O vrućoj temi hrvatskih “mrtvih kapitala”, imovini koja je u nadležnosti DUUDI-ja, te mogućnostima da se neiskorišteni vojni objekati bivše JNA, zemljište i druga materijalna dobara, napokon stave u funkciju, razgovarali smo s doc. dr. sc. Vedranom Đulabićem, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji se o toj temi više puta oglašavao u medijima.

Zašto država do sada nije riješila problem “mrtvih kapitala”?

- Upravljanje državnom imovinom važan je dio javnog menadžmenta. Materijalna sredstva koja stoje na raspolaganju državnoj vlasti mogu biti iskorištena kako bi se ostvarile pretpostavke za gospodarski i društveni razvoj. Nakon pristupanja u članstvo Europske unije otvorile su se mogućnosti korištenja sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova EU-a. Značajan dio tih sredstava može se iskoristiti kako bi se bar jedan dio državne imovine stavio u funkciju razvoja, i to kroz poticanje projekata u sektorima poduzetništva, obrazovanja, kulture, sporta, socijalne skrbi, prekvalifikacije radne snage, jačanja upravnih kapaciteta za participaciju u demokratskim procesima, itd. Nažalost, čini se da vladajuće elite u Hrvatskoj nedovoljno prepoznaju potencijal koji se nalazi u javnoj imovini koja leži razbacana i zapuštena diljem zemlje. Strategija upravljanja državnom imovinom donesena je tek sredinom 2013., a propisi koji su uredili to područje svega nekoliko godina ranije. Zakon o upravljanju državnom imovinom stupio je na snagu početkom 2011., a podzakonski propisi za njegovu primjenu tijekom 2011. godine. Dakle, relativno smo kasno kao država shvatili da bi državnom imovinom trebalo sustavno upravljati i tu imovinu staviti u funkciju razvoja i poboljšanja pružanja javnih usluga građanima i poduzetnicima. U tom smo se pogledu kao država prilično neodgovorno ponašali, jer zamislite vlasnika koji više od dvadeset godina uopće ne zna čime raspolaže. No, takvo je stanje mnogima pogodovalo, jer su lovili u mutnom, i na tko zna koji način u postupku pretvorbe i privatizacije došli do velikog bogatstva. Međutim, za prolivenim mlijekom ne može se pretjerano dugo tugovati, nego treba stvoriti pretpostavke da se takve stvari u budućnosti ne ponove. Pravni strateški okvir je donesen. Sada treba raditi da se on i primijeni, da se iznađu rješenja kako tu imovinu najbolje iskoristiti na dobrobit cijelog društva.

Imamo DUUDI, no do sada je od nje bilo malo koristi. DUUDI ima novog ravnatelja, Tomislava Bobana. Kakav je vaš komentar?

- Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) inicirao je donošenje spomenutog pravnog i strateškog okvira za upravljanje državnom imovinom i u tome je za sad njegova najveća zasluga. Nažalost, osim tog važnog rada na dokumentima čini se kako nije mnogo toga napravljeno na terenu, tj. tamo gdje se ta imovina nalazi. Postoji jako mnogo državne imovine koja se nalazi na atraktivnim lokacijama u općinama i gradovima - nerijetko i u samim središtima tih jedinica - ali te jedinice lokalne samouprave, nažalost, nemaju nikakvu ingerenciju nad tim nekretninama. Ne mogu je privesti nekoj javnoj namjeni, dodijeliti udrugama građana na korištenje, iskoristiti za privlačenje investicija i pokretanje kotača razvoja na svom području. One su zbog toga naprosto onemogućene upravljati svojim područjem na integralan način, jer na njihovom području postoji javna imovina koja je vlasništvo središnje državne razine, ali središnja razina - to je potpuno jasno - nema ni znanja, kapaciteta, a ni dovoljno lokalno primjenjivih ideja kako tu imovinu privesti namjeni u konkretnoj lokalnoj sredini. U tom pogledu potrebna je snažna decentralizacija, tj. prepuštanje takve imovine u nadležnost lokalne jedinice na čijem se području takva imovina nalazi, ili u najmanju ruku uvjetovati to prepuštanje iskorištavanjem za pokretanje razvoja ili neku drugu društveno korisnu funkciju. Što se tiče novog ravnatelja DUUDI-ja, ne poznajem ga dovoljno dobro da bih mogao komentirati njegov izbor. Nadam se jedino da će biti u stanju upravljanje državnom imovinom usmjeriti prema razvoju i da će cijeli sustav decentralizirati kako bi se lokalnim jedinicama omogućilo upravljanje tom imovinom. Nadam se da će graditi na postojećem sustavu i da neće kretati ispočetka.

Kako zapravo riješiti problem “mrtvih kapitala”, kako ih staviti u funkciju, prodajom, privatizacijom, davanjem u najam, poklanjanjem zainteresiranima...?

- Korištenju državne imovine treba pristupiti tako da se u obzir uzmu specifičnosti lokacije gdje se ta imovina nalazi. Negdje će tu imovinu biti opravdano privesti gospodarskoj namjeni, dok će na drugim mjestima tu imovinu biti primjerenije staviti u neku druge funkcije - socijalnu, kulturnu, obrazovnu..., ili namijeniti za neku drugu, neprofitnu svrhu. Pri tome valja biti jako pažljiv kako ne bi došlo do zloupotrebe, neprimjerenog pogodovanja, mita i korupcije koja se može pojaviti prilikom mogućeg dodjeljivanja te imovine budućim korisnicima. Zato valja posebno inzistirati na jasnoj odgovornosti lokalne vlasti građanima i potpunoj transparentnosti cijelog procesa stavljanja neiskorištene imovine u funkciju. Građane je svakako potrebno snažnije potaknuti i naći način kako ih uključiti u razgovore o modalitetima korištenja neiskorištene javne imovine. Jer ne treba zaboraviti da su upravo građani kroz poreze i druga davanja doveli do toga da ta imovina bude prvotno sagrađena. Zato ne treba robovati stereotipima o tome kako najbolje iskoristiti tu imovinu, odnosno ne treba kopirati ideje drugih (kao što je to primjerice bio slučaj s gradnjom poslovnih zona koje su svojevremeno preplavile naše lokalne jedinice, a danas veliki dio njih zjape poluprazne), nego treba biti kreativan i iskoristiti tu imovinu kako bi se iz nje izvuklo ono najbolje za lokalnu zajednicu. Pri tome ne treba zaboraviti golem financijski potencijal europskih fondova iz kojih je moguće financirati jako mnogo potpuno novih, modernih i inovativnih stvari. Sve bi to moglo pridonijeti boljim uvjetima života u našim općinama i gradovima te smanjenju broja onih koji odlaze iz tih mjesta jer ne vide perspektivu ni mogućnost zaposlenja.(D.JERKOVIĆ)