Vukovar, hrvatski grad na Dunavu, postao je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, grad heroj.

Dva i pol desetljeća kasnije grad je to ponovno izniknuo iz ruševina, dok se njegovi stanovnici, unatoč poteškoćama, vraćaju normalnom životu grada na hrvatskom istoku, prepoznatljivog i po njegovoj bogatoj povijesti, tradiciji, kulturi.... Uz Dan grada Vukovara i blagdan zaštitnika sv. Filipa i Jakova, gradonačelnik Ivan Penava osvrnut će se na aktualni vukovarski trenutak i izreći riječi optimizma za vrijeme koje slijedi.

Vukovar je, službeno, među najsigurnijim gradovima u Hrvatskoj. Što to znači za grad, ali i moguće ulagače?

- Lijepa je vijest da smo među najsigurnijim gradovima u Hrvatskoj, i to visokoplasirani, na 8. mjestu. Svaka dobra vijest nam je, dakako, važna. Za građane Vukovara to možda nije osobito značajan podatak jer najvažnije je kako se oni sami osjećaju, a znam da je Vukovar jedan od gradova gdje se mirno možete prošetati u svako doba dana i noći, bez ikakvog rizika od bilo kakve ugroze. I ovo je službena potvrda da je tome tako. Naravno da je to, s aspekta ulaganja, značajan podatak, premda mislim da je svima jasno da u Vukovaru, u tom smislu, nema nekakvih problema. Dokaz je to i da su deplasirane teze nekih političara da je u Vukovaru narušena sigurnost, oni to koriste kako bi poentirali na nekim temama. Trebamo, međutim, težiti i da budemo na vrhu po sigurnosti, što je zahtjevno s obzirom na položaj Vukovara, blizinu državne granice.

Što se tiče svakodnevnog života, međunacionalni su odnosi dobri. Ali politika je nešto drugo i ona tu ima i svoju negativnu ulogu, i nerijetko predstavlja prepreku normalizaciji odnosa i takvoj politici nije mjesto u javnoj sferi. O svemu se može razgovarati, no ne može se negirati prošlost Vukovara i Domovinski rat, ali se odnosi mogu i trebaju normalizirati.

Prošle su nepune dvije godine vašeg mandata. Kako biste ocijenili stanje u gradu – gospodarski, socijalno, životno, kulturno?

- Mogu reći što sam osjećam, ali i prema mišljenju mnogih Vukovaraca s kojima sam razgovarao, da se osjeća pomak i drugačija, bolja atmosfera u gradu. U smislu da je manje pritisaka na ljude, manje ih se opterećuje politikom, manje su narušeni međuljudski odnosi. To je palo u drugi plan, a tu čak ne mislim na međunacionalnu situaciju, nego na politikom prouzročenu podijeljenost. Ali značajna je promjena atmosfere u pristupu, puno otvorenijem, i prema građanima i gospodarstvenicima, na ljudski prihvatljivijoj je razini i komunikacija s građanima na ulici do ophođenja s tvrtkama, obrtnicima, gospodarstvenicima, turistima. To je pozitivna promjena koju smo donijeli, vrata gradske kuće uvijek su otvorena i za građane i za ulagače. Sama činjenica da je više od 1000 građana u manje od dvije godine prošlo kroz ured gradonačelnika govori tome u prilog.

To je slika promjena trendova što raduje, ali sa situacijom kakva je u Vukovaru mislim da malo tko može biti zadovoljan. Osobno nisam zadovoljan, iako vidim da su mnogobrojni projekti u tijeku i da realiziramo velike stvari, od nove gradske tržnice do vodotornja. Nasuprot tome je činjenica da je u gradu upola manji broj stanovnika nego prije Domovinskog rata. Frustracija je da poslodavci traže određeni kadar, a da grad nije u stanju to pronaći, unatoč nezaposlenima. Ipak, otvoreno je 560 novih radnih mjesta, uspješno rade tvrtke Gumix Elastor, Yasenka, Aktiv obuća, Ricosta. Važna je i visina prihoda u gospodarstvu. Najviše smo truda ulagali u otvaranje radnih mjesta u proizvodnji, no tu je prosječna plaća 2700 – 3300 kuna i naši sugrađni ne pokazuju preveliki interes, što naravno i razumijem jer je to malo novca za preživjeti u današnim uvjetima. Tako imamo situaciju i nezadovoljnih građana koji su bez posla, i nezadovoljne poslodavce koji ne mogu naći odgovarajuću radnu snagu. Za posljedicu imamo da nam mladi odlaze, iz bolnice je otišlo 6 liječnika i 34 medicinske sestre, iako su tu relativno dobre plaće. Svi bismo bili sretni da nam mladi ne odlaze, već da dolaze u Vukovar, premda je to problem na razini države. U tom kontekstu, naravno, ne mogu biti zadovoljan. Problemi su to koji nadilaze mogućnosti lokalne razine i mi s mehanizmima koji su nam na raspolaganju možemo napraviti nešto malo, ali ne možemo riješiti problem. Potrebna je suradnja s državom.

Pohodila je Vukovar cijela Vlada u nekoliko mjeseci. Čini li, prema vašem mišljenju, država dovoljno za Vukovar? Činjenica je da grad kaska za ostakom Hrvatske...

- Nažalost, većina gradova u RH je u teškoj situaciji, posebno u Slavoniji, pa tako i Vukovar. Premda su uzroci kod Vukovara posve drugačije prirode. Vukovar je, naime, u teškoj situaciji još od vremena mirne reintegracije i nije zaživio u punom smislu. Na koncu, i podaci o bruto domaćem proizvodu od 1989. godine govore u prilog tome da mi još zaostajemo za samima sobom od prije 30-ak godina. Bili smo tada dugi grad u Jugoslaviji, iza Maribora, s BDP-om od oko 11.000 USD po stanovniku kada je Hrvatska bila na 9000, a danas je Vukovar na 4000 eura dok je RH na, čini mi se, oko 10.000 eura. Vidi se da smo u velikom zaostatku. A jasno je iz toga kakav smo rang prije rata zauzimali u Hrvatskoj.

To je i jasan pokazatelj da država, možda je teška riječ, duguje Vukovaru, da ne ulazim u Domovinski rat i žrtve, već ekonomnski gledano. Podatak o 4,6 miljardi kuna ratne štete samo u gospodarstvu govori sam za sebe, tako da država definitivno ima dug prema ovom kraju. Još je rano da bih procjenjivao učinak ove vlada nakon dolazaka u Vukovar, i njihov odnos prema Vukovaru, premda jesam optimističan s obzirom na posjete i očekujem pozitivne pomake. Nije nužno ni da država daje tu svoje novce, već da se angažiramo i idemo zajedno prema EU fondovima, da imamo potporu s te strane. Naravno, najviše nas zanimaju konkretni pomaci u gospodarstvu, situacija nije nimalo laka i nadam se da će Vlada naći snage pokrenuti stvari. Nezadovoljstvo izaziva pak neshvatljiva činjenica odnosa županije i grada Vukovara jer mi je neprihvatjivo da Vukovar bude samo formalno sjedište županije. Država se treba jasno odrediti prema područjima o kojima valja posebno skrbiti. Čuo sam za primjere u Kanadi i Australiji gdje se sve državne institucije za koje nije nužno da su u glavnom gradu smješta u područja koja nemaju dovoljno stanovnika i koja treba oživjeti. Svjedoci smo da u Vukovaru nije tako. To je nešto što moramo promijeniti i očekujemo jasno određenje ove vlade.

Kakva je socijalna slika grada? Pomaže li gradska vlast građanima u potrebi?

- Broj nezaposlenih je trenuno oko 2400, što je značajno smanjenje jer pretprošle smo godine probili brojku od 3000, posebno u mjesecima izvan turističke sezone na Jadranu.

Prema službenoj statistici, više od 17 posto nam je manja nezaposlenost, ali bojim se da je u manjem segmentu to rezultat zapošljavanja i otvaranja radnih mjesta već više posljedica brisanja iz evidencije zbog iseljavanja ili možda neprijavljivanja. Grad prepoznaje tešku situaciju i rješavamo najnužnije stvari. Osigurali smo da ni jedan Vukovarac ne bude gladan otvaranjem pučke kuhinje, također plaćamo troškove stanovanja i ogrjev da nitko ne bude u hladnom, ali naravno da život nije “socijala” i da time ne možemo biti zadovoljni, moramo otvarati radna mjesta.

Gradska vlast jest, dakle, socijalno osjetljiva?

- Da, to je nesporno. Za razliku od prošle gradske vlasti koja nije htjela prihvatiti problem teške socijalne slike grada jer se vjerojatno nije uklapala u neku šarenu bajkovitu priču o Vukovaru. Ja sam od početka podržavao rad socijalne samoposluge. K tome, uopće nije bilo jednostavno ispuniti obećanje koje smo dali o otvaranju pučke kuhinje, no uspjeli smo to u rekordnom roku, na dvije lokacije. Doduše, na netipičan način za RH gdje se grade prostori za pučke kuhinje, a mi smo žurili zbog sugrađana u potrebi i ušli u najam za dva objekta. Također, zapošljavamo na javnim radovima, osigurali smo i narukvice za žurnu pomoć za stariju populaciju u suradnji s lionsima. Trudimo se maksimalno olakšati situaciju i život naših građana.

Treba li Vukovar, kao hrvatski grad heroj, imati bolju turističku posjećenost? Što se tu može učiniti? I u domeni kulture također?

- Opet ću reći, zadovoljan sam trendovima koje smo pomaknuli, i smjerom kojim idemo, a idemo prema naprijed, vrlo velikom brzinom, no volio bih da je to još brže. Napredak je vidljiv. Intenzivno radimo, pa smo tako ovih dana krenuli prema realizaciji šire priče oko Vučedola jer je ocjena, svih uključenih od ministarstava kulture, turizma, regionalnog razvoja do grada, da sam Muzej vučedolske kulture nije dovoljan, potrebno je ići s Arheološkim parkom s nizom sadržaja poput planetarija, pristana za manje brodove da turisti mogu doći s Dunava, ugostiteljski objekt, smještajni kapaciteti, vučedolsko selo.... Idemo prema sredstvima EU-a i treba velik posao odraditi kako bi se došlo do projektne dokumentacije. Priča je to koja će ostati trajna vrijednost gradu Vukovaru. Tu je, dakako, i projekt vodotornja. Vukovar obiluje kulturnim zbivanjima, imamo i Vukovar film festival i tu kanimo graditi priču i s OPG-ima, sajmovima, kao uspješnu turističku priču.

Za Vukovar je bilo nerealno očekivati da će odmah poslije rata imati sve turističke sadržaje, možda se i država za to trebala pobrinuti, moža smo trebali više tražiti iz Vukovara. Ali sada je ta mogućnost pred nama i idemo odraditi posao. Možemo se tu nadati boljem, siguran sam, stvari idu u dobrom smjeru. Tu je važan i projekt Memorijalnog centra Domovinskog rata, gdje nam dolazi 40.000 školaraca godišnje, i vidljivo je da se u Vukovaru događaju velike promjene. No, činjenica je da se u gradu u koji dolaze mnogi posjetitelji i kruzeri Dunavom suočavamo s problemom nedovoljnih smještajnih kapaciteta i onda punimo hotele u okolnim gradovima. Primjerice, 18. studenoga od Iloka do Slavonskog Broda ne može se naći smještaj, ali to je izniman događaj. No, imamo niz drugih sadržaja gdje Vukovar nije u stanju odgovoriti potrebama. Mnogi bi iz npr. kongresnog dijela htjeli doći u Vukovar, no nema se gdje smjestiti veliki broj ljudi, posebno u visokorangiranom hotelu kakav nam je samo hotel Lav. Dođe nam nedavno 16 nogometnih ekipa, a samo četiri budu smještene u Vukovaru. To je 500 noćenja u jedom danu, dok Vukovar za cijelu godinu ima oko 11.000 noćenja. I tu puno radimo, uz privatnu inicijativu.

Posla je u Vukovaru puno, želja isto tako, jeste li optimistični za bolje vukovarske dane, u bližoj budućnosti?

- Jesam, optimističan sam. Mislim da je najvažnije da se ljudi trgnu, moramo se i sami okrenuti sebi. Naravno da je Vukovar simbol, i uvijek će biti, ali moramo pokušati biti inventivniji u skladu sa svijetom oko nas, koji je puno dinamičniji. Ako to ne prihvatmo, onda nas pomalo nema, moramo se trgnuti i uskladiti. A siguran sam da su naši Vukovarci tu da se bore za bolju budućnost i nadam se da ćemo na temeljima dobre i kvalitetne, iskrene komunikacije doći do boljih rezultata, okrenuti trendove u našu korist. Onog trena kada nam se počnu doseljavati u Vukovar, to će biti najbolji znak da smo uspjeli. Vukovar potencijale ima, no treba nam puno truda i rada.