Unatoč velikoj nezaposlenosti – u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u ovom je trenutku 256.600 osoba - život bez posla i primanja građane ne tjera u kriminal.
Do takve premise istraživanjem je došao Vedran Recher, doktorand na Ekonomskom institutu u Zagrebu, čiji su istraživački interesi, uz ostalo, politička te bihevioralna ekonomija. Nezaposlenost je “uronio” u kontekst MUP-ovih podataka o kretanju kaznenih djela, počevši od 2008. godine, početka krize, pa do 2013., ali i u širi kontekst – našeg mentaliteta, tradicionalizma, obiteljske vezanosti i drugog, a koji hrvatskim građanima, bez obzira na visoku nezaposlenost, “ne daju” da završe u kriminalu.
Mentalitet i tradicija
Nasuprot nama, najveći efekti rasta nezaposlenosti na porast kriminala su, kaže Recher, u SAD-u, a nešto je slabiji efekt u Grčkoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji (jug). Rezultat Recherova istraživanja, koji je prenio i Forbes, još više laska ako se zna da smo u samom europskom vrhu po nezaposlenosti mladih – prema Eurostatu smo treći s čak 45,1 posto, da je iza nas šest godina recesije, u kojoj se BDP kumulativno strmoglavio za 13 posto, a nezaposlenost udvostručila. U ovom je trenutku zaposlenih, osiguranika mirovinskog osiguranja, 1,425.200, što je tek oko 60 posto ukupnog radno sposobnog stanovništva, a drugdje zaposlenost radno sposobnog stanovništva prelazi i 80 posto. Nadalje, stopa siromaštva u nas, prema podacima iz 2015., približno je oko 20 posto, što znači da je siromašan svaki peti građanin. Usprkos svim drugim, poraznim, trendovima, od odlaska u kriminal, kao “alternativnu varijantu” kada u društvu, njegovoj ekonomiji, nije dobro, štiti nas mentalitet, tradicionalizam, obitelj.
– Vjerojatno je to kombinacija više različitih stvari - kaže Recher.
- Nisam točno istraživao zašto nema utjecaja velike nezaposlenosti na rast kriminala, nego ima li efekta jedno na drugo. Kada sam uočio da ga nema, pokušao sam ga objasniti. Prvo, mi, kao mediteranska zemlja, imamo razvijenu obiteljsku mrežu, koja štiti ljude, štiti svoga člana, štiti pojedinca od prelaska u ilegalne aktivnosti - kaže Recher.
Kao jedan od razloga navodi i dužinu ostanka mladih u roditeljskom domu, što im pruža sigurnost i odvraća ih od odlaska u kriminal. Prema Eurostatu, Hrvatska je u samom europskom vrhu, s čak 78,3 posto populacije u dobi od 18 do 34 godine koja živi u roditeljskom domu, a to, dodaje Recher, u razvijenim zemljama nije slučaj.
Naviknuti na loše?
– Nadalje, mi imamo visoku nezaposlenost i kada su dobra vremena, pa su ljudi vjerojatno naviknuti da će tražiti posao minimalno devet mjeseci, da nezaposlenost nije neka devijacija od ravnoteže, nego više neko normalno stanje. Nasljeđe bivšeg sustava isto može biti potencijalni razlog, jer autokratski režim izaziva strah od države, policije. S druge strane, možda je u mentalitetu ljudi ostalo to da će se država pobrinuti za njih - nastavlja Recher “uranjati” nezaposlenost u kontekst našeg mentaliteta, nasljeđa, tradicije. Navodi i migraciju u zapadnu Europu, pogotovo Njemačku, gdje naši ljudi, njihov je stav, imaju uvijek sigurnu opciju – da Europa, poglavito Njemačka, traži jeftinu radnu snagu i da im to uvijek može biti (zadnje) rješenje.
Nezaposlena turistička djelatnica iz Đakova Jasna Šarić kaže da neodlasku našeg čovjeka u kriminal, iako ga pritišće nezaposlenost i besparica, “kumuje” odgoj.
– Tako su nas odgajali roditelji - biti u životu pošten. Uz odgoj, tu si i neka bivša vremena, u kojima su roditelji radili i djecu odgajali uz rad, dajući im primjer kako kroz život, a, osim savjeta za poštenje, tu je i konkretna roditeljska pomoć - kaže Šarić.
– Drago mi je što su podaci istraživanja upravo takvi. To potvrđuje da su građani Republike Hrvatske kvalitetni, odgovorni ljudi u svakom smislu, za razliku od Amerike. Neka im je sva sreća, no ne bih želio da se na njih ugledamo - ne krije zadovoljstvo predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozren Matijašević.
- No to ne znači da u Hrvatskoj nema kriminala. Pozicije su zauzete od “uspješnijih”, viđenijih ljudi, koji pune stranice, ne crne kronike, nego nekih drugih rubrika, koji su donatori, organizatori, upravljači našim životima. Oni su u kriminalnom miljeu, oni su zauzeli taj prostor, dok mali čovjek, unatoč jadu i bijedi u kojem živi, ne ide u te sfere - kaže Matijašević.
Od početka krize, 2008., u Hrvatskoj je samo u realnom sektoru ugašeno više od 100.000 radnih mjesta. Očito, u nekim drugim zemljama, gdje su porast nezaposlenosti i rast kriminala blisko vezani, ta bi brojka značila jednako toliko razloga za bijeg na onu stranu zakona.
Suzana ŽUPAN
POLICIJA: U KRIZI RASTE GOSPODARSKI KRIMINAL
I podaci o praćenju kriminaliteta na području PU osječko-baranjske potvrđuju rezultate istraživanja Vedrana Rechera, s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Prema riječima glasnogovornika Darija Premeca, primjetan je pad broja kaznenih djela od 2008. do 2015. godine. “Primjerice, kaznenih djela protiv imovine 2008. bilo je 2055, a lani 1644. Pad je i kod teških krađa, provala i drugog - 2008. bilo je 1201 takvo kazneno djelo, a lani 753. U padu je i maloljetnički kriminal”, kaže Premec. U godinama krize porast je gospodarskog kriminala, i to znatan, no njegovi sudionici nisu nezaposleni, mali ljudi. U 2008. PU je evidentirala 222 kaznena djela iz te sfere kriminala, a lani šest puta više – 1216.
Strah za djecu
Nezaposlena Đakovčanka Jasna Šarić strahuje da bi se bijegu u ilegalne sfere, ne popravi li se stanje u društvu i našem gospodarstvu, danas-sutra, ne riješe li egzistenciju radom i poslom, mogle prikloniti današnje generacije djece koje će odrasli ljudi biti za 10-15 godina. “Toj bi se generaciji moglo dogoditi da joj bude kao na Zapadu – da, nemajući posao, plaću, završi 's one strane'. A i kupimo sve od Zapada, gdje je takva praksa. Usto, njihovi ih roditelji, a to su ljudi koji su danas u radnim godinama no ne nemaju posla, danas-sutra neće moći pomagati”, baca dodatno svjetlo na temu nezaposlena Đakovčanka Jasna.
Njezina bojazan opravdana je i za psihologinju Mirjanu Nazor. “Čak i današnji mladi, koji imaju 19, 20 godina – od svojih roditelja mogu čuti da, a to iz njih govori razočaranje, 'poštenje nije uvijek vrlina', te im kažu: 'Snađi se, sinko! Mi nismo bili dovoljno pametni.' Za nas je i stvar niže inteligencije ako se ne znaš snaći”, kaže Nazor.
“BILO KRIZE ILI NE, U NAS SE RADI NA CRNO...”
- Interpretacija autora istraživanja drži vodu i to je jedna strana medalje. Naši mladi jako dugo ostaju s roditeljima. Čak i ako imaju prihode, oni su maleni, pa roditelji i tu uskaču i to spašava na neki način tu nužnu situaciju i ne tjera ih u kriminal. S druge strane, kriminala je bilo jednako i prije, i prije krize, imamo ga sasvim dovoljno. Bilo krize, ne bilo, u nas se radi na crno, potkrada se, ne plaća porez. Nama nisu potrebne neke posebne okolnosti da bismo skliznuli u takvo što. Možda i represivni aparat u godinama krize, nezaposlenosti i besparice “gleda kroz prste”, možda je na djelu neki blaži pristup malim oblicima kršenja zakona - komentira psihologinja Mirjana Nazor.
No to ne znači da u Hrvatskoj nema kriminala. Te su pozicije zauzete od “uspješnih” ljudi koji ne pune stranice crne kronike, nego nekih drugih rubrika
DUŽINA
ostanka mladih u roditeljskom domu može biti jedan od razloga niske stope kriminala