U ožujku 2005. na internetskim stranicama "Direktne akcije" u Hrvatskoj su dane naznake (i) današnje prakse plenumske demokracije.

"Svijet je stvoren za promjene! Mi smo za direktnu akciju! Mi smo organske bombe, želimo vrištati, pokrenuti svijet. Želimo osjetiti ponos da si dio nečeg i što je to dio tebe. Stvaramo društveni projekt oslobađanja, ispunjavamo prostor, krećemo se u svim smjerovima, za tišinu nemamo vremena... Pa što čekaš?" (u potpisu: Ujedinjena hrvatska mladež).

Na taj poziv prvo su se javili mladi anarhistički aktivisti: "Mi iz anarhističke radionice mislimo da se svijet može mijenjati ako se dokine totalitarna institucija - država!" Anarhisti dandanas imaju istu parolu: "Tamo gdje umire autoritet, rađa se sloboda." Na nama je da je odbacimo s porukom: Gdje umire autoritet, nema slobode!

Günter Bartsch se u knjizi "Kommunismus, Sozialismus, Anarchismus: Wurzeln, Unterschiede und Gemeinsamkeiten" ("Komunizam, socijalizam, anarhizam: korijeni, razlike i sličnosti") poziva na jednog od nezaobilaznih "autoriteta" anarhizma Pierrea Josepha Proudhona, koji kritizira državno školstvo jer smatra da njegovim jačanjem država i njezine institucije dobivaju još veću moć. Anarhisti odbacuju sve autoritete, ali se nerijetko pozivanju na njih!

U Njemačkoj je to bilo prepoznatljivo kroz anarhistički socijalizam koji je razvio Gustav Landauer, oslanjajući se na studentsku populaciju i one koji se bore protiv svakog oblika državnih institucija. U podnaslovu Der neue Anarchismus und die Anarcho-Verbände ("Novi anarhizam i anarhistička udruženja") Landauer smatra da će se taj događaj pro futuro ponavljati s novim demonstracijama, uz potporu stranaka sa socijalnim predznakom i sindikatima. Bio je u pravu! Poziva se na plakat (tih godina) Schliesst die Universitäten! ("Zatvorite sveučilišta!"). Iz toga je jasno da je samo naivne iznenadila sprega posljednjih studentskih nemira s anarhistima.

David Rolfe Graeber poznati je američki antropolog i deklarirani anarhist. Jedan je od pokretača Occupy Wall Street. Ne skriva da je pokret "anarhistički projekt". Sa svojim kolegama, sveučilišnim profesorima mjesecima je bio angažiran u pripremanju pobune, a studentima držao predavanja o razvoju izravne demokracije, važnosti kolektivne svijesti i metodama nenasilnog otpora. Kao sveučilišni profesor nije priznavao legitimitet političkim institucijama i institucionalno-hijerarhijskom donošenju odluka, pa neki misle da mu je (samo) zbog toga prekinut angažman na sveučilištu. Utopistički je vjerovao da prosvjedi pridonose raspadu "Američkog Carstva".

Drugi Amerikanac, John Zerzan već u naslovu knjige "Anarhoprimitivizam protiv civilizacije" nudi smjer u kretanju “željene budućnosti”. Postaje svojevrsni guru novije generacije studenata "revolucionara".

Pojam direktne demokracije lansirali su studenti u Hrvatskoj tijekom svojih blokada 2009., boreći se za besplatno obrazovanje. Besplatno studiranje ne postoji. Pitanje je samo odakle i tko plaća. Nekontrolirano je tržište drugi problem koji može nastati i zbog monopola nad znanjima i tehnologijama.

Od socijalističkog "samoupravljanja" ili neposredne demokracije do anarhije mali je korak. Dosta mi je kvazirevolucionara koji se kriju iza neposredne demokracije i internetske anonimnosti. Trebamo se okupljati oko ljudi s vizijom. "Hrabri ne žive vječno, ali uplašeni ne žive uopće", parola je nepoznatog autora.

Studenti su u svojim prosvjedima bili protiv komercijalizacije školstva, ali nisu ustali protiv komercijalizacije života, besperspektivnosti (pravih) prognanika života i činjenice da se obrazovanje i znanje nisko vrednuju među drugim vrednotama.

Njemački su studenti u lipnju i u studenomu 2009. radikalizirali prosvjede s natpisima "Novac za obrazovanje umjesto za banke!" U Potsdamu, Heidelbergu, Münchenu, Berlinu i drugim većim gradovima Njemačke studenti su osim zahtjeva za besplatnim studiranjem tražili ukidanje ispitnih rokova, a prvi put zaprijetili su i preuzimanjem banaka. Karakteristični su natpisi s plenuma: "Sami ćemo odlučiti kako ćemo se školovati i kako živjeti", "Tražimo nove profesore na sveučilištima", "Vrijeme je da vaša pravila prekršimo i da sada vi živite po našima pravilima". Zanimljivo je koliko su bili spremni boriti se za "veliki cilj", a nisu bili zainteresirani za prioritete obespravljenih - pravih prognanika života. Nije ni čudo s obzirom na to da ova civilizacija gura koncept sebičnosti.

Studenti su svoju ideju solidarnosti vidjeli u onima koji su se okrenuli neposrednoj demokraciji, blokadi nastave i glavnom cilju - besplatnom školovanju. Najveći dio (nekada i danas) studenata odbacuje takvu ideju solidarnosti revolucionarnih aktivista. Reagirajući na prosvjede svojih kolega studenata, ovako im svojevremeno odgovara splitski student Antun Domazet:

"Licemjerno je tražiti besplatne studije blokadama i štrajkovima, a vegetirati u učmalosti kad je riječ o bezbroj drugih problema jednako marginaliziranih skupina... Kako netko može mirno stajati i gledati kako se rasprodaje sve što se ne bi smjelo rasprodati, a onda od te iste trgujuće institucije tražiti neke beneficije?"

Sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu kojom je predsjedao ondašnji rektor zagrebačkog Sveučilšta, prof. dr. Aleksa Bjeliš 8. lipnja 2010. nasilno je prekinuta upadom stotinjak studenata. Bjeliš je 16. lipnja ovako komentirao taj događaj: "Tko nema imena i prezimena, odustaje od toga da je akademski građanin", a organizatore prosvjeda nazvao je "diverzijom napada na sveučilišna tijela". Prema istom (nasilnom) scenariju studenti su se na ulicama riječkog Korza oglasili porukom "Nećemo vas prestati gnjaviti"!

Činjenice pokazuju da i u tim prosvjedima ima anarhističkih metoda i težnji, da se studentima prijetilo, ali i da studenti ne miruju. Zabrinjava, a to se još jednom pokazalo, da su studenti zaokupljeni svojim pitanjima ili (najblaže) parcijalnim zahtjevima. S druge strane, ohrabrujuće je što su shvatili kako im nitko ne može dokinuti pravo prosvjeda za svoju sadašnjost, a onda i budućnost.

Poraz revolucionarnog zanosa bio je neizbježan s preuzimanjem šezdesetosmaške parole: "Mi ne znamo što hoćemo", utopističkim ciljevima, s neposrednom demokracijom i bez lidera. Građanski neposluh i hrabrost ne podrazumijeva skrivanje iza (internetskih) anonimusa ili amorfnog kolektiviteta zarobljenog u internetske fobije prema državnim institucijama. Građanska hrabrost nije “junačiti se” iza internetske anonimnosti i imati privid pristaša "revolucije". Što je veća nazočnost istinskih boraca u stvarnosti, to su veći izgledi da će doći do širih društvenih (i globalnih) promjena.

Da ne bude zabune, osobno podržavam prosvjede mlade generacije, ali u jednom drukačijem obliku i s bolje definiranim ciljevima i metodama koji više ne bi išli naruku stvaranju dirigiranog kaosa. Henry Ward Beecher je poručio: "Nikada niste toliko blizu pobjedi kao kad ste poraženi s dobrim razlogom." Podržavam njemačke, francuske, austrijske i švicarske studente koji su tražili dokidanje (nametnute) bolonjske reforme. Vrijeme pokazuje da je to poguban eksperiment koji ni u jednom cilju nije izvediv. Moj kolega Marijan Krivak s Filozofskog fakulteta u Osijeku aktualni primjer današnjeg totalitarizma vidi u bolonjskom sustavu obrazovanja: "Nisu li njegove čarobne formule sljedeće: planiranje i umrežavanje pa onda discipliniranje i kontrola?" (Krivak u Zborniku radova "Zapisi o totalitarizmu"). Nametnuti i strogo standardizirani način studiranja, gušenje kritičkog mišljenja (s ograničenom obveznom literaturom na društveno-humanističkim studijima) i društvo znanja "sveto su trojstvo totalitarizma danas" (Krivak).

Zaključno: Václav Havel je kao prvi predsjednik Češke 1995. na Harvardskom sveučilištu izjavio: "Glavni zadatak sljedećeg razdoblja bit će radikalna obnova ljudske odgovornosti." Cijena je kolapsa suvremene civilizacije izostanak odgovornosti na svim razinama. Ona je bit ljudskog postojanja. Zato je Viktor Frankl predlagao da se u SAD-u na zapadnoj obali podigne Kip odgovornosti, kao protuteža Kipu slobode istočne obale. Neka vas prosvijetli mišljenje Ante Periše, mog prijatelja i filozofa koji je doktorirao u Beču: "Sloboda bez odgovornosti vodi samovolji, a samovolja postaje nasilje nad tuđom slobodom."