Objavljeno 3. svibnja, 2016.
Novac, cigle i drugi materijal skupljala je Ciganka Jula između dva svjetska rata
POTNJANI – Na vojnoj karti JNA uz mjesto Potnjani, selo uz državnu cestu Đakovo - Našice, ucrtana su dva znaka, križića, za vjerski objekt. Postojanje filijalne crkve Presvetog Trojstva u središtu sela dobro je znano, ali široj javnosti, pa i onim mlađim generacijama u mjestu, nepoznato je da je iza nogometnog igrališta tamošnjeg NK Velebit u šumarku skrivena i u visoku travu zarasla ruševna kapelica - Majke Siročadi! Ucrtala ju je i Kraljevina Jugoslavija na svojim kartama iz 1929. godine. Zub vremena i vremenski utjecaji potpuno su je devastirali, kao i ograđeni prostor u kojem je nekada bio križ. I tako ruševna i oronula, bez vrha zvonika, vrata, inventara… priča živopisnu priču o vremenu svog nastanka. Nakon izlaska iz šumarka uopće se ne vidi, a do nje se automobilom ne može cijelim putem, nego se dio mora prijeći pješice.
Suživot s Romima
– Kapelica je imala funkciju dok se tu, u blizini nje, živjelo, a taj se dio zvao Cigani, no već dugo tu nitko ne živi. Dugo je bila samo jedna obitelj, no ni nje više tu nema - kaže načelnik Drenja Slavko Dešić.
Đakovački povjesničar Vlado Filić kaže kako se spomenuti dio sela zvao i Mali Potnjani.
– Činilo ga je osam-devet ciganskih kuća. Do gradnje kapelice, za što je zaslužna izvjesna Ciganka Jula, selo nije imalo crkvu - kaže Filić.
Za kapelicu i njezino loše stanje zna i župnik Župe sv. Mihaela arkanđela u Drenju, vlč. Davor Tomić.
– Tamo nikoga nema, a kapelica se srušila sama od sebe, od plijesni, vremenskog utjecaja, od godina - kaže vlč. Tomić i upućuje na Potnjanca Antuna Agatića (70), koji bi se mogao sjećati nekih boljih vremena za kapelicu Majke Siročadi. Tako i jest. I starina Agatić kaže kako je postojanje kapelice, njezin život, bio vezan uz život dijela sela zvanog Cigani.
- Cigani su bili poput malog sela, odvojeni oko 500 metara od mjesta. Tu su živjeli Cigani, u skladnom suživotu s našim svijetom. Bili su svirači, a grupe su im zvali ciganske bande. Bili su miješane vjere – i katolici i pravoslavci - kaže Agatić.
Otjerani u Jasenovac
A onda je došao Drugi svjetski rat i olovna su se vremena nadvila na taj kraj, pa i nad dio sela zvan Cigani.
- Cigane su otjerali u Jasenovac, a kada su ih tjerali kroz selo, Cigani su plakali. U njihove prazne kuće useljen je drugi narod…. U vremenu između dva rata Ciganka imenom Jula, nije imala jednu nogu, skupljala je po selu novac, cigle i drugi materijal, 'ko je šta dao, da se sazida kapelica u blizini Cigana. I narod je davao, pa su Romi podigli tu kapelicu. Moj otac bio je 1919. godište i pričao je da je kao dečkić išao tamo na neki kirvaj - priča starina Agatić.
Dodaje, romsko stanovništvo iz Cigana slavilo je u kapelici svetu Petku, u jesen, negdje deseti-jedanaesti mjesec.
– Iz naše biskupije rečeno je da je to Majka Siročadi - nastavlja Agatić. No s vremenom se narod preseljavao u selo jer u Ciganima nije bilo struje i dr.
- Kada su se svi preselili, to je počelo propadati - kaže Agatić i dodaje kako je čuo da se kapelica neće uređivati.
– Ostalo je zvono koje bi se prenijelo na groblje, ali da se prethodno napravi postolje za nj - dodaje starina Antun.
A kapelica? Ona skrivena, sama i nijema priča svoju zanimljivu priču o Majci Siročadi koju je proteklih dana, s povjesničarom Filićem, obišao i svećenik u miru, vlč. Stjepan Maroslavac, kojeg je Đakovačko-osječka nadbiskupija zadužila da istraži priču o kapelici živopisne prošlosti.
Suzana ŽUPAN
Marinko Henc
vlasnik zemljišta
Tražio sam način za obnovu kapelice, sam ne mogu
Kapelica je na zemljištu u vlasništvu Marinka Henca iz Potnjana. “Tražio sam način za njezinu obnovu, sam ne mogu. Mislio sam riješiti bar kameni put do nje – no, opet kažem, prevelik je to zalogaj za mene samoga. Stari svijet, bake, djedovi koji su potekli odande znali su se skupiti kod križa, obnavljati i krečiti. Moji baka i djed kupovali su tu zemlju 60-ih i 70-ih godina i nisu to prepisivali kako treba. Tek dvije tisuće i neke godine sam to imovinskopravno riješio. Već u 1960-ima u Ciganima nije nikoga bilo”, kaže Henc i dodaje kako je i sam čuo za priču o Ciganki Juli i njezinu prikupljanju za gradnju kapelice.
“Bio je u unutrašnjosti i oltar, slika, kip, kutijica za lemojzinu… Ja sam rođen 1972. i, otkako se ja sjećam, već tada se u kapelicu nije išlo”, kaže Henc
Drveni kip Majke siročadi star bar 150 godina
Najvrjedniji predmet iz kapelice - kip Majke Siročadi, koja u naručju drži jedno, a uz skute joj je još šestero djece, zanimljiv je po mnogočemu – nesvakidašnjim izgledom, izradom od drva… U Spomen-muzej biskupa Strossmayera u Đakovu doznajemo da je kip sklonjen od daljnjeg propadanja u njegovu prostoru. Visok je 1,30 metara, a povjesničar Filić kaže kako je sastavljen od dva komada drva, da je star bar 150 godina, no da zasad nije poznato odakle je stigao u kapelicu.