Objavljeno 27. travnja, 2016.
- Mislili smo da će, kroz svoj ured, bivši predsjednici imati više počasnu ulogu - kaže Zakošek
Vlada nije morala dugo čekati na ozbiljniju reakciju bivšeg predsjednika države Stjepana Mesića nakon što je prije desetak dana donijela odluku o ukidanju trajnog prava na ured, osobnog vozača i službeno osobno vozilo predsjedniku RH po prestanku obnašanja dužnosti.
Mesić je prije nekoliko dana istaknuo kako se šest godina čuvao od bavljenja aktualnom politikom, no budući da ga u to tjeraju, “to neće biti angažiranje za mjesto gradonačelnika Zagreba, nego pravo angažiranje.” “U svakom slučaju sada ću ući u politiku. Bio sam gradonačelnik, predsjednik vlade i parlamenta, i dva puta predsjednik države, zadnji predsjednik Jugoslavije, imam puno iskustva. Budući da postoje snage koje mene žele ponovno u politici - imat će me”, rekao je 81-godišnji Mesić, dodajući kako se ne namjerava priključiti ni jednoj stranci.
Začudna energija i ambicija
U aktualne rasprave o tome što od poteza nove vlasti ide u red demagogije, a što doista u korisnu realizaciju obećanoga tako se uključio i bivši predsjednik. Za komentar njegove najave povratka u politiku pitali smo i politologe.
- Mogu zaključiti tek da je, za nekoga tko je u visokoj životnoj dobi i tko ima tako bogato prethodno političko iskustvo, ipak začudna ta energija i ambicija da i dalje sudjeluje u političkom životu - rekao nam je Nenad Zakošek, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, podsjećajući kako u nekim sustavima bivši predsjednici sjede u gornjim domova parlamenta, tamo gdje oni postoje. “Ovdje smo kroz ured za bivše predsjednike mislili da će oni više imati nekakvu počasnu ulogu, a ne izravnog političkog aktera. No, nakon ovog poteza vlasti on očito smatra da mu ta uloga više ne stoji na raspolaganju pa se odlučio za ulazak u politički život”, ističe Zakošek.
Politički analitičar Davor Gjenero podsjeća kako je predsjednik Republike najveća nevladavinska pozicija u nekom društvu. Dodaje kako nakon mandata obično ne može obavljati ni jednu političku funkciju jer na svim drugim političkim razinama ljudi predstavljaju specifičan interes, a samo je predsjednik taj koji predstavlja cijeli politički narod.
Ispod razine
- Dakle, za predsjednike republika je na neki način ispod razine baviti se ijednom drugom političkom dužnošću. Oni ostaju aktivni unutar građanskog društva jer u njemu legitimitet vaših nastupa ovisi o relevantnosti teme koju zagovarate, a ne o tome koliko vas glasača podupire u tome. Mesić je dosad, u ovom drugom smislu riječi, politički djelovao od kraja mandata do danas. Tu se ništa nije promijenilo, pa znači da nema nikakvog govora o promjeni načina njegova političkog djelovanja. Dosad je uživao infrastrukturu ureda, a uredi bivših predsjednika obično se financiraju kroz jedan mandat, znači za Mesića do pred godinu i pol dana, ili maksimalno onoliko dugo koliko je netko obnašao tu funkciju. To pak znači da bi Mesić imao pravo na ured u iduće tri i pol godine. Predsjednici republika obično iskoriste pravo relativno kratko vrijeme na financiranje svoga ureda na račun državnog budžeta, a nakon toga stvore neku zakladu ili neki drugi izvor trajnog financiranja svoga djelovanja - kaže Gjenero, dodajući da obično djeluju kroz različite “think-thankove”, a utječu na nacionalnu, regionalnu ili univerzalnu politiku, što je legitiman i potreban način djelovanja bivšeg šefa države.
Dodaje i da ne možete bivšem predsjedniku uskratiti političko djelovanje. “Radna grupa koju je Mesić formirao predlagala je promjene Ustava na način da bivši predsjednici dobiju pravo na položaj dodatnog suca Ustavnog suda. Nažalost, taj prijedlog nije ozbiljno razmatran, a time bi se postigla integracija bivših predsjednika u politički život i spriječilo bilo kakvo uspostavljanje političke tenzije ili neprimjerene kritike aktualnoga sustava od strane bivšeg predsjednika”, tvrdi.
- Prema mom mišljenju, Mesić je pogriješio kada se uključio vrlo neposredno u kampanju za reizbor predsjednika Josipovića i decidirano u izborima za parlament stao na stranu Zorana Milanovića. Taj tip stranačkog opredjeljivanja nije primjeren djelovanju bivših predsjednika - zaključuje Gjenero.
Igor BOŠNJAK
DAVOR GJENERO
politički analitičar
Trebao je osnovati zakladu
Na upit kako komentira stav onih koji smatraju da je korist od Mesićeva ureda bila puno veća od troška Gjenero kaže da je o tome teško govoriti nepristrano. “Oni skloni Mesiću reći će da je izrazito pomagao privredi, a oni neskloni da rezultata toga rada nema. Zato bi bilo normalno da je Mesić iskoristio to što je pomogao privredi prvih godina nakon isteka mandata za otvaranje zaklade. Privrednici kojima je pomogao imali bi interesa financirati zakladu i osigurali bi mu o državi neovisno političko djelovanje. Šteta što to nije na neki način osigurao i izbjegao ovu neugodnu situaciju. Nije dobro imati prevelika očekivanja prema državnom proračunu, niti je bilo dobro neograničeno trajanje prava na ured. Primjedbe na organiziranje ureda su ranije dolazile i od strane tada vladajuće lijeve koalicije i tada predsjednika Josipovića, pa ih nije moguće adresirati samo na desnu stranu političke arene. Pretpostavljam da je, onoga trenutka kada je politički optirao za jednu stranu na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, bio svjestan da riskira budžetsku poziciju. Cijela priča mogla se mirnije i džentlmenski izvesti, ali nije”, ističe Gjenero.
NENAD ZAKOŠEK
politolog
Mnogostruke promjene orijentacije
- Sigurno treba uvažiti činjenicu da je Stjepan Mesić dva puta pobijedio na predsjedničkim izborima, ali i da je politički akter koji je promijenio puno stranačkih opcija. Znači, nakon što je bio Tuđmanov suradnik osnivao je Hrvatske nezavisne demokrate, a potom završio u HNS-u i danas ga se u nekim aspektima zapravo percipira kao izrazito lijevo orijentiranoga političara zbog njegova naglašavanja antifašističke tradicije i, koliko sam shvatio, titoizma. Znači, možemo konstatirati njegovu uspješnost u sudjelovanju u demokratskom natjecanju i, s druge strane, te mnogostruke promjene njegove orijentacije. Svatko, s kojom god hipotekom i političkim kapitalom bio, ima pravo sudjelovati u političkom životu Hrvatske. A ima li on danas stvarnu šansu biti uspješan u tome ili ne, to je otvoreno i posve neizvjesno. Vidjeli smo da se Ivo Josipović opekao sa svojim uvjerenjem da nosi nekakav kapital - kaže Zakošek.
ANĐELKO MILARDOVIĆ
Institut za europske i globalizacijske studije
Njemu je sve dopušteno
Anđelko Milardović, osnivač Instituta za europske i globalizacijske studije, ističe da je riječ o čovjeku samo osam godina mlađem od Fidela Castra. “A odlučio se opet baviti politikom kada mu Vlada ukida ured. Što čovjek u 82. godini života može ozbiljno raditi? Nemam ništa protiv toga, to je njegov izbor, ali postavlja se pitanja kondicije i sposobnosti u toj dobi. U Jasenovcu je 'definirao' tko i što jesu ustaše, pa bi ga u tom smislu trebalo podsjetiti na njegovu australsku epizodu te na ekstremno nacionalističke izjave o Srbima koji iz Hrvatske mogu odnijeti zemlje samo koliko su donijeli na opancima. A sada nas maltretira i docira antifašizmom. Prošao je put od motivacijskog govora pred ustaškom emigracijom do počasnog člana Saveza antifašističkih boraca”, kaže Milardović, dodajući da bi to prvo Mesić morao objasniti. “Zbog prethodno spomenutoga čudi me i da su ga primili u SABA-u. Njemu je, dakle, sve dopušteno”, zaključuje.