Temeljno je pitanje zašto je velik broj nekretnina bivše JNA, vojarni, zgrada, zemljišta..., i dalje u neriješenim administrativnim i birokratskim blokadama koje traju već 25 godina.

Činjenica je kako RH raspolaže golemom vojnom imovinom koju je Ministarstvo obrane proglasilo neperspektivnom u vojnome smislu, no koje država još nije stavila u funkciju gospodarskoga i općeg društvenog razvoja. Doduše, bilo je po tom pitanju pozitivnih pomaka, jer je MORH do sada raznim državnim tijelima i institucijama, ali i jedinicama lokalne i područne samouprave, predao na korištenje, ili u vlasništvo, 399 nekretnina ukupne površine od oko 48 milijuna četvornih metara. Međutim, problem je što velik dio tih dobara još nije stavljen u funkcju (nisu prodane, iznajmljene, poklonjene...), pa iz godine u godinu sve više propadaju.

Razlozi su sljedeći:

I dalje je u mnogim slučajevima nejasno razgraničenje ovlasti i slaba koordiniranost većega broja nadležnih državnih institucija kad se radi o stavljanju u funkciju takvih “mrtvih kapitala”.

Problem su također i neriješeni imovinsko-pravni odnosi, prostorno-planska nedefiniranost nekretnina, te administrativne prepreke koje onemogućavaju brže i učinkovitije raspolaganje tom imovinom.

Sramotno je da se u mnogim slučajevima bivše vojne nekretnine u zemljišnim knjigama i dalje vode kao općenarodna imovina ili društveno vlasništvo! Da situacija bude još gora, problem je i katastarska evidencija takvih materijalnih dobara, a nije izvršena ni parcelacija čestica koje su jednim dijelom unutar kompleksa bivših vojnih nekretnina, a drugim dijelom izvan njih.

Što se tiče bivših vojnih nekretnina na morskoj obali, problem je što nisu utvrđene granice pomorskoga dobra, pa time nije omogućeno ni njihovo stavljanje u funkciju razvoja gospodarstva, posebice turizma.

Problem imaju i jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave. U njihovim prostorno-planskim dokumentima, u većini slučajeva još nisu definirane nove namjene bivših i neperspektivnih vojnih nekretnina.

Problem je i izostanak funkcionalne strategije raspolaganja državnom imovinom. U okviru Prostornoga plana Republike Hrvatske mora postojati raspoloživa prostorno-planska definicija bivših i neperspektivnih vojnih nekretnina. A i Strategija razvoja hrvatskoga turizma mora voditi računa o stavljanu u funkciju tzv. martvih kapitala na Jadranu.

I opet spora administracija. Jer kad u nadležne urede državne uprave stignu zahtjevi za raspolaganje nekretninama, uključujući i povrat imovine, odnosno zemljišnih čestica koje u naravi predstavljaju dijelove bivših vojnih nekretnina, papiri skupljaju prašinu u ladicama (bar je do sada tako bilo). Čak i u slučajevima kad su primjerice jedinice lokalne samouprave u svrhu odvijanja posebnih programa, festivala i sličnih događanja od nadležnih državnih tijela tražile pravo privremenoga ili povremenoga korištenja nekih napuštenih vojnih nekretnina, njihovi zahtjevi nisu se, ili su se presporo odobravali.

Ukupno uzevši, sporost, nekoordiniranost i nekonzistentnost, odnosno neodgovarajući odnos prema državnoj imovini, pogubni su faktori kad se radi o “mrtvim kapitalima” koje RH nikako da u cijelost započene oživljavati.(D.J.)