Nerijetko se sjetimo ukusnih salata pripremljenih uz obiteljski ručak ili onih na ugodnim druženjima uz roštilj za toplih dana, kod naših prijatelja koji imaju svoje male vrtove i koji sami uzgajaju povrće za svoje potrebe.

Tada sebi obično obećamo kako ćemo i mi sljedeće godine urediti mali povrtnjak za vlastite potrebe. No često to obećanje ubrzo zaboravimo, iako nam je tako malo potrebno za uživanje u vlastitom rukom uzgojenom povrću u svojem vrtu. Dovoljno je samo dvadesetak četvornih metara da bismo proizveli dovoljno raznovrsnog toploljubivog povrća za potrebe svoje obitelji. No, još uvijek nije kasno odlučimo li se na takav uzgoj. Doduše, u priobalnom području i na otocima posljednji je čas za sadnju takvog povrća, dok se u kontinentalnom dijelu i goranskom području upravo pripremamo za takvu sadnju. Pravilnim rasporedom gredica možemo sebi osigurati ne samo plodonosno povrće već i razne vrste salatnica i sve to, kako je rečeno, na malom prostoru.

U nas postoji mnogo vrsta toploljubivog povrća koje se naveliko koristi u svakodnevnoj prehrani. Među njih pripadaju krastavci, dinje i lubenice iz obitelji tikvenjača, a toplinu za svoj razvoj traži i batat ili slatki krumpir iz obitelji slakova, te bamija iz obitelji sljezova koje sve češće nalazimo i u vrtovima u našim krajevima. Postoje i neke druge vrste toploljubivog povrća, no mi ćemo se ovaj put usredotočiti na toploljubivo povrće iz obitelji pomoćnica. U tu obitelj latinskog naziva Solinaceae pripadaju rajčica, paprika, patlidžan, a također i jedno plodonosivo povrće koje se ne može koristiti sirovo za konzumaciju i pravljenje slasnih salata, a to je krumpir.

Namjera nam je upoznati naše čitatelje s nekim osnovnim načinima i uvjetima uzgoja upravo ovog sočnog plodovitog povrća, koje vrlo često koristimo za spravljanje raznih jela u našoj kuhinji. Najprije moramo znati da se većina povrća razmnožava sjemenom, neke gomoljem, a neke možemo tijekom vegetacije razmnožavati reznicama. Ipak je najčešći način razmnožavanja sjetvom za uzgoj presadnica te sadnjom presadnica bilo da su sijane u klijališta ili u kontejnere. Postoji mogućnost sjetve direktno na otvoreno. Razmnožavanje nekih vrsta povrća možemo obavljati i sadnjom vegetativnih cjepova. Nakon sadnje moramo sve ove povrtne vrste pincirati kako rastu, a kod rajčice i zakidati vrh biljke. Zakidanjem postižemo zaustavljanje rasta, ali zato pospješujemo zriobu koja nam ranije dolazi, a uz nju često dobivamo i veće plodove. Vrhove zakidamo po želji, najbolje nakon pete etaže cvatnje. Raniju zriobu nam kod ovakva povrća pospješuje i sadnja u lakša tla koja se brže griju. Sadnju možemo obavljati i na srednje teškim i srednje lakim tlima, dovoljno propusnim i prozračnim, bogato hranjivima.

Toplina i svjetlost nezaobilazni su uvjeti kvalitetnog razvoja kako rajčice, tako i paprike i patlidžana. Voda mora biti kvalitetna, a ove je kulture trebaju u dovoljnoj količini. Najviše vode od ovih srodnih kultura traži paprika, dok rajčica može trpjeti i površinsku sušu ako ima u dubljim slojevima vlažno tlo. To joj omogućuje korijenov sustav koji je vretenast, dubine do metar, koji se jako grana, odnosno širi čak do 1,7 metara u širinu, za razliku od paprike, čiji je korijenov sustav također vretenast, ali plitak i slabe usisne moći za upijanje vode, a naraste najviše do 70 cm u dubinu i 30 - 40 cm u širinu. Upravo zbog toga često vidimo naše starije proizvođače kako papriku sade u iskopane kanale dubine i širine oko 25 cm. Time, naime, prilično štedimo na vodi, ali i paprici omogućavamo bolju opskrbu vodom. Isto to možemo raditi i kod uzgoja rajčica i patlidžana.

Kod rajčice postoji nekoliko tipova stabljike koje su prekrivene dlačicama i sklone su polijeganju. Između ostalih, imamo i tip rajčice kojem stabljike mogu narasti nekoliko metara, a u hidroponima, odnosno u kontroliranim uvjetima u plasteniku ili stakleniku narastu čak do 12 metara. Vrh im raste dok imaju povoljne uvjete za rast, dakle uz odgovarajuću temperaturu i svjetlo. Determinantne vrste su niske ili grmolike te narastu do oko 1,5 metara u visinu, a takve najčešće koristimo za uzgoj u vrtu. Semideterminantne vrste su prijelazne i mogu imati, ovisno o kultivatu, i duže stabljike koje najčešće susrećemo u našim vrtovima.

Intenzivan rast ploda kod rajčice nastaje 40 - 45 dana od oplodnje i to zovemo zelena zrioba, potom slijedi nalijevanje ploda i dobivanje na težini, a nakon te faze ubrzo boja ploda postaje crvena. Plod može biti sitan, srednje krupan, krupan i ekstra krupan s promjerom većim od 12 cm, a sukladno veličini razlikuje mu se i težina. Sam oblik ploda može biti spljošten, srcolik, rebrast, blago izdužen, kruškolik, okruglo spljošten i dr. Kao i za ostale kulture iz ove grupe, kritično razdoblje za vlagu u tlu za rajčicu je u vrijeme cvjetanja i zametanja plodova, a traje 1 - 2 mjeseca. Voli plodno neutralno do slabo kiselo tlo. Traži kao i drugo povrće redovito održavanje, plijevljenje, kontrolu zdravstvenog stanja, prihranu i slično.

Paprika je specifična po svojem rastu. Od početka je zeljasta, a poslije odrveni. Veličina ploda joj varira kao i kod drugih vrsta, pa tako i patlidžana. Traži optimalno tlo za uzgoj s pH od 6 do 7,5 i duboko rastresito plodno tlo. Za razliku od patlidžana, ili po domaći balancana, koji su jajolikog oblika, paprika varira u izgledu svojeg ploda, ovisno o sorti, te plod može biti od prizmastog, stožerastog, okruglog, zvonolikog do rožastog oblika, žute, zelene do ljubičastocrvene boje. Za bolju rodnost, kao i kod rajčice, moramo je pincirati.

Sortni odabir ovih povrtnih kultura je izuzetno velik. Dakle, uz malo truda, nešto pročitanih savjeta i pokoju pročitanu brošuru o uzgoju povrća možemo sami proizvesti dovoljne količine ovog povrća za vlastite potrebe tijekom ljeta na izuzetno maloj površini. Ako vas povrćarstvo više zaintrigira, tada možete početi i eksperimentirati. Možda niste znali da cijepljeno povrće donosi veće količine plodova i uz to je još otpornije. Tako patlidžan možemo cijepiti na rajčicu, krastavce i dinje na tikvu, a ne biste vjerovali, u velikih proizvođača upravo za dobivanje otpornije biljke i većih prinosa, rajčica se cijepi na krumpir. Profesionalcima je ta tehnika rutinski posao, dok za laike cijepljenje nije baš jednostavno. No, ako nemate baš volje i vremena za eksperimentiranje, preporučamo vam da ipak nabavite već uzgojene sadnice određenih sorti i kultivara u najbližoj vrtlariji ili vrtnom centru, te da ih uzgajate na navedeni način. Uzgoj će vam sigurno biti uspješan, a salate i ostala jela od ovog povrća bit će vam još ukusniji i slasniji kad znate da ste to povrće sami proizveli.