Pobjednik parlamentarnih izbora u Srbiji morat će riješiti problem s Hrvatskom kako bi se moglo nastaviti putovanje Srbije prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji, a Vučić će najvjerojatnije morati odustati od mini Haaga u Beogradu.

Tako u najkraćim crtama diplomati u Bruxellesu opisuju stanje u odnosima između Hrvatske i Srbije nakon što je Hrvatska odlučila zaustaviti srbijansko napredovanje u pregovorima. Drugim riječima, u stvarnosti nema mjesta panici, ali ni brzopletim ocjenama kako je Hrvatska u svojim traženjima ostala sama i izolirana, te da se našla pod velikim pritiskom zemalja članica. Upravo suprotno, sada nakon što su završili izbori u Srbiji, EU će iskoristiti sve mehanizme kako bi Srbiju dodatno motivirao da ispuni sve potrebne uvjete. Uključujući i hrvatski zahtjev.

U utorak je utjecajni i dobro upućeni Politico objavio tekst u kojem je najavio kraj srbijanskog inaćenja bar kada je riječ o pitanju univerzalne jurisdikcije koja smeta službenom Zagrebu, ali i cijelom političkom establishmentu; oko ovog pitanja postoji nacionalni konsenzus. Pod naslovom “Kraj mini Haaga u Beogradu” Politico ističe kako Beograd ima problem sa službenim Zagrebom koji treba riješiti, jer je jedna članica izrazila skepsu oko specifičnoga pitanja. Isticanje problema univerzalne jurisdikcije (koju imaju mnoge članice i koja sama po sebi nije problem) kroz specifičnu prizmu balkanske postratne jurisdikcije, upravo spominjući mini Haag, govori kako se detalji ovog prijepora polako probijaju kroz urede zemalja članica - razina koja jedina odlučuje o nastavku pregovora i sudbini srbijanskog integracijskog puta.

Hrvatska diplomacija sada mora biti uporna i strpljiva kako bi svima bilo do kraja jasno zbog čega ima primjedbe na tri pitanja koja je istaknula vezano uz pregovore sa Srbijom. Kritike oko nespretnosti ili nepripremljenosti također ovaj put ne stoje. EU je procedura, pa u toj proceduri valja odabrati vrijeme kada se intervenira. Pravo vrijeme bilo je prije godinu dana, na početku procesa sa Srbijom, no bivša je vlada to propustila učiniti. Precizno govoreći, kada se Hrvatska odlučila na privremeno zaustavljanje Srbije, tehnički je bila usamljena, no sadržajno nije; svaka zemlja kada ustanovi da treba povući neki potez unutar EU-a kako bi zaštitila svoj nacionalni interes u početku je sama. Nakon toga slijedi faza objašnjavanja i podnošenja argumenata. Hrvatska u tom procesu od zemalja članica, potvrdili su diplomatski izvori, nikada nije doživjela odbijanje.

Nakon objavljivanja non-papera Europske komisije (kojoj je sasvim prirodno da se buni protiv zaustavljanja procesa, jer ga tehnički vodi) slijedi faza rasprava unutar zemalja članica. Zemlje članice unutar Vijeća sasvim sigurno neće ići otvoreno protiv druge članice jer u takvim slučajevima vrijedi načelo solidarnosti. Koliko god to Hrvatskoj bilo neugodno i nesimpatično, takvo se načelo primjenjivalo i kada je Slovenija blokirala Hrvatsku.

Hrvatska se nije osramotila, nije “u banani”, a ni u problemu, kako se to u Hrvatskoj u nekim krugovima ocjenjivalo, već problem ima Srbija. Za početak, jer ona nije članica. No, kako sada stvari stoje, problem s Hrvatskom nije jedini, ali ni najveći kada je riječ o srbijanskom putu prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Suprotno medijskoj slici posljednjih tjedana, pitanje prijepora Hrvatske i Srbije oko univerzalne jurisdikcije nije top-tema u EU institucijama, niti oko toga vlada preveliko uzbuđenje. Pritisnuta svim aspektima migrantske krize koja je izazvala prijepore između zemalja članica, napetostima između Komisije i Vijeća, Komisije i Europskog parlamenta, terorizmom, neizvjesnošću oko Brexita, srbijanska agenda dramatično je pala na listi EU prioriteta. Ipak, u Bruxellesu su svjesni kako je trenutno u tijeku svojevrsni paradoks; proširenje nije na listi prioriteta nove Europske komisije (prvi put nakon dugo vremena nema povjerenika za proširenje), jedini, kakav-takav napredak bilježi se upravo u pokušajima odražavanja na životu pregovaračkog procesa sa zemljama kandidatkinjama. Nadalje, Europskoj uniji važno je istrgnuti Srbiju iz ruskog zagrljaja, pa je važno držati proces, ako ništa drugo onda podgrijan. No, to nije sve. Ususret odluci Velike Britanije o možebitnom izlasku, britanska je vanjska politika počela i javno govoriti kako bi trebalo dobrano razmisliti o nastavku proširenja na “zemlje poput Srbije, Albanije, BiH”, koje su siromašne i još puno toga trebaju napraviti kako bi dostigle potrebne standarde. Treba se upitati je li dobro u Uniju pozvati takve zemlje i dozvoliti im sve privilegije, pitaju se Britanci.