Županije i općine su zbog monopolskog položaja INA-e ostale bez 1,2 milijarde dolara
Vezani članci
HOĆE LI ISTRAŽIVANJA CRNOG ZLATA DONIJETI REZULTATE?
Hrvatski državni proračun, kao i proračuni županija i općina na čijem se području crpi nafta i zemni plin, proteklih su godina izgubili golemi novac koji je mogao biti naplaćen od Ine za proizvodnju ugljikovodika.
Najveći razlog tomu su političke odluke bivših vlada koje su donosile zakonske odredbe u korist monopolskog položaja Ine, ne mijenjavši te odredbe ni kada je Ina privatizirana 2003. i kada je postala jedan od ravnopravnih sudionika na hrvatskom tržištu, pa čak ni kada je upravljačku palicu u Ini preuzeo mađarski MOL. Naime, da je od Ine naplaćena koncesijska naknada za proizvedene ugljikovodike prema modelu koji će se primjenjivati za tri kompanije koje će u Slavoniji istraživati i, za vjerovati je, crpiti naftu i plin, Hrvatska bi od 2003. do 2014. dobila naknada u iznosu ukupno 1,855 milijardi dolara, što je čak deset puta više od uplaćenog iznosa.
Ovo tvrdi u svojoj kolumni u Telegramu Goranko Fižulić, koji je u vladi Ivice Račana bio ministar gospodarstva i dobro poznaje ovu tematiku.
Niže nego u drugim zemljama
Za naš list je Fižulić potvrdio svoje podatke, kazavši kako sve normalne države ubiru koncesijsku naknadu, koja se obično kreće oko 20 posto, te udio u dobiti proizišloj iz eksploatacije nafte i plina u iznosu od 55 do 80 posto.
Za proizvodnju nafte iz postojećih bušotina koncesijska naknada u Hrvatskoj je samo deset posto tržišne vrijednosti proizvedenih ugljikovodika. Naknada se dijeli između jedinica lokalne samouprave i državnog proračuna. Valja reći kako je takva naknada u Hrvatskoj znatno niža od onih u drugim zemljama. Uglavnom zbog toga što je Ina, dok je bila državna kompanija, imala monopolski položaj u tom poslu. Taj je postotak naknade bio i upola manji - samo pet posto tržišne vrijednosti proizvedene nafte - sve do 2014. godine, kada je Ministarstvo gospodarstva, odnosno bivša vlada donijela novu uredbu. No, upozorava i Fižulić, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ne ubire udio u dobiti proizišloj iz proizvodnje ugljikovodika. To će se mijenjati, ali tek kod buduće proizvodnje nafte i plina koju će eventualno pokrenuti nakon istraživanja u Slavoniji i Baranji - Ina, Vermilion Energy i Oando, tri naftne kompanije odabrane na javnom natječaju.
Fižulić je postavio pitanje iznosa koji je Ina uplatila na ime koncesijskih naknada za proizvedenu naftu u proteklih 13 godina. On brojkama o proizvedenim količinama nafte i prosječnim godišnjim cijenama barela upozorava da Ina nije uplatila potreban iznos na ime naknade, čime su oštećeni državni i proračuni jedinica lokalne samouprave na čijem su području naftna polja. Navodi kako je od 2003., odnosno od kada je MOL stekao prvi udio u Ini, ukupna hrvatska proizvodnja nafte do 2014. iznosila 59,5 milijuna barela, što bi prema prosječnim godišnjim cijenama vrijedilo 4,6 milijardi dolara. U tom razdoblju naplaćena je koncesijska naknada od 180 milijuna dolara, što predstavlja 3,91 posto vrijednosti proizvedene nafte, dakle znatno niže od obveznih pet posto njezine vrijednosti.
Fižulić za naš list ističe kako je našao podatke da Ministarstvo financija i Ministarstvo gospodarstva ne raspolažu točnim iznosima koliki su bili prihodi jedinica lokalne samouprave od koncesijskih naknada prije 2009. te da državni proračun nije imao nikakav prihod od koncesijske naknade do 2009.
Pogreška za pogreškom
- Dakle, ne samo što je ta koncesijska naknada bila besmisleno niska, ne zna se je li uopće i takva plaćena. Čini se da je to bila samo dobra volja Ine da ju plaća. Red je uveden tek u vrijeme Milanovićeve vlade, ali je napravljena ponovno pogreška, jer osnovana Agencija za ugljikovodike nije dobila ovlasti da kontrolira postojeće bušotine, nego one buduće - naglašava Fižulić.
On napominje kako se u Hrvatskoj danas proizvodi osam tisuća barela nafte dnevno, a prije tri ili pet godina dnevno su crpljene 24 tisuće barela.
- Na temelju čega se Hrvatska odrekla 1,8 milijardi dolara? Izračunao sam da bi 600 milijuna dolara dobile županije i isto toliko gradovi i općine u kojima se proizvodi nafta. Zamislite što bi značilo za lokalnu samoupravu da je dobila taj novac. U svakoj normalnoj državi 80 posto iscrpljene nafte ide državi. Slavonska nafta ima cijenu od 17 dolara po barelu. Kada je barel stajao 150 dolara, od 130 dolara po barelu državi je trebalo pripasti 80 posto. MOL je ostvarivao goleme zarade, a Hrvatska nije imala od toga ništa. Tako da je priča o hrvatskim rafinerijama u kontekstu odnosa s MOL-om zapravo “bezvezna” u odnosu na ovo pitanje koncesija - ističe Fižulić.
Prema izvješću Vlade RH za 2013., ukupan koncesijski prihod od proizvodnje nafte državnog proračuna, proračuna županija te proračuna gradova i općina iznosio je 119,8 milijuna kuna, a u 2012. 127,8 milijuna kuna. Ina je, navodi Fižulić, u te dvije godine na 33 polja u Hrvatskoj proizvela nafte u vrijednosti 4,95 milijardi kuna.
Izvor Glasa Slavonije blizak Vladi kazao nam je kako je Ina ili bi točnije bilo navesti MOL, bila zaštićena tzv. dioničarskim “Sanaderovim” ugovorom iz 2008. godine, zbog kojega je Hrvatska na arbitraži s MOL-om. Prema tom ugovoru Hrvatska nije smjela mijenjati koncesijsku naknadu do 2015. godine, a od tada samo za jedan postotni poen godišnje. To ukazuje kako je zapravo MOL dobro zaštićen u Hrvatskoj ostvarivao goleme prihode od proizvodnje hrvatske nafte plaćajući pri tome minimalne koncesije.
Igor MIKULIĆ
U OPĆINI NIJEMCI NEZADOVOLJNI NAKNADOM
Na području općine Nijemci, odnosno sela Đeletovci, nalazi se poznato istoimeno naftno polje. Načelnik općine Nijemci Ivica Klem u više je navrata javno upozoravao kako naftna renta koju dobiva njegova općina nije adekvatna proizvedenim količinama nafte. Još 2012. godine Klem je Glasu Slavonije kazao kako ima čvrste dokaze da je proizvodnja nafte na polju Đeletovci od 2008. do 2010. rasla, dok se istovremeno koncesijska naknada toj općini smanjivala. Iz Ine su tada za naš upit odgovorili kako nema ni govora o nekim zloporabama ili zakidanju te tvrtke. Naglasili su kako Ina plaća naknadu za eksploataciju sukladno tadašnjem Zakonu o rudarstvu i Uredbi o novčanoj naknadi za koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina. Klem je za naš list u četvrtak kazao kako sada Općina dobiva podatke o količinama proizvedene nafte za koje se plaća naknada, što proteklih godina nije bio slučaj. “Taj izračun koncesijske naknade svih proteklih godina uvijek je rađen na štetu jedinica lokalne samouprave i u korist Ine. Upozoravao sam na to proteklih godina, ali uzalud. Čak i 2014. godine, kada je donesena nova uredba i povećana koncesijska naknada s pet na deset posto vrijednosti proizvedene nafte, nama je ta naknada smanjena. Zbog takve 'matematike' nisam bio nikako zadovoljan, jer se formula podjele te naknade na državu, županiju i općinu, čini mi se, prilagođava uvijek državi, odnosno Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu financija”, ogorčen je Klem.
OTPOR I PRI PODIZANJU KONCESIJE NA DESET POSTO
Bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak kaže kako drži da se relativno lako može provjeriti je li proteklih godina uplaćen iznos koncesijske naknade za proizvodnju ugljikovodika u skladu sa zakonom. On podsjeća da je pri podizanju naknade s pet na deset posto vrijednosti proizvedene nafte bilo mnogo otpora, posebice iz MOL-a, koji je u Mađarskoj takvu naknadu plaćao znatno više. “Za nova istraživanja i buduću proizvodnju utvrdili smo varijabilnu naknadu koja će ovisiti o proizvedenoj količini, iznosit će od 40 do 55 posto vrijednosti proizvedenih ugljikovodika”, navodi Vrdoljak.
INA: UREDNO PLAĆAMO SVE ZAKONOM ODREĐENE NAKNADE
Na naš upit je li Ina u razdoblju od 2003. do 2014. platila koncesijsku naknadu za proizvedene ugljikovodike po zakonu, iz te kompanije odgovorili su nam kako Ina “uredno plaća sve zakonom određene koncesijske naknade te je dostavljala propisane informacije nadležnim tijelima.” “Za razdoblje od 2013. do 2015. godine Ina je uplatila gotovo 1,5 milijardi kuna po osnovi koncesijskih naknada”, navode iz Ine. Iz Sektora korporativnih komunikacija Ine podsjećaju kako je Ina odlukom Vlade RH od 3. lipnja 2015. izabrana kao najbolji ponuđač za istražno područja Drava-2 “te očekujemo što skorije potpisivanje ugovora o podjeli proizvodnje.”
DAVOR ŠTERN
bivši čelnik Ine
Brigu o prirodnim bogatstvima treba voditi jedno državno tijelo
Bivši prvi čovjek Ine i Nadzornog odbora te kompanije Davor Štern kaže kako je pitanje za Ministarstvo financija je li se ubirala koncesijska naknada ili nije.
- Nisam upoznat s detaljima ove teme, no držim da naplata koncesija za rudno blago i sva slična prirodna bogatstva zemlje treba biti u nadležnosti jednog državnog tijela koje će striktno pratiti ispunjavanje zakonskih obveza. Kada je to “razbacano” po različitim ministarstvima, onda je lako moguće i izbjegavanje plaćanja, kaže Štern.
BIVŠE VLADE
DONOSILE SU ZAKONSKE ODREDBE U KORIST MONOPOLSKOG POLOŽAJA INE