Hrvatski klasteri postali su ambasadori Europske komisije.

Bar ako je to suditi prema Hrvatskom klasteru poljomehanizacije čiji je rad, odnosno napore koje čini po pitanju okrupnjavanja i povećanja konkurentnosti, prepoznala i Europa, tj. Europska komisija.

Naime, o rezultatima Hrvatskog klastera poljomehanizacije, ali i perspektivama klasterskog udruživanja direktor tog klastera Željko Erkapić, na poziv Europske komisije, govorio je na dvije TAIEX-ove međunarodne radionice, u ožujku u Beogradu, i sada, u travnju, u Tirani.

Klaster poljomehanizacije osnovan je 2009. godine i od tada je okrupnio ponudu hrvatskih proizvođača poljoprivredne mehanizacije te su tako postali prepoznatljivi i na svjetskim sajmovima.

Inače, valja istaći da se u Hrvatskoj u osnivanje klastera krenulo unatrag dvanaest godina. Međutim, to se pokazalo kao proces u kojemu je nakon plime došla oseka, tj. nakon prvotne ekspanzije njihova osnivanja, mnogi nisu više aktivni. Odnosno, ostali su samo oni klasteri koji su nastali na dobrim temeljima, ali, kao još važniji uvjet, oni koji su u svome radu dali rezultate tvrtkama osnivačima.

Hrvatski klaster poljomehanizacije u domaćim okvirima dva je puta (2011. i 2015. godine) bio nagrađivan kao najbolji klaster, a Željko Erkapić kao najbolji klaster menadžer.

Vezano za nastup u Srbiji i Albaniji, Erkapić kaže: “Obje radionice mogu se svesti pod zajednički nazivnik klasteri kao alat za povećanje konkurentnosti, odnosno njihova podrška u procesu povećanja konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva na europskoj razini”.

Bila je to, ujedno, kako dodaje i prigoda da se prikaže gotovo desetogodišnje djelovanje najboljeg hrvatskog klastera, ali i prikažu iskustva u strukturiranju i organizaciji rada klastera i uz pomoć europskog novca kroz različite projekte.

- Pitanje financiranja iznimno je važno za klastersku djelatnost, jer, ruku na srce, osnivači klastera uvijek se pitaju: “A kakvu mi izravnu korist imamo od takvog oblika udruživanja”, ne skriva Erkapić.

Pa ako u toj priči izostane, ili pak kasni očekivana domaća institucionalna podrška kroz raspisivanje natječaja za sufinanciranje projektnih aktivnosti, tada je jasno zašto mnogi klasteri ipak nisu uspjeli u cijelosti u svojoj prvotnoj namjeri.

U konačnici valja navesti da su klasteri oblik ekonomskog udruživanja radi podizanja konkurentnosti. To su poduzeća koja posluju samostalno sa svim elementima tržišne utakmice i možda ih je najlakše razumjeti ako se tumače kao partnerstva njihovih osnivača. Ovakvim umrežavanjem stvaraju se pretpostavke za ekonomičniju proizvodnju, otklanjaju poslovi preklapanja među članicama, ali ponajprije i povećava pregovaračka snaga prema dobavljačima, pa i promocija na inotržištima...