Druga imena su vrbica crvena, vrbica močvarna, vrbičica, vrbnica, potočnjak.
STRANI NAZIVI - engleski - Purple Loosestrife; francuski - Lythrum salicaire; njemački - Blut-Weiderich, Ähren-Weiderich - Rosen-Weiderich - Weiderich; slovenski - navadna krvenka; srpski - potočnjak, vrbica; talijanski - Salcerella comune.
U pučkoj medicini poznat je kao veliki lijek za zaustavljanje krvarenja, unutarnjeg i vanjskog.
Vrbica je trajna biljka s jakom četverouglatom stabljikom, s mekim maljama, naraste i do dva metra visine, sa sjedećim listovima koji su na vrhu naizmjenični, a donji nasuprotni lancetasti, na bazi srcoliki, prema vrhu suženi. Cvjetovi su modre boje, sa šest latica, šest lapova i dvanaest prašnika, smješteni na vrhu u grozdaste cvatove. Podanak je vertikalan, velik i drvenast. Plod je tobolac.
VRIJEME CVATNJE je lipanj - rujan.
Bez posebnog je mirisa, gorkog okusa.
RASTE u velikom broju na vlažnom tlu uz potoke, rijeke, jezera, u vlažnim šumama, močvara, na livadama.
Branje i prerada: mlade listove sabiremo za pripremu raznih variva i juha, a vršne dijelove biljke, za vrijeme cvatnje, za sušenje na toplom i zračnom mjestu. Cvjetove sabiremo za bojenje slatkiša i pića.
LJEKOVITI SADRŽAJ: treslovina, sluz, šećer, pektin, masti, eterična ulja, organske kiseline, salikarin, vosak, karotin, fitosterin, biljne sluzi, željezo.
Svaka biljka koja u sebi sadrži mnogo treslovine, tj. tanina i sluzi, u narodu se koristila kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja - vanjskog i unutarnjeg, zatim kod proljeva i kožnih oboljenja.
Osim toga, vrbica je imala mnogo primjena, kao:
l kod upalnih tegoba,
l upala ženskih genitalnih organa,
l kožnih bolesti, naročito onih koji se javljaju kao posljedica debljine kod muškaraca i žena i to ispod pazuha, na vratu i grudima, između butina, raznog svraba kože, ekcema, crvenila i izjedene kože, raznih rana, a poglavito onih od vena,
l kod uzbuđenih stanja živaca.
l kod krvarenja,
l kod svih proljeva,
l kod krvi u stolici.
Prašak od suhih cvjetova vrbice je tradicionalno sredstvo za zaustavljanje nosnog krvarenja. U cvjetovima ima oko 14 % tanina, u listovima oko 12 %, a u stabljici oko 8 % tanina. Također se rabi u kozmetici za njegu lica i tijela, te za liječenje raznih kožnih nečistoća.
Zapadna medicina korijen vrbice rabi u liječenju brojnih zdravstvenih tegoba: za jačanje krvi i protiv upala, te proljeva, dizenterije, griže, krvarenja unutarnjih i vanjskih, raznih rana, čireva itd., a cvijet kao tonikum. U nekim državama Europe rabi se kao čistač limfnog sustava, za ispiranje grla kod raznih infekcija i influence, kod bakterijalne i amebične dizenterije, za ispiranje rana i očiju, kod gastrointesinalnih bolesti kao što su Crohnova bolest i iritativni Bowel sindrom (IBS), te kod šećerne bolesti.
Kontraindikacije: vrbicu ne bi trebale uzimati osobe s komplikacijama želuca, žuči te jetre.
Ivan LESINGER
Korijen vrbice je jak i mesnat te se jede kuhan, kao i mladi listovi koji su bogati kalcijem. Cvjetovi se dodaju raznim jelima kako bi jelu dali crvenu boju.
ČAJ
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica usitnjenih suhih cvjetnih vrhova, 2 dl vode
Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti.
Uporaba. Piti 2-3 šalice čaja na dan, može zaslađenog medom.
SIRUP
(za dječje proljeve)
150 grama praška od cvjetova vrbice, 1 kg šećera, litra vode
Priprema. Vodom preliti prašak vrbice (toliko vode da ga pokrije) te močiti 24 sata, procijediti. Rastopiti u vodi šećer i dodati ekstrakt, tj. vodu u kojoj se močio prašak i kuhati na laganoj vatri, dok ne dobijemo gustu smjesu sirupa.
Uporaba. Uzimati 2-3 puta na da po jednu čajnu do jednu jušnu žlicu s čajem.
TINKTURA
(za navedena oboljenja)
200 g usitnjenih listova vrbice, litra 60-postotnog alkohola
Priprema. Listove močiti mjesec dana u alkoholu i procijediti.
Uporaba. Uzimati 2-3 puta na dan s čajem ili vodom 5-10 kapi tinkture.
PREŽIVLJAVANJE U PRIRODI
Proljeće: Beru se mladi listovi za pripremu raznih variva i juha. Ljeto: uz listove beru se i cvjetovi, za pripremu čaja. Jesen: vadi se korijen koji kuhamo.