POŽEGA - U mjestu Orubica, kod Nove Gradiške, nalazi se usidrena brodica “Tina” duga 10,6 metara, a od ostalih plovila razlikuje ju činjenica da je nastala u jednom požeškom dvorištu kao djelo spretnih ruku Požežanina Božidara Miše Škrljca (66). Odrastajući uz rijeku Orljavu i baveći se ribolovom od malih nogu, Božidar Škrljac, po struci automehaničar i nekadašnji zaposlenik “Zvečeva”, odlučio je 2000. godine početi gradnju broda - svog mjesta za odmor na Savi. Konstrukciju, prema svojim nacrtima, sklapao je od metala koji mu je bio dostupan u vlastitom dvorištu. Njegov je rad s vremenom privukao pozornost prijatelja i poznanika ribiča, a neki od njih su mu i pomogli u gradnji broda.

Unutrašnjost glavne kabine napravljena je od drvenih ploča, izolirana stiroporom, i u njoj je spavaonica za dvoje ili troje ljudi, kontrolna ploča s pojednostavljenim upravljačkim sustavom, minikuhinja s plinskim kuhalom i kutak s klupom i stolom za goste. Kako bi vikendica na vodi bila kompletna, tu je i sanitarni čvor i još jedan dodatni krevet. Zimi problem grijanja rješava plinom u boci i grijalicom. Pogon broda pak riješio je diesel-motorom svog starog automobila marke Mercedes.

Kada je brod nakon nekoliko godina gradnje konačno bio spreman za Savu, Božidar je odlučio usidriti ga u mjestu Pričcu. Brodicu je registrirao u Slavonskom Brodu, a nazvao ju je “Tina”, prema svojoj unuci. U Pričcu je brod proveo nekoliko godina, nakon čega je Božidar odlučio premjestiti ga u obližnju Orubicu. Iz tog vremena pamti i neugodan događaj, naime, mještani su mu jednog dana javili da brod nije na svom mjestu, da je odvezan i da je sidro izvađeno. U akciju traženja bila je uključena i policija. Srećom, nekoliko desetaka kilometara od Pričca brod je nađen, kako Božidar kaže, “6. prosinca, na blagdan sv. Nikole, zaštitnika pomoraca”.

Nedugo nakon toga, brod se vraća u Požegu i biva gotovo u cijelosti preuređen, počevši od boje, zaštite protiv korozije i propadanja, cjelokupnog dizajna i gotovo cijelog interijera. Božidarova je namjera bila učiniti interijer i cijelu kabinu što efikasnijom i ugodnijom za boravak i prijevoz putnika, a može ih prevesti najviše deset. Nakon preuređenja, brodica je prebačena u Orubicu, gdje je i danas usidrena.

Kako je umirovljen zbog zdravstvenih razloga i ima mnogo slobodnog vremena, naš nam sugovornik kaže da koristi svaku priliku da ode na svoj brod. Osigura si hranu i potrepštine i na njemu provede po nekoliko dana u miru pecajući ili preuređujući stvari na brodu.

Brod je imao velik broj posjetitelja iz cijele Hrvatske, kao i zainteresiranih kupaca. No prodaja nije Božidarova namjera, iako je svjestan da je dugogodišnjim ulaganjima višestruko podigao cijenu broda. Njegova se vrijednost procjenjuje na desetke tisuća eura zbog kvalitetnih materijala, elektronike, a, naravno, i posla i vremena koji su uloženi u plovilo. Kako kaže Božidar, brod je izgradio isključivo kako bi provodio vrijeme sa svojom obitelji i prijateljima uživajući u vožnji i ribolovu. U ljeto ovoe godine, otkriva, želio bi brod odvesti u Jasenovac, gdje se nada upecati još kojeg kapitalca.