Objavljeno 10. svibnja, 2016.
Lani smo na otkup potrošili 1,2 milijarde kuna i svu robu platili smo u najkraćim mogućim rokovima, što je u Hrvatskoj poljoprivredi značajan faktor sigurnosti, posebice za male proizvođače, rekao je Pipunić
Brojne seljačke udruge proteklih mjeseci upozoravaju na neodrživo teško stanje u kojem su se našla mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva - pomoć od resornog ministarstva traže i proizvođači, i svinjogojci, i ratari, pa čak i voćari koji tvrde da uspješno izvoze, ali se teško probijaju na domaćem tržištu.
Neke od udruga traže bolju i jaču suradnju s velikim poljoprivrednim sustavima, što nam je bio jedan od povoda za intervju s Markom Pipunićem, predsjednikom Uprave Žito grupe - velikog poljoprivrednog sustava na koji se naslanjaju brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva.
Kakva je suradnja tvrtke Žito s obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima?
- Odlična je. I to na svim razinama, kako u ratarskoj, tako i u svinjogojskoj proizvodnji. Preko kooperantskih odnosa ugovaramo proizvodnju na gotovo 60.000 hektara, gdje osim kreditiranja repromaterijala pokušavamo s kooperantima podijeliti znanja, iskustva i i informacije o aktualnim trendovima u ratarskoj proizvodnji. Naši tehnolozi stalno su na raspolaganju proizvođačima. Sva znanja koja su nama u velikom sustavu dostupnija nego manjim proizvođačima dijelimo s kooperantima kako bi i oni postigli što bolje rezultate u proizvodnji. Organiziramo različita predavanja, savjetovanja i prezentacije rezultata i tehnologija (predsjetveni skupovi, dani polja, itd). To je uloga i dužnost velikog poljoprivrednog sustava. Isto vrijedi i u stočarskoj kooperaciji, gdje proizvođači svinja obavljaju uslužni tov i imaju osiguran otkup svinja koje proizvedu. Kad u potpunosti realiziramo projekt naše nove mesne industrije bit ćemo još sigurniji partner i proizvođačima ćemo ponuditi mogućnost otkupa još većeg broja tovnih svinja.
Veliki sustavi - nositelji razvoja i zapošljavanja
Koliko i kojih poljoprivrednih proizvoda godišnje Žito otkupi od malih poljoprivrednika?
- U prosjeku godišnje otkupimo oko 150.000 tona pšenice, 70.000 tona kukuruza, 10.000 tona ječma, 40.000 tona uljane repice, 60.000 tona suncokreta, 40.000 tona soje te oko 450.000 tona šećerne repe. Dio količina je iz unaprijed ugovorene proizvodnje, a dio se otkupljuje na slobodnom tržištu. Plan je u idućim godinama povećati količine, odnosno spremni smo otkupiti sve što seljaci u Slavoniji proizvedu. Ukupna vrijednost tih roba iznosi više od milijardu kuna, primjerice za 2015. godinu, je oko 1,2 milijarde kuna (s PDV-om). Sve robe smo u najkraćim mogućim rokovima i platili proizvođačima. I to je najznačajnije. Taj faktor sigurnosti manjih proizvođača temelj je funkcioniranja ukupne poljoprivredne djelatnosti u Hrvatskoj. Održavanje takvog odnosa ključna je zadaća nositelja razvoja i za to nam je potrebna podrška svih državnih institucija koju trenutačno, nažalost, nemamo. Također, nedostatak podrške može utjecati i na naše investicije u industrije prerade, a to onda dovodi u pitanje cijeli model razvoja i ugrožava sve sudionike.
Žito i kreditira poljoprivrednike. Kolika je to vrijednost na godišnjoj razini?
- Na godišnjoj razini iznos kreditiranja ratarske i stočarske proizvodnje iznosi oko 350 milijuna kuna (bez PDV-a).
OPG-ovi od Ministarstva poljoprivrede traže da ih se što više poveže s velikim poljoprivrednim sustavima.
- S našeg gledišta, pomoć Ministarstva ovdje nije nužna. S kooperantima smo uspostavili odnos povjerenja i dijeljenja znanja koji odlično funkcionira, i partnerski smo otvoreni prema svim proizvođačima, bilo za kooperantske odnose, bilo za dijeljenje iskustava i informacija. Ono što Ministarstvo poljoprivrede i država mogu napraviti je da prepoznaju velike sustave kao nositelje razvoja, zapošljavanja i uvođenja novih tehnologija na koje bi se onda vezali manji proizvođači i time dobili sigurne partnere i osiguran otkup svih njihovih proizvoda prema prihvatljivim cijenama. Naravno, voljeli bismo čuti i dodatne prijedloge od OPG-ova i Ministarstva na koji način smatraju da se to povezivanje može učiniti još kvalitetnijim i produktivnijim.
Bez sinergije nema opstanka
Kako prema vašem mišljenju država može pomoći malim OPG-ovima - prijeti li doista propast OPG-ova u Hrvatskoj?
- Nema univerzalnog odgovora. U ratarskoj proizvodnji OPG-ovima ne prijeti opasnost, mnogi rade vrlo dobro. U ratarstvu je ključna kombinacija veličine gospodarstva i kultura koje se uzgajaju. Trendovi i iskustva iz zemalja u okruženju pokazuju da nije realno održiv uzgoj pšenice ili kukuruza na malim površinama (5, 10 ili 15 hektara), jer su fiksni troškovi i mehanizacija jednostavno preskupi. Što je manje gospodarstvo to je važnije pronaći intenzivnije kulture, ili eventualno ekološku proizvodnju koja može donijeti veće prinose po hektaru. Gospodarstva koja rade 50 ili 100 hektara, te strogo kontroliraju troškove i prate trendove i nova iskustva, prema našem mišljenju mogu raditi pozitivno. Kod malih stočarskih gospodarstava stanje je mnogo lošije. Njima je nužno pronaći veliki stabilni sustav za koji će namjenski proizvoditi i kojemu će prodati sve proizvode. To je model koji mi nudimo i smatramo ga ključnom strategijom razvoja regije u kojoj djelujemo. U suprotnom, mala gospodarstva teško da mogu preživjeti na otvorenom tržištu i nositi se samostalno s velikim proizvođačima. Mali proizvođači su u opasnosti, ako nisu u partnerstvu s velikom industrijom koja će ih pratiti. Država tu može mnogo pomoći, ali primarno na način da pomaže cijelim sektorima koji su u problemima, kroz sustav poticaja, subvencija i olakšica. Postoje razni modeli pomoći i oni moraju zahvatiti cijeli proizvodni, ali i prerađivački dio sektora, jer bez te sinergije nema opstanka. Kad unutar sektora omogućimo stabilnost velikim sustavima onda i manji proizvođači imaju sasvim realne šanse za uspješnu proizvodnju jer im velike industrije mogu ponuditi preradu tih proizvoda. Zdravi veliki sustavi nisu opasnost za male proizvođače nego baš obrnuto, jamstvo njihova opstanka i razvoja.
Kako smanjiti uvoz poljoprivrednih proizvoda?
- Treba proizvesti jednake količine i kvalitetu po istoj cijeni, kao i konkurencija u okolnim državama. Hrvatska je članstvom u EU postala slobodno i otvoreno tržište za sve proizvode te ne bi trebali poduzimati mjere za bilo kakvo stopiranje uvoza iz ostalih država unutar unije. No, vidimo da su neke zemlje iz okruženja (primjerice Mađarska), pronašle vrlo snažne i prihvatljive modele subvencioniranja proizvodnje, gdje se potiče izvoz koji onda uništava naše proizvođače niskim cijenama. S tim se problemima možemo uspješno nositi jedino na način da pronađemo iste modele i u Hrvatskoj, jer ne možemo spriječiti druge države da subvencioniraju svoju proizvodnju. S druge strane, kod uvoza iz zemalja koje nisu članice EU-a, potrebno je postaviti minimalne zahtjeve kvalitete koji bi spriječili uvoz nekvalitetnih proizvoda, jer oni kvalitetom nisu ni blizu našim proizvodima (primjerice brašno ili vino koje je sve prisutnije na našim policama kvalitetom je u najmanju ruku upitno).
Zdenka RUPČIĆ
ŠEST MJESECI ČEKAMO ODOBRENA SREDSTVA ZA RURALNI RAZVOJ
Kašnjenje isplata usporit će investicije i kreditiranje malih proizvođača
- Aktualna ulaganja u gradnju naše potpuno nove mesne industrije i modernizacije Tvornice ulja i Tvornice šećera iznose gotovo 100 milijuna eura. Ti su projekti jamstvo preživljavanja kompletne ratarske i stočarske proizvodnje u regiji i opstanka velikog broja manjih proizvođača. Nažalost, Ministarstvo poljoprivrede i dalje čeka s odlukama o dodjeli sredstava iz Programa ruralnog razvoja i na taj način zapravo blokira razvoj. Čak i za projekte za koje smo dobili konkretne odluke o dodjeli sredstava prije šest mjeseci, sredstva još uvijek nisu isplaćena. Ako se ta situacija produži, bit ćemo prisiljeni razmotriti određena kreditiranja OPG-ova i proizvodnje na način na koji smo to do sada uspješno radili, te usporiti investicije. A to bi moglo negativno utjecati na sve sudionike u lancu proizvodnje.
ŽITO GODIŠNJE OD MALIH POLJOPRIVREDNIKA OTKUPI:
150
tisuća tona pšenice
70
tisuća tona kukuruza
10
tisuća tona ječma
40
tisuća tona uljane repice
60
tisuća tona suncokreta
40
tisuća tona soje
450
tisuća tona šećerne repe