Svijet živih romana katastrofe – Hrast i Majka, napisanih 1928. i 1942. u Rajevu Selu i Vrbanji
Nije to ni milost ni samilost, nego dostojanstven uvez cvelferske kulture
Baštinski naziv Cvelferija, koji imenuje devet istočnohrvatskih sela koja su na današnji dan, prije točno dvije godine, napadnuta Savom, proizlazi iz ratnih krajiških okolnosti od prije tristotinjak i više godina.
Dva, novim čitanjem otkrivena, romana katastrofe, napisana u Rajevom Selu i Vrbanji 1928. i 1942., tematiziraju tu destruktivnu poplavnu vodu kao povijesnu činjenicu i kao metaforu življenja u tom izloženom, isturenom, čarobnom ali i kreativnom hrvatskom kraju. Riječ je o romanima dviju davnih književnih dama, Cvelferica: Marija Tucaković Grgić piše stihovanu avangardnu “Majku”, a Mara Švel Gamiršek moderni i stilski bogat – “Hrast”.
Romane poplave i drugu klasiku građe znanstveno je rekodificirala Katedra za hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku i objavila - kako piše recenzent Dario Grgić – interventni projekt dizanja tekstualnog nasipa estetske memorije.
Prošle je godine, na prvu godišnjicu poplave, Katedra objelodanila prvu knjigu, nazvanu Cvelferica, panonizam, pismo književnosti i kulture – projekt. Glas Slavonije tada je pisao: Knjiga je na fascinantnih 277 stranica izložila projektni pogled Katedre za hrvatsku književnost na jedinstven fenomen cvelferske umjetničke kreativnosti. Naime, taj kraj, koji u devet sela ima tek desetak tisuća stanovnika, knjigovno je aktivan već tri stotine godina i pamti 60-ak autora u svim književnim disciplinama.
Sada je, u drugu godišnjicu od poplave, s nakladnikom Društvom hrvatskih književnika, Ogrankom slavonskobaranjskosrijemskim, u suradnji s cvelferskom kulturnom udrugomDuhovno hrašće, a uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH, Katedra izašla u javnost s nastavkom Cvelferice – nakon prve knjige s čak još četiri uknjižena naslova i s jednim u najavi! Gotovo čudo u inertnom svijetu, neoliberalnom mahanju zahtjevima nekakvih tržišta i zapostavljenom humanističkom polju znanosti. Listamo skoro tri tisuće stranica!
Recenzent Pavao Pavličić konstatira: Riječ je ovdje o golemu projektu kakvih – koliko znam – nije do sada bilo u nas!
Upitajmo brzo autora ukupnog projekta i suautora svih šest knjiga, Gorana Rema: zašto naziv Cvelferica?
- Zato jer je ženski autorski potpis mjesto upisne autorefleksije ukupnog identiteta toga kraja, ne samo u tim dvama začuđujućim romanima, i to kao figura i temeljne kreativnost, dakle Nje. Cvelferica je nešto što je svijetlilo egzistenciju između erosa, mislene slobode i uskrate, a samo na koju stotinu metara od ratnih stoljetnih granica, na kojima je muškarac postavio svoje ranjivo fizičko, patrijarhalizirano i manipulacijama izloženo simboličko Tijelo, pa se zanio i u tragični subjekt Vođe. Nije čudo da je puklo.
Svezak Tradicijsko pismo - objašnjava profesorica Pšihistal - prenosi žive glasove cvelferskih pjesnika i pripovjedača preko terenskih zapisa diplomiranih kroatistica Filozofskoga fakulteta u Osijeku koje žive i rade na tom području. Postupkom koji je iznimno aktualan u suvremenoj etnološkoj i antropološkoj misli (etnologija bliskoga).
Pitali smo o procesu rada polimediologinju Sanju Jukić, autoricu knjiga Poezija i metapismo te Proza:
- Da, ogroman su terenski rad napravile Sanja Šušnjara, Anita Tufekčić, Kata Lunka Petrović, uz pomoć Marijane Džalo i Ljiljane Bilbija…uz info Ivice Ćosića Bukvinog.
Što je prethodilo odluci o Cvelferici?
- Gledano spram trenutka kada je pucala brana u Rajevu Selu Katedra je samo dva sela dalje, u okviru poznatih Pjesničkih susreta koje je prije točno 30 godina osnovao Vladimir Rem, imala okrugli stol o drenovačkom slijepom 90-godišnjem Gjuki Galoviću i izlagala sam o zlokobnoj panonističkoj vodi koju Gjuka pjeva... Katedra je odmah odlučila napraviti - planirali smo - troknjižje Cvelferica, koje ne će biti milost niti samilost nego dostojanstven uvez cvelferske kulture. Zadao se, ipak, materijal u šest knjiga.
Ivan Trojan, uz svezak Drama: ono što se tamo dogodilo, i Cvelferiji i nama – to je Drama. Zato smo ju zabilježili dvjema doku-dramama: Potop i Poplava, uz pomoć niza književničkih međumejlova i SMS-porukanja te fejsovskih poliloga. Književnici Božica Zoko, Zvonimir Stjepanović, Ivica Ćosić Bukvin, Sanja Šušnjara i Goran Pavlović te glumac Vjekoslav Janković upisali su se u autore suvremene hrvatske drame, uz ogromnu pomoć prosvjetnomedijskog genijalca Josipa Krunića i jednog, sjećamo ga se i u Domovinskom ratu, radijskog i književnog profi-gosta – novinara Ljubu Pauzina. Ja sam tu uživao kao dramatizator obiju doku-drama i devet dijalekatskih igrokaza posvećenih imenima devet cvelferskih sela. Objavili smo i zaboravljenu provokativnu Švelovicinu dramu iz 1938., veliku i anasamblovski razgranatu...
Narcisa VEKIĆ
Dva, novim čitanjem otkrivena, romana katastrofe, napisana u Rajevom Selu i Vrbanji
ŠESTI je SVEZAK SVEUČILIŠNI UDŽBENIK
Teorijski su sav rad nastavili na komparatističku studiju Panonizam hrvatskoga pjesništva I i Panonizam hrvatskoga pjesništva II iz 2012./2014. Sadržajno, u Cvelfericama riječ je o knjigama kojima su usustavili tradicijsko pismo, poeziju, prozu, dramu i metapismo cvelferskoga kraja te svaki korpusni odjeljak znanstveno iščitali. Šesti je svezak sveučilišni udžbenik: Sinegdoha hrvatske književnosti, znanosti i kulture - Cvelferica. Recenzenti su akademici seniori: Krešimir Nemec, Pavao Pavličić, Josip Užarević, potom dekanica UAOS Helena Sablić Tomić, voditeljica odjela za kulturologiju Ivana Žužul, te vodeće specijalističke mlađe kroatistice: teatrologinja Lucija Ljubić i folkoristica Evelina Rudan Kapec. Knjige je indizajnirao i bjelinu dignuo Krešimir Rezo te sjajno odfrejmao desetke inserata iz SKIG-ovog doku-filma Voda.
U Cvelferiji samo 1019 obitelji
Cijeli smo taj posao radili iz postkatastrofičke motivacije jer iz 20 godina odlazaka na Pjesničke susrete, tijekom kojih smo razvili i stručnu i ljudsku bliskost s cvelferskim autorima i s cvelferskim pismom, nismo mogli ne reagirati na apokalipsu koja ih je zadesila i ne upozoriti stručnu javnost na književni, znanstveni i kulturni cvelferski korpus koji je i obiman, i važan, a uz to je poetološki identitetno - i cvelferski, i hrvatski! Tamo je sada još samo desetak tisuća stanovnika sveukupno, što nam je bila dodatna motivacija za ovaj veliki posao... Odlaze, a njihove bi tragove, ipak, trebalo sačuvati uvidom (bitno i njihovim) koji zaslužuju. Bitnim planom, ako ne i najvažnijim, nam je producirati Cvelfericu u broju kojim bi svim obiteljima postpoplavne Cvelferije stigao po jedan komplet u kojem će biti uvezani svesci koji su, osim što su znanstvenim monografijama, i čitljivi kao probrane hrestomatije. Prvoobjavljenu je Otkup MK RH poslao u 85 knjižnica Hrvatske. No, glavni je plan osigurati da ovi tvrdi uvesci stignu u 1019 obitelji koliko je još ostalo u Cvelferiji - dodaje prof. Rem.