Možda ste ga i danas sreli kada je svoje 4-godišnje blizance Karla i Viktora pratio dok su oni biciklima išli iz vrtića, ili je možda 9-godišnje (jednojajčane) blizanke Doru i Niku vodio na trening, ili sa suprugom Deanom ispijao kavicu na nekoj od osječkih terasa.

Ni po čemu ne biste pomislili da je taj 35-godišnji Osječanin, diplomirani pravnik, drukčiji od drugih. Ipak jest, jer Mario je Festetić jedini živući osječki grof. Ne živi u dvorcu jer su njegovoj obitelji odavno sve oduzeli, no više se puta godišnje druži s europskim aristokratima, od kojih neki žive u dvorcima (kao iz bajke).

Festetići su izvorno hrvatsko praplemstvo, što znači (a to piše i u grbu) da su prvu plemićku titulu dobili još 1213. Dodijelio im ju je Andrija II., djed Bele IV. Kroz povijest obitelj Festetić imala je pet nasljednih, potvrđivanih titula i jednu jednokratnu (koja prestaje smrću). Hrvatska je grana obitelji izumrla. Danas živući, uključujući i Marija, potomci su mađarske loze, koja se u Hrvatsku 'spustila’ zbog posla. Zbog očuvanja linije i 'plave’ krvi, ali i bogatstva, plemićke su se obitelji međusobno ženile i udavale. Najzornije se to vidi u heraldici – kako su se grbovi mijenjali i 'miješali’. Tako je Marijeva praprabaka bila Lenka Pejačević (Retfalačka), ali i velika dobrotvorka obitelji Drašković, Marija rođ. Festetić, dvorska dama carice Sissi...

Sve to svakako je pridonijelo tomu da je Mario član uglednog viteškog reda (za koji se kaže da je jedan od najbogatijih i najmoćnijih!) – Red sv. Jurja (St. Georgs-Orden), čiji se pripadnici ove subote, 23. travnja, okupljaju u Zagrebu, na proslavi dana svoga patrona – sv. Jurja. Na proslavi će, zajedno s uistinu malobrojnim hrvatskim članovima (njih 15-ak) biti i Mario, koji je u Red primljen zahvaljujući preporuci potomka slavnog bana Ivana Mažuranića.

- Nitko me nije prisilio – komentira kroz smijeh Mario pitanje je li u Red htio ući. Članstvo (koje nije nimalo jeftino) predloženo mu je te ga je nakon balotaže Mario prihvatio. Red je natpolitičan, što znači da imaju svoje sinekure u politici preko kojih plasiraju svoje interese jačanje Srednje Europe, kao protuteža (nikako neprijateljska) primjerice zemljama Beneluxa ili nordijskim zemljama.

- Ne želimo vratiti Austro-Ugarsku u imperijalističkom smislu, nego poslovno-interesnom smislu – pojašnjava Mario, otkrivajući da je broj članova u svijetu malen (manji od 1000) jer su strogi uvjeti primanja. Tako se među hrvatskim članovima – od kojih su samo trojica plemićkoga podrijetla (Mario Festetić, po hijerarhiji austrougarskog uređenja najviše rangiran kao grof, potom zagrebački odvjetnik Damir Delišimunović, maestro Josip degl’ Ivellio, te Ivan Mažuranić) - nalaze arhitekt Otto Barić, televizijski voditelj Romano Bolković, menadžer Sandro Baričević, Leo Radeljak...

Najvažniji im je kodeks časti, a prvi kriterij članstva je kršćansko podrijetlo. U svakodnevnom životu to ne znači nikakva posebna ograničenja, no prema statutarnom uređenju svi podliježu sankcijama.

- Mi smo bratstvo temeljeno na časti, ugledu i džentlmenstvu. Žena članica zasad nemamo, ali radi se na tome – kroz smiješak kaže grof Mario, koji se u dvorcu baruna Handela u prosincu prošle godine družio s groficom Kinsky, grofom Marcusom Paarom i grofom Patrickom Thunom-Hohensteinom.

U formalnom druženju red ima strogi dress code – kada je obvezan smoking, kada plašt, insignia (ordenje).

- Biti pripadnikom ovakvog jednog reda u Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj… posve je normalno, dok se kod nas doživljava opskurnim, mističnim, nazivaju nas masonima. Drugdje je to prihvatljivo, za razliku od Hrvatske, u kojoj ljudi malo znaju o tome, zato i jest ova subotnja proslava kako bi se to promijenilo – pojašnjava Mario, koji smatra da je biti članom ovog viteškog reda uistinu povlastica.

- U ostatku Europe i svijeta čast je biti i plemićkoga podrijetla, posebice višeg reda kakav je grof, ali i knez, vojvoda… dok se ovdje tomu – smiju! Sve zbog neznanja. Vani to znači čak i bolji tretman u svakodnevnom društvenom životu, ali i poslovnom okruženju. Na stranu sve to, kroz povijest je aristokracija znatno pridonosila obrazovanju najširih masa. Moja je obitelj u Mađarskoj imala prvi poljoprivredni fakultet, pomagala siromašnima, otvarala škole – dodaje Mario. Također, kako smo bili vlasnici Međimurja, prvi smo imali naftne bušotine u ovome dijelu Europe, prvu šećeranu…Uz njega, izravnih potomaka loze Festetics stvarno je malo: dvije kćeri pokojnog mađarskog konzula u Nizozemskoj, Šandora Festeticsa, te Enrique Festetics de Tolna koji živi nedaleko od Torina.

Mario je najviše rangirani, ali ne i jedini osječki plemić. Ima, kaže, nekoliko obitelji čije je podrijetlo novijega datuma, iz 19. st. i nižega ranga. Grofovskoga je roda obitelj Eltz, koja živi u Njemačkoj, a barun je Nikola Adamovich Čepinski.