Statistički podaci MUP-a upozoravaju kako Slavonci i Baranjci više nego stanovnici drugih dijelova Hrvatske pune državni proračun kaznama za prometne prekršaje.

Nećemo reći kako prekršaja nije bilo. Itekako ih je bilo i bit će ih, baš kao i nekulturnih, bahatih i pijanih vozača koji na cesti ugrožavaju živote građana. No, policija je s represijom - u traženju prekršaja i naplati kazne pod svaku cijenu - pretjerala, dok je istodobno preventivnog rada ne samo policije nego svih struktura društva - obitelji, škola, udruga, lokalne samouprave - očito premalo. Nedavno smo objavili podatke kako su u Osječko-baranjskoj županiji 2012. godine evidentirana 64.972 prometna prekršaja. Te se godine na tom području dogodilo 1895 prometnih nesreća u kojima je smrtno stradalo 27 osoba. U tri godine policija je povećala prometnu represiju za gotovo 50 posto, na 93.937 prekršajnih prijava 2015. godine, premda broj prometnih nesreća te tri godine nije rastao te je 2015. zabilježeno 1850 nesreća, ali s porastom broja poginulih u prometu na 35.

Pojačana policijska represija donijela je samo korist državnom proračunu. Ako bismo na najjednostavniji način pokušali izračunati kolika je ta korist proračunu, mogli bismo pomnožiti 93.937 prekršajnih prijava u prometu s minimalnom kaznom od 300 kuna te vidjeti kako su građani najveće slavonske županije u državni proračun uplatili više od 28 milijuna kuna. Za usporedbu 2012. godine, prema sličnom izračunu, bez troškova prekršajnog postupka, iako su kazne za prometne prekršaje najčešće mnogo više, uplatili su kazni u iznosu 19,5 milijuna kuna.

Kada bi se samo deset posto tog novca od kazni usmjerilo u različite preventivne aktivnosti, prometna sigurnost sigurno bi bila znatno veća.

Posebna su priča i biciklisti u prometu. Primjerice, u Osijeku je studentica Filozofskog fakulteta na predavanje krenula biciklom. Biciklističkom stazom do Gajeva trga, a potom je, baš kako kaže zakon, prešla na nimalo za bicikliste sigurnu cestu u Ulici Hrvatske Republike, jer zna da policija kod Fakulteta ima svoj “štand” za ubiranje kazni. I doista, “štand” je bio “u funkciji”. Policajac ju je zaustavio i kontrolirao. Naravno, i utvrdio je kako joj je bicikl neispravan. Naime, na njemu nije imala - svjetlo!? I tog sunčanog jutra, bio je to petak, uredno naplatio kaznu od 300 kuna.

Usput valja reći kako je na području PU osječko-baranjske u 2015. zabilježeno 616 prekršaja zbog tehničke neispravnosti bicikla. Dakle, riječ je biciklima koji nisu imali zvonce, prednje ili stražnje svjetlo (i po danu) ili odgovarajuće kočnice.

Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je biciklista zbog istih tih nedostataka kažnjeno u drugim dijelovima zemlje. Ili zaključiti da bi naši policajci radeći na takav način u recimo Amsterdamu, gdje stotine tisuća bicikala, kojima se građani uredno voze, nemaju svjetla ili zvonca, vrlo brzo napunili državi proračun.

Bilo bi, naravno, suludo tvrditi kako su u Osijeku primjerice svi biciklisti odgovorni u prometu i da poštuju propise. Mnogo je pravih primjera osoba na biciklima za koje je kazna preporučljiva. Ali je li naplata kazne za studenticu koju smo spominjali stvarno preporučljivo postupanje policije? Ili u slučaju oca koji je na svom biciklu pratio kćerku staru pet ili šest godina, na drugom biciklu, koja je imala zaštitnu kacigu na glavi, a oboje su se vozili nogostupom Reisnerove ulice, ispred bivše Šibicare? Otac je dobio opomenu, premda bi bilo teško naći ikoga normalnog koji bi se sa svojim djetetom tog uzrasta biciklom vozio cestom.