Objavljeno 27. travnja, 2016.
Istraživanje Bosanske piramide Sunca postao je jedan od uzbudljivijih aktualnih arheoloških projekata današnjice
Povedeni misterioznom tajnom bosanskih piramida planinari HPD-a “Bršljan-Jankovac” odlučili su razotkriti sve velom zavijene tajne o tom neobičnom mjestu.
S određenom dozom adrenalina krenuli smo u ovu neobičnu avanturu ne znajući što nas tamo čeka. Sunce je već zašlo te ulazimo u Sarajevo s riječima Kemalove pjesme na usnama “Sarajevo, ljubavi moja”. Tisuće svjetala, prizor je koji oduzima dah. Moram priznati da nisam imala priliku posjetiti Sarajevo. Stoga mi je izlet bio još draži. Sad ću ga imati prilike upoznati u noćnom ozračju. Na Baščaršiji nas dočekuju naš dragi domaćini Hamdo i Lora, koji su nam uljepšali ovaj vikend. Budući da je put bio dug svi smo već ogladnjeli pa smo krenuli kušati nezaobilazne bosanske ćevape u jednoj od brojnih sarajevskih ćevabdžinica. Nakon večere naši su nas domaćini poveli u razgledavanje Sarajeva. Obišli smo jedan od najimpresivnih sarajevskih spomenika, džamiju, koja je u večernjim satima pod reflektorima izgledala kao neka tajanstvena ljepotica. Obišli smo i galeriju likovnih umjetnosti te smo upijali mjesečeve zrake romantičnom šetnjom šetalištem uz Miljacku, diveći se orijentalnim starim mostovima. Posjetili smo zatim i Gradsku vijećnicu koja noću ima poseban izgled. Lutajući ulicama Sarajeva u noćnim satima posebnu draž ostavili su nam šumovi Miljacke i čarobni noćni prizori. Opraštamo se s domaćinima i odlazimo u naš simpatični motel Bosnia, koji se nalazio na osami okružen neprocjenjivom prirodom. Žao nam je usnuti rano pa se okupljamo i veče provodimo u pričanju viceva. Za smijeh se kaže da je najbolji lijek. Ako je tako nakon ove večeri trebali bismo dugo biti zdravi. Budući da nas sutradan očekuje ozbiljna ophodnja, ipak smo se odlučili u sitne sate otići malo odmoriti. Svi smo ubrzo zaspali uz šum rječice koja je žuborila pokraj hotela.
Osvanulo je subotnje jutro. Svi čili i veseli s nestrpljenjem isčekujemo susret s izvorima energije. Već pri posjetu prvoj piramidi, piramidi Zmajeva, osjetila se u zraku snaga i raskoš planine te napajanje pozitivnom energijom. Grijala nas je ljepota krajolika, znatiželja i iščekivanje. Nakon piramide Zmajeva krenuli smo i na piramidu Mjeseca visoku 190 m/nm, do koje je vodilo nekoliko desetaka stepenica. Visoko gledamo s visoka. Predivni vidici, predivni pejzaži, proljeće je u zraku. Stižemo u debelu hladovinu kod Dževde, gdje se na vatrici lagano kuhala kava. Na naše iznenađenje lokalni nas je gospodin uslužio s kavom na vrhu piramide.
Istine i mitovi
Nakon obilaska piramide Mjeseca odvezli smo se ponovno u Visoko gdje ostavljamo turističku grupu koja ostaje u obilasku grada, a mi upoznajemo još jednog domaćina, gospodina Mensura, koji nam je bio više nego stručan vodič budući da su iza njega brojni osvojeni vrhovi. On nam je otkrio sve o istini i mitovima bosanskih piramida. Kaže kako je znatiželjnom istraživaču Samiru Osmanagiću zastao dah kad je ugledao brdo Plješevicu, skladnih linija i pravilnih trokutastih padina. Plješevica je nazvana piramidom Mjeseca, a brdo Visočica piramidom Sunca. Treće, koje je narod zvao Krstac, prekršteno je u piramidu Zmaja. Saznali smo kako je istraživanje Bosanske piramide Sunca postao jedan od uzbudljivijih aktualnih arheoloških projekata današnjice te smo imali privilegij obići tu najvišu piramidu i doživjeti njenu energiju. Obišli smo i stari grad na vrhu Visočice, na kojemu smo uživali u rajskim pogledima na naljepše bosanske planine Vranicu i Bjelašnicu, čiji su vrhovi još uvijek bili okupani snijegom.
Sinergija piramida i planinara
Nastavili smo dalje do koncentičnih kružnica gdje smo se napajali pozitivnom energijom. Svi su bili dobro raspoloženi. Osmjesi od uha do uha i zadovoljna lica hodača govorili su više od tisuću riječi. Napunjeni tom pozitivnom energijom stigli smo i u dom Gorani na 750 m/nm, gdje smo se okrijepili, a domaćini su nam osigurali hladno pivo i izvorsku vodu kako bismo se rekuperirali. Uživajući u prekrasnim vidicima nakon prave proljetne obiteljske fotografije krenuli smo dalje. Zastali smo nakratko kod planinarskog objekta Gorica te se nakon duge šetnje spustili u Visoko.
Dolaskom u motel bili smo ugodno iznenađeni brojem gostiju na bosanskom sijelu. Zabava je bila vesela, a u priči i plesu vrijeme proleti pa tako se nismo niti snašli, a već su otkucavali sitni sati. Odlučili smo ipak malo odspavati prije nedjeljnog uspona. Ujutro se dižemo te nakon doručka pozdravljamo sa srdačnim domaćinima u domu i sjedamo u autobus.
Iako se nisam napila vode iz izvora na Baščaršiji, ponovno ću se vratiti u Sarajevo i Visoko, gradove koji odišu šarmom, mistikom i ljepotom. Hvala svim sudionicima koji su zračili pozitivnim iskricama na ovom predivnom izletu okupanom najljepšim vijesnicima proljeća, suncem, vedrinom i zadovoljstvom.
Valentina BUŠIĆ
ČUDO PRIRODE ILI DJELO LJUDSKE RUKE?
Znanost će, naravno, jasno reći je li to čudo prirode ili djelo ljudske ruke, ali običan čovjek ipak vjeruje samo onome što vidi, a tamo se ima što vidjeti. Ni ljepšeg ni pitomijeg mjesta ni čudnijeg ni nepriličnijeg imena. Pamtit ću ga po simpatičnom gradiću, rijeci Fojnici koja nespretno vijuga te slavnim piramidama koje ga okružuju. Ne mogu svaki dan reći da sam bila na mjestu na kojem kompasi polude i na kojem rastu neobične trave kojih nema nigdje drugdje osim na padinama Visočice, Krstaca i Plješevice. A što je s energijom? Nikad više pozitivne energije nego na ovom izletu. Pamtim samo vesele osmijehe, zadovoljstvo entuzijazam, dobročinstvo, ljubaznost, velikodušnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, pristojnost, radost, zadovoljstvo i sreću. Nije li ovo dovoljan razlog da opet posjetimo piramide?
Zvijezda – planina okupana šafranima i visibabama
Dom Mekuše smješten je u srcu crnogorične šume na planini Zvijezda u srednjoj Bosni između Vareša i Olova. Šuma je odisala zelenilom i mirom te nam je podarila sag popločan bajkovitim ljubičastim šafranima. Nema planinara koji nije ovjekovječio bar jednu sliku u tom nestvarnom krajoliku. Naš dragi domaćin Hamdo poveo nas je na vrh planine Zvijezde. U koloni jedan iza drugoga ubrzo smo stigli do najvišeg vrha koji se nalazi na 1349 m/nm. Na vrhu nas je dočekao šumski sag okupan beskrajnom bjelinom visibaba. Nakon brojnih fotografija zapjevali smo i riječi naše slavonske himne „Ne dirajte mi ravnicu“, a potom se lagano spustili do doma. Nakon gozbe na otvorenom polako smo krenuli prema autobusu ispunjeni tisućama dojmova o ovom nesvakidašnjem mjestu.