u prosjeku), te je u hrvatskom društvu utjecaj sindikata još uvijek prisutan. Smatram da je osnovna ideja sindikalizma, posebice u neoliberalnom poslovnom okruženju, izrazito pozitivna te da bi sindikati trebali biti uspješni novi-stari borci za prava radnika, ali i šire, oni koji se bore za prava svih nepovlaštenih skupina i društva u cjelini.