Vezani članci
SLAVONCI O VLADI
INVENTURA RADA VLADE
Ni mišljenja naših sugovornika, koje smo zamolili za komentare o tri mjeseca ili sto dana rada Vlade, ne svode se na pohvale (osim časnih izuzetaka), naprotiv, uglavnom su kritična, nerijetko i vrlo oštra, kad se radi o učinku Timova tima u proteklom razdoblju.
Tako primjerice bivši ministar gospodarstva i novi predsjenik HNS-a IVAN VRDOLJAK naglašava kako je Vlada, zbog njezine neučinkovitosti i zbunjenosti načinom upravljanja zemljom, od građana uspjela dobiti mršavu dvojku, a s tom se ocjenom i on slaže. Kada je pak riječ o Mostu, Vrdoljak tvrdi kako su oni uglavnom neprincipijelni populisti koji se uklapaju u opću sliku Vlade.
Prema radu Timova tima lijepo mišljenje nema ni GORDAN MARAS iz SDP-a, bivši ministar poduzetništva i obrta, koji drži kako Vlada i nije mogla biti efikasna jer se njezini članovi, skupljeni zbrda-zdola, čine više kao skupina školske djece na izletu nego ozbiljan tim koji upravlja Hrvatskom.
BRANKO PARAĆ, viši predavač na Veleučilištu Baltazar, stručnjak za obračunski i porezni sustav, na pitanje kako ocjenjuje prvih sto dana Vlade i premijera Oreškovića kaže:
- Pozitivnim bih ocijenio najavu ministra financija o potrebi analize i revizije poreznog sustava, što bi se trebalo pripremiti za primjenu od poslovne 2017. godine. Reviziju poreznog sustava držim jednom od važnijih mjera koju Vlada svakako treba provesti, jer je postojeći sustav brojnim “unapređenjima” postao gotovo neizdrživ teret poreznim obveznicima, posebno poduzetnicima, kako prema visini poreznog tereta, tako i u operativnoj primjeni.
Bojim se da u ovih sto dana nije moguće istaknuti nikakav poseban uspjeh aktualne vlade. Kao građanin, rad Vlade i predsjednika u prvih sto dana ocijenio bih jedva prolaznom ocjenom (dvojkom). Držim da je Vlada trebala konkretnim mjerama javnosti pokazati da je zaista predana reformskim zahvatima, a to nismo vidjeli, iako su javnosti prezentirani veliki planovi.
Uglavnom, Vlada je bila spora i neefikasna zbog, prema mom mišljenju, niza razloga - načina njezina sastavljanja uz previše “ključeva” i niza političkih kompromisa, nepostojanja jedinstvenog programa, složenog postupka kadrovskog ekipiranja... Stječe se dojam o “lutanju zavezanih očiju”, a vrijeme prolazi. Ukratko, nisam optimist.
MIRNO, PRED BURU
HRVOJE KLASIĆ, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ovako komentira tri mjeseca rada Timova tima:
- Kao sveučilišni nastavnik često sam u prilici nekoga i nešto ocjenjivati. Pritom razlikujem dva slučaja. U prvom, student odgovori na pitanja, a ti odgovori mogu biti točni ili netočni. U toj situaciji studentu nastojim ukazati gdje je pogriješio, gdje nije bio dovoljno konkretan ili gdje je trebao biti opširniji. Međutim, postoji i druga situacija, u kojoj student jednostavno preda prazan papir. U tom slučaju nema ni potrebe za mojim komentarom. Na rad hrvatske Vlade u proteklih sto dana gledam kao na navedeni drugi slučaj. Jednostavno ne znam što bih (pr)ocijenio. Ne pamtim ni jedan konkretan potez, zakonsko rješenje, dubinsku reformu koja bi nam pokazala što je to novo, i bolje, ova vlada donijela hrvatskom društvu. Naprotiv, bojim se da su neka kadrovska rješenja (npr. Ministarstvo branitelja i Ministarstvo kulture) dodatno podijelila ionako duboko podijeljeno hrvatsko društvo. Pri čemu je i u jednom i u drugom slučaju najveći problem taj što se, čak ako i zanemarimo ideološke prijepore, posegnulo za neiskusnim i nekompetentnim kadrovima. U cijeloj priči posebno je zanimljiva pozicija premijera. Kao što su mnogi upozoravali, gospodin Orešković nema izborni legitimitet i kredibilitet. Samim time ovisan je onima koji su ga svojom voljom na tu poziciju postavili. U takvom postizbornim raspletu mnogi su vidjeli začetak jednog odnosa u kojem će premijer biti “lutka”, prije svega HDZ-a. Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Premijer sve češće “solira”, pokazuje ambiciju da bude neovisan o bilo kome pri donošenju svojih odluka. Koliko god nekome ovakav scenarij bio čak i simpatičan, on u biti pokazuje nepostojanje jasne strategije rada Vlade. Ako tome pridodamo konstantno prepucavanje, pa čak i optuživanje, između dva najveća člana Domoljubne koalicije, kao i svakodnevno iskazivanje nezadovoljstva svojim položajem u Vladi od strane manjih koalicijskih partnera, građani nikako nemaju razloga za optimizam. Nažalost, čini mi se da je čak i vanjskopolitički ugled Hrvatske nekim posljednjim izjavama narušen, što pokazuje još jedan veliki neuspjeh Vlade imajući u vidu predizborne najave o odličnim odnosima hrvatske desnice s europskom desnicom koja dominira EU-om. Ako bih ipak morao nekoga izdvojiti kao pozitivan primjer, to bi bili ministar unutrašnjih poslova Orepić, prometa Butković i financija Marić. Oni mi se čine, zasad, kao najkonkretniji i najspremniji na promjene, unatoč brojnim pritiscima kako iz opozicijskih, tako i vlastitih redova. Ono što je možda simptomatično, dok ovo pišem pokušavao sam se sjetiti imena ministara gospodarstva, europskih fondova, poduzetništva, rada. Drugim riječima, onih ministarstava čiji su nam potezi i reforme najvažniji. I nisam uspio. A prošlo je (već) sto dana.
I u slučaju “mog” ministarstva (znanosti), ukupan dojam se bitno ne razlikuje. Ništa (konkretno) novo nije se dogodilo. Osim što se iz tjedna u tjedan spekulira s mogućnošću zaustavljanja kurikularne reforme, koja je prema mom mišljenju jedan od najdalekosežnijih i najozbiljnijih projekata u obrazovnom sustavu u posljednjih nekoliko desetljeća. Posebno me žalosti što polemike o mogućem (ne)nastavku reforme nisu uvjetovane ni motivirane stručnim razlozima, nego ideološkim i dnevnopolitičkim.
Sve u svemu, Vlada meni osobno ne ulijeva povjerenje ni optimizam. Čini mi se kao skup pojedinaca koji su se slučajno našli u istom društvu. Nedostaje kohezije, strategije i vizije. Sve djeluje kao raštimani orkestar u kojem vjerojatno ima i kvalitetnih pojedinaca, ali koje dirigent očito ne uspijeva povezati u harmoničnu cjelinu. Prvih sto dana publika je bila mirna i strpljiva. Slijedi li bučno negodovanje i bacanje rajčica, ostaje nam vidjeti.
LABAVI ODNOSI
MARUŠKA VIZEK s Ekonomskog instituta u Zagrebu podsjetila nas je na svoj komentar koji je napisala za hrvatsko izdanje časopisa Forbes, odakle prenosimo jedan dio:
- Svjedočimo sve učestalijim primjerima nefunkcionalnosti Vlade, ali i pripremama političkih stranaka ili za nove izbore ili za nova politička preslagivanja u Saboru. Kao najbanalniji primjer vrlo ograničene sposobnosti nove vlade da djeluje valja istaknuti činjenicu da u ministarstvima ni nakon sto dana njezina rada još nisu imenovani svi zamjenici i pomoćnici ministara. Sve je vidljivije i da premijer Orešković bez zadrške pokazuje da ima vlastiti stav koji nije nužno usklađen s onim što žele HDZ i Most, što je, pak, dodatni izvor neizvjesnosti. Zbog vrlo slabe koordinacije Mosta i HDZ-a stječe se i dojam da ono što HDZ hoće Most neće i obrnuto, što također stvara neizvjesnost. Postavlja se stoga legitimno pitanje kako će u ovakvoj konstelaciji snaga uopće biti moguće provesti bilo kakve reforme kada je već sada vidljivo da se stranke vladajuće koalicije ne mogu dogovoriti ni o manjim promjenama u javnim politikama.
NOVI IZBORI
LUKA KELLER, predsjednik ORAH-a, upozorava kako ovako više ne ide te da su najesen mogući novi izbori:
- Rad Vlade RH u prvih sto dana ocjenjujem negativno. Uspjehom Vlade smatram činjenicu što je premijer nestranačka osoba te je time hrvatska politička praksa obogaćena jednim novim iskustvom. Neuspjesi ove vlade su nažalost brojni. Paradoksalno da je vlada, koja je najviše vremena i energije potrošila upravo na kadroviranje, kadrovirala tako loše. Osim toga, u sektoru poljoprivrede zabrinjavajuće je da premijer nastupa kao lobist stranih korporacija, a ne zaštitnik hrvatskih poljoprivrednika, OPG-ova i farmi, nudeći 10.000 hektara tajnim stranim investitorima. U sektoru zdravstva Vlada kreće u socijalno krajnje neosjetljivu reformu. Što se tiče reforme javne uprave, Vlada u prvih sto dana nije ukinula ni jednu od brojnih državnih agencija, koje koštaju, a ne obavljaju posao. I dalje smo zemlja s nimalo funkcionalnim i najlošijim teritorijalnim ustrojem u Europski uniji.
Vlada je spora i neefikasna jer je u njoj previše koalicijskih partnera koji žele namiriti svoje političke i financijske interese. Nadalje, tu je premijer koji je nestranačka osoba. Što je veliki problem, jer premijer nema punu političku podršku najjače stranke u Saboru i Vladi, a to je HDZ. Bez političke podrške nema provedbe reformi. Moja prognoza jest da nas najesen čekaju izvanredni parlamentarni izbori.
Darko JERKOVIĆ/Damir GREGOROVIĆ
VELIMIR SRIĆA
Umjesto kretanja, stajanje na mjestu
Domoljubna koalicija i Most zapravo su neželjeni saveznici, neka vrsta “rogova u vreći”. Više sliče na borce oko podjele plijena nego na snagu koja će Hrvatskoj donijeti potrebne promjene. Razlog je u činjenici da ih na vlast nije dovela istinska želja da (zajedno) mijenjaju gospodarstvo i društvo nego nužda da se udruže kako bi vladali i izbjegli ponovne izbore. A “neprirodne” koalicije nikad ne donose istinske reforme. Ujedno, one se, prije ili kasnije, bučno raspadnu. Prvi znaci duboke “nesloge” koja traje od samog početka mandata nove vlade ovih dana sve jasnije i glasnije izlaze na površinu.
Reforme su, inače, moguće i brze ako ljudi na vlasti prvo znaju što hoće i što treba učiniti, a zatim imaju hrabrosti i snage da se za to izbore. Zasad je očito da oboje izostaje. Reforme rade državnici, a mi u vlasti, uz nekoliko časnih iznimki, nažalost, imamo političare. Razlika je poznata, državnici se brinu o interesu države i građana, a političare zanima samo to kako doći na vlast, ako još tamo nisu, i kako ostati na vlasti, ako već tamo jesu. Zato će svaku svoju aktivnost mjeriti jedino time koliko utječe na njihovu osobnu političku budućnost i na sudbinu njihove stranke ili saveza. Kako reforme sa sobom nose rizik, logično će prevladati težnja da se ništa ne mijenja. Ili da se rade tek male, kozmetičke izmjene.
Zato ne čudi da Vlada zasad nije ostvarila praktički ni jedno predizborno obećanje, osim kozmetičkih zahvata u korištenje mobitela, dnevnica i sličnih sitnih “privilegija” dužnosnika. Državni proračun koji je usvojen vrlo je dosljedan nastavak dosadašnje politike i na prihodnoj i na rashodnoj strani. Kadrovske odluke se i dalje, usprkos obećanjima, uglavnom svode na promoviranje vlastitih poslušnika i stranačkih istomišljenika, a ne istinski “najsposobnijih stručnjaka”. Jedino što se može jasno zamijetiti je dosljedno “desničarenje” i pokušaj vraćanja na sustav vrijednosti i način razmišljanja iz doba Domovinskog rata. Posebno se ističu kontrola medija, promocija ekstremno nacionalističkih ljudi i ideja, financijsko potkapanje kritički raspoloženih udruga i skupina civilnog društva te jačanje upletanja Crkve u svjetovne stvari.
Kao profesor koji inače baš i nije previše strog, ovoj vladi teško bih dao dvojku. Prije svega zato što je potpuno upropastila svojih “prvih sto dana”. Naime, to je vrijeme kad postoji podrška i povjerenje javnosti pa je lakše bar započeti ključne promjene i jasno pokazati kuda i kako se želi ići. A mi umjesto kretanja imamo stajanje na mjestu. Zašto nije čista jedinica? Razloge za to nalazim u rijetkim pojedinačnim iskoracima premijera i jednog ili dvojice njegovih ministara koji nešto pokušavaju, bar verbalno, ako ne i stvarno, promijeniti, zaključuje prof. dr. Velimir Srića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.(D.J.)
IVO JOSIPOVIĆ:
Nema djela, ali ima puno propusta
Hrvatska kao da nema vladu. Ne postoji jedinstvena Vladina politika. Postoje neke maglovite i nedorečene, a stalno sukobljene politike HDZ-a i Mosta, uz disonantno sekundiranje ostalih koalicijskih partnera. Zato u prvih sto dana Vlada nije učinila gotovo ništa. Tih sto dana obilježila su unutarkoalicijska prepucavanja, odsutnost reformi i vidljivo jačanje desnog ekstremizma. Učinjeni su tek neki marginalni, nevažni potezi, poput demontaže Mesićeva ureda. Štoviše, riječ je o osvetničkom, ne reformskom potezu. Od reformi ni traga, ni glasa. Istina, Mostovi ministri i ministrice nagovještavaju neke reforme uprave, pravosuđa i policije. Tu su i nagovještaji potpuno nedefinirane porezne reforme te problematične reforme zdravstva. Međutim, osim nekih vrlo općenitih naznaka, nema detalja reformskih planova, kamoli provedbe. Uz to, očito je da HDZ reforme uopće ne podržava, pa najave reformi više izgledaju kao pusti sanak mostovaca, ne kao projekt iza kojega bi mogla stati Vlada. Jedino što smatram pozitivnim jest, zasad, čvrst otpor Mosta željama HDZ-a da ovlada represivnim sustavom. Čvrstina ministra Orepića zaslužuje pohvalu. Ali zato Vlada nijemo gleda razbuktavanje neoustaštva, rast govora mržnje, i u politici, i izvan nje. Štoviše, neki ministri, poput ministra kulture, daju snažan doprinos revizionističkoj politici i potpirivanju niskih strasti. Udara se na slobodu medija, guši nevladin sektor, promoviraju retrovrijednosti, zaoštrava odnos prema manjinama. Politički i općedruštveni život obilježavaju desnoekstremistički ispadi, ideološki sukobi i odsutnost socijalnog dijaloga. Ovakvoj destruktivnoj politici doprinos daje i predsjednica Republike tolerantnim stavom prema desnom ekstremizmu i neispunjenjem obećanja da će Vladi lupati šakom o stol. Štoviše, ne samo da ne lupa šakom, već i ne daje glasa o vrlo važnim društvenim i političkim problemima u državi. Začudo, novinari nimalo ne inzistiraju na njezinim stavovima, kao da su digli ruke od predsjednice. Istina je, ovako loš start Vlade moguć je i zbog potpune pasivnosti oporbe koja je, posebno SDP, bila fokusirana na unutarnju borbu za stranačku vlast.
Na planu vanjske politike, vlast, Vlada zajedno s predsjednicom Republike, izaziva nepovjerenje naših partnera i prijatelja iz EU-a. Zaoštreni su odnosi sa susjedima, a ciljano zaoštravanje sa Srbijom pokriće je za odsutnost bilo kakve suvisle vanjskopolitičke inicijative. Priču o vertikali Jadran-Baltik, koju prodaju kao veliku novost, čuli smo još u vrijeme mandata predsjednika Mesića kao američko-poljsko-mađarsku inicijativu.
U EU-u naša vanjska i unutarnja politika izazivaju ozbiljnu sumnjičavost i lako se može dogoditi da brzo osjetimo posljedice u vidu otežanih financijskih aranžmana i nedostatka podrške za projekte koji su nam zaista važni.
Pitate me za ocjenu rada Vlade u prvih sto dana. Cijene se djela. U ovom slučaju nema se što ocjenjivati, Vlada nije napravila praktički ništa. Istina, nema djela, ali ima puno propusta, posebno u sprječavanju ekstremizma i na reformskom planu. Zato, za prvih sto dana čista nula - zaključuje bivši predsjednik RH i sadašnji čelnik stranke Naprijed Hrvatska - Progresivni savez.(D.G.)
Svjedočimo učestalim primjerima nefunkcionalnosti Vlade, ali i pripremama stranaka ili za nove izbore ili za nova politička preslagivanja...
MARUŠKA VIZEK
Vlada bi trebala bar najaviti uvjete u kojima Hrvatska ne bi bila u samom vrhu u EU-u po visini PDV-a (odmah iza Mađarske)...
BRANKO PARAĆ
JOSIP SALAPIĆ
Ni jednim potezom nisu ispunili očekivanja Slavonaca i Baranjaca
- Ova vlada ni u jednom svom potezu nije ispunila moja očekivanja, kao ni očekivanja Slavonaca i Baranjaca. Da podsjetim, dva naša zastupnika zastupaju Slavoniju i Baranju u Saboru. Najave promjena koje su nužno potrebne Hrvatskoj Vlada nije ispunila, nego se bavila ideološkim temama i kadroviranjem koje do kraja nije izvela. Nikakvih pozitivnih poteza u Hrvatskoj nema i ova se vlada šlepa na zadnje rezultate bivše vlade, što je žalosno, jer se očekivalo da bi nova vlada trebala biti sposobnija i pokretnija. Tako da nemam dobru ocjenu i razočarali su me njihovi potezi od prvog do zadnjeg dana, kada je Vlada trebala već početi ozbiljnije raditi. Samim time, posljedica nerada Vlade je da Sabor nema apsolutno nikakvu ulogu jer ništa konkretno iz Vlade tamo ne dolazi. Sabor se pretvorio u parlaonicu koja raspravlja o točkama iz 2013., 2014. i 2015. godine, što je sramota - rekao nam je o prvih sto dana Vlade saborski zastupnik HDSSB-a Josip Salapić.(I.B.)