Objavljeno 23. travnja, 2016.
Mit o Brazilu kao novoj svjetskoj velesili i poštenju ljevičarskih političara kao da je odnijela amazonska bujica nakon što je donji dom tamošnjeg parlamenta, Câmara dos Deputados, dvotrećinskom odlukom, prije nekoliko dana, odobrio početak postupka opoziva predsjednice Dilme Vane Rouseff.
Ona je optužena za potajno zaduživanje uoči izbora novcem iz državnih banaka kako bi prikrila stvarno stanje državne blagajne i koruptivno financiranje vlastite predizborne kampanje.
S nestrpljenjem svi očekuju glasovanje u gornjem domu, Senado Federal, početkom svibnja, kako bi mogao početi postupak opoziva, koji je poznatiji pod anglosaksonskim nazivom impeachment (portugalski: impedimento, impugnação de mandate), protiv nekoć popularne brazilske predsjednice koja je tek započela svoj drugi mandat.
ULIČNI PROSVJEDI
Pravni mehanizam je jednostavan. Ako Savezni senat potvrdi odluku Zastupničkog doma, Rouseff će napustiti položaj predsjednice na 180 dana, tijekom kojeg se gornji dom pod predsjedanjem predsjednika Vrhovnog saveznog suda pretvara u posebno sudište koje će dvotrećinskom većinom odlučiti o predsjedničinoj krivnji. Odluči li Savezni senat da je predsjednica kriva za ono za što je se optužuje, vlast preuzima njezin dopredsjednik Michel Terner, a ako je oslobodi krivnje, Dilma Rouseff vraća se na svoju dužnost.
Glasovanje u donjem domu o predsjedničinoj krivnji pratila je cijela nacija prikovana za televizijske prijamnike i velike televizijske zaslone na ulicama. Između tamošnje ljevice i desnice na djelu je veliki razdor još iz ne tako davnog vremena kada su Brazilom vedrile i oblačile vojne hunte. Na ulice brazilskih gradova izišli su pristaše jedne i druge opcije, a njihovi prosvjedi prijetili su općim fizičkim obračunom. Ulje na vatru dolila je sama suspendirana predsjednica optužujući dopredsjednika Ternera i zastupnike u donjem domu parlamenta da su izvršili državni udar. Ono što je posebno tužno za Brazil, koji se trenutno guši u korupcijskim skandalima, jest činjenica da se i protiv dopredsjednika Michela Ternera vodi sličan postupak zbog optužbi kao i za Rouseff. Pod sličnim optužbama su treća i četvrta osoba u brazilskom sustavu vlasti, predsjednik Zastupničkog doma Eduardo Cunha i predsjednik Saveznog senata Renan Calheiros. Drugim riječima, ako se dokaže da je četvero najvažnijih osoba u Brazilu dugih prstiju, tko će uopće vladati tom zemljom? Kruna svega je neuspjeli pokušaj suspendirane predsjednice Dilme Rouseff da za predstojnika svog ureda imenuje svog prethodnika na predsjedničkoj dužnosti Luiza Inácija Lulu da Silvu koji bi i sam mogao završiti u zatvoru zbog korupcije. Zbog raširenog lopovluka u vrhovima vlasti, koji je očito sustavne naravi, Brazil bi se mogao naći na koljenima, u ustavnoj blokadi. Ova politička kriza dolazi u vrlo delikatnom trenutku u kojem Brazil, sedmo gospodarstvo svijeta, tone u duboku recesiju. Gospodarski rast je u padu, trenutno na - 4,05 posto, a inflacija je probila granicu od deset posto. Logično je da raste i nezaposlenost. O kakvom je golemom zastoju riječ govori i podatak da je u razdoblju od 2000. do 2012. brazilsko gospodarstvo bilo jedno od najbrže rastućih s godišnjim uvećanjem od pet posto te je prestiglo i Veliku Britaniju. Časopis Forbes je 2012. po broju milijardera koji žive u Brazilu svrstao tu zemlju na peto mjesto na svijetu, ponovno ispred Velike Britanije, ali i Japana. San o Brazilu kao svjetskoj velesili sada se topi brzinom kojom nestaje kockica leda u čaši koktela caipirinhe u nekom od barova na vreloj plaži Ipanema u Riju.
ROLLEXI I KURVE
U središtu svih korupcijskih afera u koje su umiješani vodeći ljudi brazilske politike je poludržavna naftna tvrtka Petrobras, 28. tvrtka u svijetu prema svojoj snazi koja je u svome rastu prije nekoliko godina prestigla čak i Microsoft. Procjenjuje se da je u korupcijskom skandalu koji je izbio 2014. godine, najvećemu u povijesti zemlje, oprano čak 5,3 milijarde dolara. U masovnom podmićivanju sudjelovali su brazilski gospodarski div Petrobras i još 16 mahom građevinskih tvrtki potajno udruženih u kartel, a na vrhu hranidbenog lanca našla se predsjednica Dilma Rouseff i kohorta političara iz dviju najjačih političkih stranki. Korupcija je u Brazilu, kao uostalom i u mnogim drugim latinoameričkim zemljama veliki biznis. Godišnje na podmićivanje odlazi između tri i pet posto BDP-a. U takvoj situaciji posve je logično da je najmoćnija brazilska tvrtka Petrobras političarima poslužila kao bankomat. Zanimljivo, mito se nije raspačavalo samo u novcu, utjecajni političari primali su satove marke Rollex, butelje od tri tisuća dolara, jahte, helikoptere i prostitutke. Kada je policija uhitila perača novca Alberta Youssefa, on im je hladnokrvno rekao: “Dečki, ako ja progovorim, država je propala!” Ovaj skandal izazvao je masovne prosvjede nezadovoljnih građana.
Ono što je posebna tragedija za milijune siromašnih Brazilaca i onih koji su se, zahvaljujući rastu gospodarstva iz oskudice izdignuli do srednje klase, jest moralna propast Radničke stranke (port. Partido dos Trabalhadores) čiji su čelni ljudi listom umočeni u korupciju. Pokazalo se još jednom kako vlast kvari ljude i kako nema svete političke opcije.
U Brazilu se dogodio svojevrsni paradoks. Zahvaljujući povijesnoj pobjedi liberalne demokracije nad totalitarnim režimima i diktaturama (u Brazilu je od 1964. do 1985. vladala desničarska vojna hunta), u zemlji s puno siromašnih ljudi dolazak ljevice na vlast bio je više nego logičan. No, demagoška retorika puna moralističkih fraza kojima se brazilska ljevica obilno služila nije mogla prikriti pohlepu bezbrojnih skorojevića koji su svoj ulazak u redove političke klase proslavili uzimanjem mita u basnoslovnim iznosima. Poludržavni naftni div Petrobras pokazao se kao izdašna zlatna koka i gotovo idealni bankomat.
Piše: Draško CELING
MLADA TERORISTICA
Osuđena na šest godina zatvora
Dilma Vana Rouseff koja se našla u središtu brazilskog korupcijskog skandala podrijetlom je Bugarka. Rođena je 1947. u Belo Horizonteu, u saveznoj državi Minas Gerais, u obitelji bugarskog iseljenika Petra Ruseva koji je zbog svojih komunističkih uvjerenja morao pobjeći iz Bugarske, a u Brazilu se pokazao kao uspješan poduzetnik. Njegova kćerka odrastala je u velikoj kući sa sluškinjama, učila svirati glasovir i pohađala katoličku školu na francuskom jeziku kod časnih sestara. No, s dolaskom vojne diktature 1964. pridružuje se marksističkoj urbanoj gerili. Njezina teroristička ćelija zadovoljava se pljačkama banaka i bogatih Brazilaca te ponekim bombaškim napadom u kojem nitko nije ubijen, a ona se penje u terorističkoj hijerarhiji sve do vrha. Skriva se iza imena Estrela, Luiza, Patricia i Wanda. Biva jedna od najtraženijih teroristica, a policija je naziva “Ivanom Orleanskom subverzije”. Uhićena je 1970., mučena elektrošokovima i osuđena na šest godina zatvora, ali joj je režim kaznu kasnije prepolovio. U politički život uključuje se 80-ih nakon što je vojna hunta odstupila s vlasti.
OPOZIV PREDSJEDNIKA
Nixon, ali i Clinton zbog Monike
Institut impeachmenta, odnosno postupak opoziva predsjednika republike zbog zloporabe ovlasti nije nepoznat ni u hrvatskom Ustavu. Jedina iznimka je što bi hrvatskom državnom poglavaru ili poglavarici, kada bi do takvog postupka došlo, sudio Ustavni sud. Ipak, najpoznatiji postupak opoziva nekog predsjednika bio je onaj koji je vođen protiv američkog predsjednika Billa J. Clintona 1998. nakon izbijanja afere Lewinsky. Nakon javnog objavljivanja informacija da je Clinton održavao izvanbračnu vezu s pripravnicom Monicom Lewinsky, što je bio jedan od običaja u Bijeloj kući bar od vremena predsjednikovanja Johna F. Kennedyja, republikanci su se pokretanjem impeachmenta htjeli osvetiti za slučaj Richarda M. Nixona. Naime, taj republikanski predsjednik bio je prisiljen odstupiti 1974. kako bi izbjegao postupak opoziva nakon izbijanja afere Watergate. Predsjednik Clinton bio je puno spretniji, a i krimen mu je bio puno bezazleniji, pa je uspio preživjeti glasovanje u Zastupničkom domu.
Procjenjuje se da je u korupcijskom skandalu koji je izbio 2014., najvećemu u povijesti zemlje, oprano čak 5,3 milijarde dolara...
Ako Savezni senat potvrdi odluku Zastupničkog doma, Dilma Rouseff napustit će položaj predsjednice na 180 dana...