Sedam godina mukotrpnog rada trebalo je proći kako bi se baranjski kulen našao u društvu respektabilnih proizvoda koji su dobili odobrenje EU komisije za registraciju oznake izvornosti.

Napokon, tim je priznanjem ova autohtona baranjska delicija svrstana u red malog broja hrvatskih proizvoda zaštićenih na području cijelog EU-a, od svakog izravnog ili neizravnog kopiranja. Za cijelu priču zaslužna je baranjska Udruga proizvođača kulena, čiji je predsjednik, Miodrag Komlenić, nakon prošlogodišnje službene objave u EU bazi podataka, istaknuo kako je ovo kruna njihova rada, premda na tom ne misle stati.

- Zaštićeno zemljopisno podrijetlo trebao bi biti vjetar u leđa sadašnjim i budućim registriranim proizvođačima kulena, ali i jamac potrošačima da jedu kvalitetan proizvod, podložan čestim kontrolama - rekao je tada, dodavši kako je takva vrsta zaštite vremenski neograničena.

Anđelko Balaban, dopredsjednik Udruge, dodao je kako proizvodnja kulena u Baranji ima poprilično dugu tradiciju. Naime, službeni (registrirani) počeci proizvodnje kulena u Baranji datiraju s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, pa se stoga s pravom može reći da je Baranja prava kolijevka kulena. Prema uzoru na Marka Picka, nekadašnjeg vlasnika poznate mađarske tvornice u Szegedu, kulen je u Baranji počeo proizvoditi Geza Borbaš stariji. Pickovu salamu djelomično je 'modificirao' i 'dotjerao', izradivši preteču današnjeg kulena. Mesnicu je imao pokraj sadašnjeg Vatrogasnog doma u Karancu, a u njoj je prodavao još čvarke, švargl, slaninu... Stari Geza, kao ni poslije beljci, koji su kulen počeli proizvoditi 1915. godine, ni pomisliti nisu mogli da će jednog dana ovu deliciju njihovi potomci izložiti na najvećim svjetskim sajmovima, poput ovogodišnjeg sajma prehrane i vina - Alimentaria, koji je u travnju održan u Barceloni.

No, prije toga treba reći da je baranjski kulen, proizveden na Belju, u OPG-u Petra Dobrovca i OPG-u Matijević, već 'vidio' dio Europe. I to samo njezino sjedište - Bruxelles, gdje je u EU parlamentu organizirano predstavljanje baranjskog kulena, naravno, usput zalivano i baranjskim vinima. Već tada su baranjski kulenari bili svjesni da kulen ima 'prođu', ali i kako plava EU markica, sama po sebi, neće ništa donijeti. Otvorit će, doduše, lakše neka vrata, ali bez ozbiljnog rada i promocije neće biti ništa. Stoga nisu sjedili prekriženih ruku. Čim se otvorio natječaj Ministarstva gospodarstva, nominirali su odlazak na sajam u katalonsku metropolu i dobili zeleno svjetlo. Nositelj cijelog projekta bila je Općina Jagodnjak budući da je ipak u pitanju jedinica lokalne samouprave koja se diči brojnim proizvođačima kulena. Pripreme su počele dva-tri mjeseca ranije. Okupljena je ekipa, pronađen tour-operater i u Barcu se moglo poći.

Dvadesetak ljudi, među kojima proizvođači te predstavnici Belja, općine Jagodnjak, TZ Baranje, Baranjske razvojne agencije i 'sedma sila', krenuli su na osmodnevnu avanturu nazvanu - s baranjskim kulenom po svijetu. Zbog veće količine kulena i svega potrebnog za opremanje paviljona, na put se krenulo autobusom. APP-ovim. A do Barcelone - tri dana 'jahanja'. Jer zbog trenutačnih zakona, vozači i vozilo dužni su se određeno vrijeme odmarati, pa se put do krajnjeg odredišta poprilično odužio, a i inače približno 2000 kilometara vožnje uopće ne izgleda bezazleno.

Start je bio kod osječke Bile. Jedina granica na putu bila je ona sa Slovenijom. No, simpatična slovenska policajka nije se u autobusu puno zadržavala. Pregledala je osobne i 'podigla rampu'. Put kroz 'deželu' nije dugo trajao. Uz jedno odmaranje, začas se ukazala Sežana i odmah nakon nje - Trst. Vožnja po noći i nije nekakav spektakl, pa osim dva-tri odmorišta od Italije baš i nismo puno vidjeli. Kako je zora bila bliža, približavala se i prva stanica putovanja - Nica. Prekrasan pogled na Azurnu obalu ostavio nas je bez daha. Nestao je pesimizam koji je prevladao među putnicima kada su čuli da je planirano stajanje u ovom francuskom mediteranskom biseru desetak sati. Iako umorni, svi su krenuli u obilazak. A u Nici, gradu od 350-ak tisuća ljudi, ima se što vidjeti. Bilo da je riječ o starom dijelu grada - Simezu (staro rimsko regionalno središte) ili novom. Odmah su nam u oči zapale široke avenije ukrašene zelenim palmama, raznovrsnim cvijećem i travnjacima. Najprivlačnija je nadaleko poznato Englesko šetalište, uz koje su poredani najelitniji hoteli s casinima i luksuzne vile. Budući da je riječ o najtoplijem mjestu Azurne obale, ništa neobično što smo tijekom dana vidjeli dobro ispunjene plaže, pa čak i kupače koji su osvježenje potražili u ne baš tako temperaturno ugodnom Sredozemnom moru. Krasan pogled ukazao nam se s utvrde smještene iznad grada, koja je vrvjela turistima iz raznih dijelova svijeta. Počastili smo se francuskim vinom i koktelom, a sretan što nas vidi bio je čak i - konobar. Ispostavilo se da je riječ o Makedoncu.

- U Nici je mnogo ubavo - rekao je, 'preko veze' donoseći nam još jednu porciju prepečenog kruha s pečenim lukom i nekim neobičnim začinima.

Brzo je došla večer i - opet u autobus. Zaduženi za kulen provjerili su njegovo brojno stanje i nakon što je utvrđeno da u prijenosnom hladnjaku sve štima, put se mogao nastaviti. Za desetak sati ukazala se Barcelona. U nju smo stigli u svitanje. Megalopolis od 4,2 milijuna stanovnika tek se budio. Nismo ga pravo ni vidjeli i već stigosmo do monumentalnog sajmišnog kompleksa u dijelu grada nazvanom Fira Barcelona. Nepregledan red kamiona i ostalih transportnih sredstava jasno je davao do znanja da već sutradan počinje - Alimentaria, jedan od većih svjetskih sajmova prehrane i vina. Na kojemu će se, prvi put, naći i baranjski kulen.

Baranjska ekipa zasukala je rukave i počela uređivati izložbeni prostor koji su im dodijelili domaćini. Odmah prekoputa Baranjaca smješten je bio štand HGK-a, na kojem su izložene bile vegetarijanske paštete, ukrasi za torte i inčuni. Nije se, dakle, baš uklapao sa suhomesnatim sadržajem našega. Ali nema veze. Brzo se pokazalo da će štand s baranjskim kulenom u međunarodnom paviljonu biti najživopisniji, ali i najposjećeniji.

Već od ranih jutarnjih sati prvog dana sajma počela je gužva. Kulen je majstorski narezao Petar Dobrovac, praćen budnim okom Komlenića i Hrvoja Matijevića. Za to vrijeme dio ekipe iz TZ-a Baranje na štand je slagao brojne prospekte baranjskih vinara i ostalih turističkih odredišta. I onda je počelo kušanje. Kulena. Proizvedenog u pogonima beljskog PC Baranjka i OPG-ova Matijević i Petra Dobrovca, članova udruge Baranjski kulen, za sada jedinih baranjskih proizvođača koji ostvaruju pravo na 'plavu markicu' - EU oznaku zaštićenog geografskog podrijetla.

Povratne informacije bile su odlične. Velikoj većini posjetitelja kulen se svidio, pa su se do štanda vraćali i nekoliko puta. Dolazili su i španjolski proizvođači, koji su, vjerojatno, donedavno mislili da je njihov chorizo najbolji na svijetu. Shvatili su da nije. No, šalu na stranu. Španjolska i Italija daleko su odmaknule što se mesne industrije tiče, što je pokazala i raskoš njihovih izložbenih prostora. Bez obzira na to, brojni poslovnjaci koji su 'skoknuli' do baranjskog štanda, pažljivo su slušali priču o baranjskom kulenu. Vrijeme će pokazati hoće li posjet Barceloni uroditi plodom što se biznisa tiče, ali svi su sigurni da su prvi pravi koraci dobro odrađeni.

- Sa sigurnošću mogu reći da je baranjski kulen po kvaliteti bolji nego mnogi slični proizvodi koji se prodaju po visokim cijenama. Kulen je velika šansa za Baranju i cijelu regiju jer je riječ o proizvodu koji može pokrenuti cijeli lanac, od primarne proizvodnje do prerade mesa - bili su prvi dojmovi dopredsjednika udruge, Balabana, ponosnog na činjenicu što se baranjski kulen našao u društvu više od 4000 proizvoda iz 70-ak država s gotovo svih kontinenata.

Sajam je trajao četiri dana. I dobro da se završio, jer je polako počelo nedostajati kulena. Što je još jedan dokaz njegove kvalitete. Kako cijela ekipa ne bi stvarala gužvu, za štandom su se mijenjali. Tako da je bilo prigode 'skoknuti' do grada. Glavnog grada Katalonije, trgovačkog i industrijskog središta Španjolske te jedne od najvećih luka i gradova na Sredozemnom moru. Po posjećenosti je četvrti grad u Europi te, s pet milijuna turista godišnje, najpopularnije turističko odredište u Španjolskoj. Drugim riječima, u Barcelonu svakako treba doći, baš kako je to učinio Cristofor Columbo, koji je upravo iz Barcelone otplovio na jedno od putovanja prema Americi. Sigurno je da treba vidjeti trg Plaça Catalunya, od kojeg se prema obali spušta slikovita ulica La Rambla. Dakako, ne treba zaboraviti ni na Sagradu Familiju, tržnicu ili, pak, 4,5 kilometra plaža, od kojih je najstarija i najveća Barceloneta, duljine 1100 metara. Barcelona ima 68 parkova od kojih 12 povijesnih. Camp Nou posebna je priča. Ni slučajno nemojte povikati Hala Madrid, jer gotovo cijeli grad živi za svoju FC Barcu. I Kataloniju.

Sve u svemu, četiri dana brzo su prošla i upravo kada smo se, umjesto bok, zdravo ili dobar dan počeli pozdravljati s - ola, trebalo je poći kući. Zbog odmora vraćali smo se dva dana i devet sati boravili u Veroni. U društvu Giuliette, o čijoj nesretnoj ljubavi s Romeom zna cijeli svijet...

Piše: Ivica GETTO