Ove nedjelje, 8. svibnja, u povodu Majčinog dana, u zagrebačkoj će se dvorani “Vatroslav Lisinski” održati tamburaški spektakl “Cure i tambure”.

Tom će prigodom nastupiti Garavuše, Vera Svoboda, Marta Nikolin, Viktorija Kulišić - Đenka, Marija Pavković - Snaša, Blanka Došen, Vlatka Kopić - Tena, Cure iz Centra, Učiteljice i Cecilija Rudić. Pratnja će im biti Tamburaši za dušu. Uoči velikog koncerta porazgovarali smo s Cecilijom...

Album “Maska” i dalje je najprodavaniji tamburaški nosač zvuka. Kakav je osjećaj?

- Osjećaj je predivan, pogotovo jer je to moj prvijenac, pa je to još i veća sreća. Ali nije to tek tako, slučajno! Prije svega, od početka stvaranja 'Bećaruše' znali smo kako i što hoćemo. Povodila sam se za tim što mi odgovara, kakva melodija, koji instrument, tekst... To svakako ne bi bilo moguće bez cijelog tima i zajedničkog uloga, odnosno mogućnosti da svi imamo pravo glasa i onda zajednički donesemo odluku. Previše sam pjesama snimila koje nažalost nisu pronašle put do slušatelja. Smatram da je to upravo zato što najčešće izvođač nema pravo glasa, osim otpjevati pjesmu onako kako je autor zamislio. Upravo je suprotno! Izvođač - u ovom slučaju ja - trebam donijeti pjesmu na svoj način i kroz svoje emocije, jer na kraju krajeva ja predstavljam pjesmu slušatelju, i to je nešto što mora biti na moj način. Zapravo ja se moram uživjeti i na neki način doživjeti pjesmu da bih je iznijela od srca i istinito. A to je nešto što slušatelj prepoznaje i što rado ponovno posluša.

Tko radi tekstove i glazbu?

- Sretna sam i ponosna što sam radila s puno predivnih ljudi koji su stvarali i stvaraju predivnu glazbu. Glazba za mene nema granica, to je jedna predivna igra, ali i težak posao. No, ako je istinski voliš, nećeš tek tako odustati od nje. Ono što me privuče pjesmi je prije svega melodija, za koju ti ne treba cijeli orkestar da bi zvučala potpuno, nego je dovoljan glas (vokal) i osnovna melodija, i to je to. Tako da sam uvijek u potražnji takvih pjesama, kako novih tako i nekih starih, zaboravljenih, koje, već je svima poznato, volim ponovno oživiti i donijeti na svoj način.

Imate brojne nastupe i vrlo ste traženi, zar ne?

- Hvala Bogu da je tako, jer to mi daje snagu i tjera na upornost da se i dalje borim. Danas se teško istaknuti, jer je hiperprodukcija: dnevno iziđe desetak novih pjesama i sve je više novih pjevačkih nada. Smatram da moraš biti ustrajan, ne posustati, na neki način biti drukčiji, ali ostati dosljedan sebi. Nije uvijek lako jer neki put previše uložiš u neki projekt - bilo da je riječ o novom spotu, pjesmi ili neuspjelom kolaču - bit je ne odustati, nego nastaviti još bolje i još jače. Isto tako vrlo rado prihvatim savjet ili kritiku, jer se na taj način samo nadograđujem. U svakom slučaju pozorno osluškujem i pokupim samo najbolje.

Kako je bilo na koncertu u Našicama s Hankom?

- U gradu Našicama uvijek je neka posebna, predivna atmosfera. U Našicama se doista osjećam kao kod kuće. Volim tamo pjevati. A kad uz tu silnu ljubav između mene i mojih dragih Našičana uključiš i Hanku, to je onda vrhunac. Tako je bilo i u sklopu nedavne manifestacije 8. Dani vina i turizma. Hanka je moja draga kolegica, od prvog susreta smo si kliknule i volim kad se sretnemo jer je puna života, puna zanimljivih priča i prava mentorica. I uvijek se puno nasmijemo.

Majka ste troje djece, vodite emisiju “Slavonsko veselje”, koncerti... Kako sve stignete?

- Ne stignem, to samo tako izgleda (smijeh)! Razumjet će ovo svaka žena, majka koja uz djecu i radi. Ma i ne mora nužno biti zaposlena da bi se naradila cijeli dan. Jer sve što si danas napravio, sutra kao da nisi ništa, i oko djece imaš stalno posla. Ali da se izgubim svako malo - sigurno da. Uvijek se nekako poveže da se nekoliko dana uzastopno nešto događa, putuje, dolazi, odlazi i samo se gomila. Onda to sve ponovno treba vratiti na svoje mjesto, ali dobro, nekad lakše, nekad teže, sve se odradi. I to naravno uz pomoć obitelji. Trenutno sam i promotorica projekta Panolija, to je početak jedne divne priče koja će se samo nadograđivati i biti sve potpunija i sve bolja.

Recite nam nešto o singlu “Blago ima ko ljubavi ima”.

- Singl 'Blago ima ko ljubavi ima' s albuma 'Maska' proglašen je prošlogodišnjim tamburaškim hitom godine. I to puno govori o pjesmi, jer su je slušatelji popularne radijske emisije 'Ritam šokadije' odabrali za najbolju. Predivna pjesma koja ima jednu tužnu životnu priču, vjerujem da su se mnogi prepoznali u njoj i na taj način je zavoljeli i dali joj najviše glasova.

Što nam novoga pripremate?

- U budućnosti vidim, ako Bog dragi da, puno stvaranja, novih suradnji. Trenutno krećem u studio i radimo na pjesmi za Aurea fest. To je predivna tamburaška balada 'Ide zora rana' koju potpisuje Mario Vestić i jako me raduje ova suradnja. Puno novih 'starih' pjesama, ali obrađenih u mojoj izvedbi, kao i suradnja s Fijakerom.

Ove nedjelje vas očekuje veliki koncert “Cure i tambure” u Lisinskom...

- Koncert 'Cure i tambure' - i sam naziv zvuči interesantno i zanimljivo, pa vjerujem da će biti i sam koncert takav. Prihvatila sam sudjelovati na koncertu jer je zaista zanimljivo da se sve skupimo i zapjevamo. Iako su nam žanrovi drukčiji, ipak smo sve žene i bavimo se glazbom. Drago mi je da je tambura sve prisutnija kao i svaka situacija koja pridonosi promociji tamburice, a pogotovo kada govorimo o hramu glazbene kulture, dvorani Lisinski. Očekujem da posjetitelji budu sretni, zadovoljni, da uživaju u cjelovečernjem koncertu uz moderne i tradicionalne zvuke tamburice.

Kakav je položaj žena u u tamburaškoj glazbi?

- I dalje sam mišljenja kako su žene općenito manje zastupljene u svim segmentima društva, pa tako i u svijetu glazbe, a pogotovo tamburaške glazbe. Svaka od nas ima neku svoju prepoznatljivost i pjeva, stvara i radi na svoj način. Draga kolegica Blanka Došen je više okrenuta starogradskim pjesmama i romansama. Viktorija Kulišić - Đenka i Marija Pavković - Snaša više su okrenute tradicionalnoj tamburaškoj glazbi, dok ja već spadam u kategoriju moderne tamburaške glazbe, jer su mi u pjesmama i bubanj i neki drugi instrumenti osim tamburice. Ali svaka od nas, i ostalih kolegica iz tamburaškog glazbenog svijeta imamo istu dodirnu točku, a to je ljubav prema tamburici.