Vlada Tihomira Oreškovića, koja je najavljivana kao beskompromisna i reformska, ni nakon tri mjeseca ne djeluje kao da vremena za odgađanje nema i još nije povukla ni jednu mjeru vrijednu spomena. Nisu udarene ni čvrste smjernice za daljnje poteze, što govori da Tim's team ima velikih problema.

U prvih mjesec dana, primjerice, iz Vlade su u saborsku proceduru otišla samo tri zakona. Dojam je da se Oreškovićeva vlada, bar kad je o formalnim odlukama riječ, bavila uglavnom tehničkim promjenama.

Prvi su mjesec uglavnom obilježile afere. Od svih najveća je bila ona s ministrom branitelja Mijom Crnojom, koji je zbog lažnog prebivališta, upitnog dodjeljivanja zemljišta kod Samobora te povlaštenog kredita morao otići već nakon tjedan dana. Duhovi su se uzburkali i imenovanjem Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture - burno je bilo kada su otkriveni neki njegovi “mladenački” grijesi, odnosno radikalni revizionistički stavovi glede fašizma i antifašizma. Javnost se pitala i je li Mostov ministar gospodarstva Tomislav Panenić otuđio stiropor, a još je bez zaključka možda i najveća afera Oreškovićeve vlade - smjena šefa SOA-e.

Vladi se prigovaralo i zbog neispunjenih obećanja. Jer, primjerice, niti je Most ukinuo neka prava zastupnika, niti je HDZ smanjio plaće ministrima, i najvažnije - nije predstavljen ni kalendar reformi s rezultatima.

Politički analitičar Nenad Zakošek u emisiji 'U mreži Prvog' Hrvatskog radija izjavio je: “Lako je primijetiti da imaju znatnih komunikacijskih problema”, te naglasio: “Samim odabirom ministara u prvi plan nisu došle reformske težnje već ideološka pitanja.”

Sve u svemu, glavni fokus Vlade nije bio na gospodarskim pitanjima, a proračun, kakvog je najavljivao premijer Orešković, nije ostvario očekivanje i doživio bitne i obećavajuće promjene. Više je odraz naslijeđenog pozitivnog ekonomskog trenda te u njemu nema zaokreta od politike Kukuriku vlade. Problem je u tome što se smanjenje deficita većim dijelom oslanja na rast prihoda, a manje na kontrolu rashoda. Osim toga, velik dio proračuna oslanja se na povlačenje novca iz EU fondova. Koliko je to realno, vidjet će se krajem godine.

A o konsolidaciji javnih financija i privlačenju stranih ulaganja gotovo ni slova. Predsjednik Vlade trudio se sve “iskomunicirati”, no problem mu je pravilo i poticanje ideoloških rasprava u službi unutarstranačkih izbora u HDZ-u. Orešković i dalje nadu polaže u aktivaciju državne imovine i povlačenje novca iz europskih fondova (između ostalog), ali i nakon gotovo 100 dana Vlada je i dalje bez konkretnih mjera, puca na brojnim pitanjima, a i odnosi u Banskim dvorima sve su napetiji.

Ono, pak, što zabrinjava, jest činjenica kako od najavljivanih reformi ne vidimo ništa. A čak i kad neki od ministara, poput ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića, najavi pokretanje neke od obećanih reformi, dočeka ga blokada, i to ne od oporbe, nego iz redova vladajuće koalicije. Većina zakonskih prijedloga koji su otišli iz Vlade tek su manje izmjene ili usklađivanja s EU direktivama, premda su se i HDZ i Most hvalili da imaju spremne programe na kojima su radili sa stručnjacima.

Tako je prvi potpredsjednik Vlade i šef HDZ-a Tomislav Karamarko dao konkretno obećanje - za svako novorođeno dijete Vlada će dati 1000 eura. Onda je najavio da isplate kreću od 1. rujna, jer za sada nema dovoljno novca. No, možda dođe i do većih izmjena jer su se dosjetili da tisuću eura ipak neće dobiti oni koji su bolje situirani. HDZ je u svojem programu 5+ obećao i delimitiranje porodiljnih naknada za drugih šest mjeseci, ali za to nije osiguran novac, pa ni to više ne spominju.

Obećao je HDZ da će mu prvi zadatak biti i rješenje za više od 320 tisuća blokiranih građana. No, dok dug i broj blokiranih građana i dalje raste, još nisu ni napisali, niti predložili izmjene Ovršnog zakona koje su najavljivali.

Najave o velikoj reformi u zdravstvu svele su se na udar na građane. Obećali su punu zdravstvenu sigurnost, a onda je HDZ-ov ministar Dario Nakić poručio da će bolju uslugu dobiti oni koji imaju novca, a zatim najavio i povećanje police dopunskog zdravstvnog osiguranja, kao i naplaćivanje Hitne.

I HDZ i Most govorili su o smanjenju broja ministarstava, no podijelili su fotelje prema postojećem ustroju te smanjenje više ne spominju niti u reformi javne uprave. Najava Mostove ministrice Dubravke Jurline Alibegović o ukidanju plaćene pauze demantirana je nakon dva dana iz Vlade. Smanjenje plaća zastupnika na 9999 kuna Karamarko više ne spominje, kao što je i Most zaboravio da je obećavao smanjenje broja zastupnika na 100.

Kada je riječ o reformi teritorijalne samouprave, po tom pitanju Most je imao najveće ambicije - obećali su svojim biračima ukidanje županija i smanjenje broja općina. Za općine zasad nisu izašli ni sa kakvim planom, a predsjednik HDZ-a je prije koji dan bio jasan - mogu se digitalizirati i racionalizirati, ali broj županija se neće smanjivati.

Osim toga, HDZ se u svojim predizbornim obećanjima, ali i programu, obvezao da će povećati izdvajanja za DORH i USKOK, jer će “inzistirati na snažnijoj borbi protiv svih oblika kriminala i korupcije”, a Most je htio te resore za sebe kao jamac da neće biti zaštićenih od zakona. Umjesto ojačavanja, sada se želi ukinuti porezni USKOK, čemu se Most protivi.

Kvalitetno obrazovanje dostupno svima - bila su obećanja i HDZ-a i Mosta. U proračunu su prvotno predložili rezanje subvencija srednjoškolskog prijevoza za čak 94 milijuna kuna. Tek nakon što se javnost digla na noge, subvencije su vraćene na prijašnju razinu, ali je ministar znanosti i obrazovanja Predrag Šustar od nove školske godine najavio drugačije kriterije za njihovo dobivanje. I HDZ i Most zaklinjali su se u povećanje ulaganja za znanost. Da bi, kada su došli na vlast, donijeli proračun Ministarstva znanosti i obrazovanja manji za 158 milijuna kuna! Oko kurikularne reforme još se uvijek nisu dogovorili hoće li ići i od kada.

Možda i najvažnije, šef HDZ-a još je prije godinu dana najavio da imaju spreman katalog projekata za 50 investicija koje će pokrenuti gospodarstvo. Ali ni oko financiranja autocesta još nisu smislili rješenje pa su podignuli novi kredit od 400 milijuna eura za financiranje kredita HAC-a. Umjesto obećanja o novim radnim mjestima preko jačih mjera za zapošljavanje, HDZ i Most su financiranje aktivnih mjera zapošljavanja srezali na pola - s oko pola milijarde na 268 milijuna kuna. U međuvremenu su ukinuli neke natječaje za poduzetnike pa trebaju čekati svibanj dok se ne otvore novi. Velike su promjene najavili i u poreznom sustavu, a sve u cilju poticanja zapošljavanja i više novca za građane s nižim primanjima. Međutim, za realizaciju im neće biti dosta ni 100 dana, niti ova godina, jer u 2016., prema najavama ministra financija Zdravka Marića, napravit će tek sveobuhvatnu analizu cijelog poreznog sustava.

Tu su i drugi problemi. Nakon prvog sastanka premijera sa sindikatima pregovori su prebačeni na potpredsjednika Vlade i čelnika Mosta Božu Petrova, koji, međutim, potpuno ignorira sporazum koji javnim službama jamči plaće veće za 1,6 milijardi kuna, a ne došavši na sastanak obraća im se pismeno.

Konačno, i u vrhu Vlade, pogotovo u HDZ-ovu dijelu, priznaju da je Vlada morala biti brža i učinkovitija, no umjesto toga prvih mjesec i više dana potrošeno je na iscrpljujuće kadroviranje. Prva tri mjeseca Vlade potrošena su u političkim prepucavanjima glavnih aktera - Karamarka, Oreškovića i Petrova. Rad Vlade sveo se na to da HDZ-ove prijedloge ne podupiru Most i premijer Orešković, ali i da Mostove prijedloge ne podupire HDZ.

I još malo o premijeru. Ukupno uzevši, od njega su se, ponovimo, očekivali brži i konkretniji potezi. Ponudio je neke ideje, ali ne i realizaciju. I još malo o Karamarku. On je u Vladu ušao zadužen za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a fokusirao se na kadroviranje, smjene u tajnoj službi i vrhu policije. A Petrov? On je nakon formiranja Vlade - nestao. Da nije postao šef pregovaračkog tima sa sindikatima, ostao bi u svojevrsnoj ilegali. Građani su dobrim dijelom razočarani Mostom jer je Petrov najavljivao reforme, radikalne rezove, ali od toga nismo vidjeli ništa.

“Ništa se ekonomski značajno nije dogodilo u tri mjeseca ove vlade”, ističe Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Analitičar Damir Novotny prvih 100 dana “premijerovanja” Tihomira Oreškovića ocjenjuje slabom dvojkom. “Ne može se samo na prirodnim resursima graditi budućnost zemlje, već na poduzetništvu i ljudskim resursima. Međutim, ljudski kapital nam bježi”, upozorava Novotny. Ekonomski stručnjak Velimir Šonje, dodaje: “U sljedećih 100 dana Vlada se više neće moći pravdati 'privikavanjem' jer će zbog očekivanja Bruxellesa konačno morati izaći s jasnim programskim dokumentom te morati i hrvatskoj javnosti jasno predstaviti pravi plan rada.”