Objavljeno 25. travnja, 2016.
Otvorio je, kako tvrde njegovi dobri znanci, birtiju za sebe
SLAVONSKI BROD - Poduzetnik, političar, general, glumac, pjevač..., sve je to Ante Prkačin, Brođanin kojega malo tko u Hrvatskoj ne zna s TV ekrana zbog žestokih istupa i rasprava o raznim temama koje se uglavnom svode na politiku. Zbog toga je, prema mišljenju nekih, legendaran, dok ga drugi osporavaju. Iskušao je sve i svašta pa sada, kada je zagazio u jesen života, želi uživati u ljepoti ponajprije sevdaha - pjesme koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Zato je otvorio, kako tvrde njegovi dobri znanci, birtiju za sebe, u kojoj će se petkom navečer održavati večeri sevdaha, a dobro je došao svatko tko uživa u lijepoj pjesmi.
- Svaka moja emocija je pod racionalnom kontrolom. Tako je bilo u cijelom životu. Neka se samo “pokrijem” i neka mi bude lijepo, kao i drugima koji su pokraj mene - objašnjava Ante svoj najnoviji izazov noćni klub “After 20”.
- Snage i zraka u plućima ima koliko hoćeš, namjeravam živjeti onako kako meni odgovara i što više uživati, a s obzirim na poziciju u kojoj jesam, to je moguće, jer djeca su zbrinuta - pojašnjava Prkačin dobar spoj užitka i posla, što se pokazalo već u prvoj noći sevdaha koja je okupila popriličan broj ljubitelja pjesme.
- Ovako nešto trebalo je nama koji smo prešli pola stoljeća, a sevdalinke, kao najljepše pjesme, zaslužuju da se ne zaborave - kaže Slavko koji si je s povećom ekipom dao oduška.
- Da bi sevdalinku mogao pjevati trebaš znati i moći, naravno i osjetiti - naglašava Prkačin, koji je više puta dijelio pozornicu s izvođačima, kako je kazao, boljima od sebe. Bili su to Reuf Feković, Hasiba Agić i Esad Kovačević iz Sarajeva, no kvalitetom nisu zaostajali ni u pjesmi iskusni Brođani Jakov Sliško i Vlado Jurić. Nažalost, izostali su također odlični Đuka Andrić, Katica Norac i Franjo Knežević. Smjenjivale su se vječne sevdalinke Emina, Omer beže, Lijepi li su mostarski dućani, Mujo kuje, Svadili se orli i sokoli, Dvije su se vode zavadile..., ali druge uspješnice starih narodnih pjesama, od šokačkih do srbijanskih.
- Najviše volim natpjevavanje - malo slušati malo pjevati, tad sam najsretniji - veli Prkačin, koji je, priznaje, godinama zatomljavao pjesmu u sebi. Proteklih desetak godina dao si je oduška.
- Prvi put kad sam osjetio pjesmu, otpjevao sam je dobro, kaže “sevdahlija” koji voli svaku dobru pjesmu, slavonsku, srbijasku, crnogorsku, međimursku..., ali i Toma Jonesa, Pavarottija... No sevdah je ipak za nijansu ispred svih.
- On ima ljepote i snage - zaključuje Prkačin o pjesmi melankolije, ljubavi i čežnje. Tu je ipak, veli, emocija ispred racionalnog. Podsjeća to i na većinu Antinih javnih istupa u kojima je, kako priznaje, emocija najmanje racionalno kontrolirana.
- Kad treba prigušiti hrabrost u javnim istupima tu nisam racionalan. Tu straha nema, kad govorim o nevaljalcima koje se u ovoj državi jako malo dira i jako malo vrijeđa, pa to moram učiniti zbog one većine šutljivih, mada bi mi često bilo bolje da svoje misli zadržim za sebe, jer stara poslovica kaže da budala govori što zna, a pametan zna što govori. No, u svemu vodim računa da ne bih povrijedio čestita čovjeka - ističe Prkačin, koji nema više volje za politiku jer smeta, kaže, i jednima i drugima. Okrećući novi list veli kako mu je ovo najljepše razdoblje života.
Marija RADOŠEVIĆ
SMETA MU STANJE U DRŽAVI
“Jedini problem mi čini i kvari mi raspoloženje opće stanje u državi. Ne može čovjek biti sretan kad je okružen nesretnim ljudima”, veli čovjek koji je dio života proveo u visokoj politici i upoznao ljude pa misli kako je “bolje manje znati”. A on zna da će dokle god bude išlo, pjevati za sebe i za druge. Mnogi mu zavide, a Ante spremno odgovara - imaju i na čemu. Ipak, mnogi zaključuju kako u Prkačinu nije umro poduzetnik. To je pokazala i večer sevdaha, s nekoliko stotina ljudi, kada je spretno spojio ugodno s korisnim.