Hrvatskoj je potrebna kurikularna reforma i Hrvatska je, vjerujem, nakon nekoliko nedovršenih priča za nju zrela. Kad kažem nedovršenih priča, tada mislim na 2001. godinu i dokument Hrvatska u 21. stoljeću, kao i na 2005. i na dokument Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. - 2010., te reformski projekt poznat kao Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) kada je prvi put unutar MZOŠ-a utemeljena Uprava za nacionalni kurikulum koja je imala zadaću koordiniranja i praćenja rada na tom sveobuhvatnom projektu.

Posebice tu mislim na 2011., odnosno na dokument Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, kojim su stvorene ključne pretpostavke za osmišljavanje i provođenje dubljih kurikularnih zahvata u odgojno-obrazovnomu sustavu na nacionalnoj razini, uključujući izradu kurikuluma po razinama kao i predmetnih kurikuluma. No, očito je nedostajalo političke mudrosti i volje da se to i učini, te se pristupilo izradi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije nakon čijeg je donošenja - s tri godine zakašnjenja - s početkom 2015. godine započela kurikularna reforma.

Razvidno je kako se s dolaskom bivše vlade o pitanju kurikuluma krenulo ispočetka te je ubrzo ugašena i Uprava za nacionalni kurikulum, a zanimljivo je da se u Strategiji istovremeno navodi potreba ustrojavanja jedinice pri Ministarstvu za razvoj i praćenje cjelovite kurikularne reforme.(?) Da je bilo političke mudrosti te iskrene brige za nacionalne interese, danas bismo imali implementirane nacionalne i predmetne kurikulume u osnovnim i srednjim školama u RH. U ovom trenutku najlakše bi bilo sve što je do sada učinjeno odbaciti i krenuti ispočetka. No, mi smo krenuli drugim putem. Tijelu kojemu je bivša vlada dala mandat izrade kurikularnih dokumenata ova je vlada dala mogućnost da taj posao dovrši. Stručna će, a potom i javna rasprava pokazati koliko su ti dokumenti dobri i jesu li i u kojoj mjeri ERS i stručne radne skupine dobro odradile svoj posao. Sve u svemu, trenutačno se o kurikulumskim dokumentima vodi stručna rasprava koja traje do 2. svibnja, nakon čega će uslijediti savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, s napomenom kako se u ovom trenutku dok traje stručno savjetovanje o kurikulumskim dokumentima, paralelno vodi savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Okviru nacionalnoga kurikuluma koje traje do 27. svibnja 2016.

Okvir nacionalnoga kurikuluma (ONK) krovni je nacionalni kurikulumski dokument koji na općoj razini određuje elemente kurikulumskoga sustava za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje te kojim se određuju ciljevi odgoja i obrazovanja, vrijednosti nacionalnoga kurikuluma, generičke kompetencije koje je potrebno razvijati na svim razinama i u svim vrstama odgoja i obrazovanja, struktura sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, načela organizacije odgojno-obrazovnoga procesa, načela učenja i poučavanja i načela vrednovanja. Riječ je dokumentu koji proistječe iz Strategije sukladno cilju 2. Provesti cjelovitu kurikularnu reformu, podcilju 2. 1. Inovirati i osuvremeniti Nacionalni okvirni kurikulum i uskladiti različite dokumente obrazovne politike, Mjeri 2.1.3. Izrada prijedloga Okvira nacionalnoga kurikuluma u poglavlju Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje.

U svezi s navedenim, pozivam stručnu i zainteresiranu javnost da se aktivno i odgovorno uključe u raspravu o Okviru nacionalnog kurikuluma kao i drugim kurikularnim dokumentima kako bi ti dokumenti u konačnici bili što kvalitetniji i bolji. Cjelovita kurikularna reforma je iznad svih partikularnih interesa i politika te je stoga nužna tako široka najprije stručna, a potom i javna rasprava čiji je cilj postizanje nacionalnoga konsenzusa oko sadržaja reforme, u konkretnome slučaju oko sadržaja kurikulumskih dokumenata.

U tom kontekstu pozdravljam svaku konstruktivnu raspravu koja se ovih dana vodi na temu kurikularnih dokumenata, a kao dobar primjer navodim raspravu o kurikulumu povijesti. Suprotstavljena i argumentima potkrijepljena promišljanja su poželjna ako pridonose kvaliteti rasprave i kvaliteti kurikulumskih dokumenata, što nam je svima zajednički cilj.

Ako postoji bilo kakvo odstupanje u tim dokumentima, bilo da je riječ o kvaliteti ili demokratskim vrijednostima, to će se, vjerujem, kroz stručnu i javnu raspravu uočiti i ispraviti. U Hrvatskoj još uvijek premalo koristimo institut javne rasprave koju smatram izrazito važnom. Dok traje stručna i javna rasprava, počet ćemo izradu kriterija za poziv za eksperimentalne škole te pripremu stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih radnika u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje onih škola koje će sudjelovati u eksperimentalnoj provedbi koja je planirana za iduću školsku godinu.