Pripremajući ovaj broj TV Obzora, naišao sam na fotografiju iz filma “Lovac i Ledena kraljica” (o filmu možete čitati na stranici broj 17) na kojoj su Charlize Theron i Emily Blunt odjevene u nekakve smiješne kostime. Kostime kakve vežem isključivo uz filmove uz kakve sam odrastao. Kostimirane bajke (koje to nisu bile), odnosno fantasy filmove koji mnogima danas izgledaju smiješno. No, isto tako mislim kako će nam za dvadeset godina većina današnjih blockbustera izgledati u najmanju ruku neobično.

Većina filmova s ovog popisa pripada takozvanom sword & sorcery žanru, koji je tijekom osamdesetih iznjedrio i neka hvaljena ostvarenja poput “Žene sokola”, “Willowa”, “Legende” i “Highlandera” (ali samo prvog), no mi smo se odlučili pozabaviti naslovima koje kritika baš i nije voljela, a koji bi u današnjem ionako neoriginalnom Hollywoodu mogli dobiti svoje zaslužene rimejkove.

Prije nekoliko godina, u vrijeme kada sam se upoznao s Elricom od Melnibonéa, romanom Michaela Moorcocka, sjetio sam se filma u kojemu glavni junak poseduje mač s velikim dijamantom na sebi. I vilenjaka koji nevjerojatnom brzinom ispaljuje strijele. I vještice. Naslov nisam znao. Zapravo ništa nisam znao, no u sjećanje mi je stalno dolazio plakat koji sam kao klinac imao u sobi. Uglavnom zahvaljujući internetu, nakon nekoliko sati potrage saznao sam da se film zove “Osvetnikova zakletva” (ili “Jastrebov osvetnik”), režirao ga je 1980. godine Terry Marcel, a glavne uloge tumače oskarovac Jack Palancea i John Terry (ne nogometaš). A radnja se vrti oko osvete zbog ubojstva roditelja.

"Sive lubanje silom! Ja imam moć!" vikao je He-Man na početku svake epizode kultnog crtića koji je bio toliko popularan da je 1987. dobio i svoju igranu verziju. He-Mana je odigrao Dolph Lundgren, zlog Skeletora Frank Langella (nominiran za Oscara), dok je Teelu glumila Chelsea Field. Dakle, radnja filma je sljedeća. Na planetu Eterniji zli Skeletor osvojio je dvorac Grayskull i zarobio njegovu čarobnicu koja ima moć nad cijelim svemirom. He-Man, najveći ratnik Eternie i Skeletorov neprijatelj, jedina je nada za spas planeta i cijelog svemira. Iako se o rimejku govori već godinama, još uvijek ništa od njega. Hollywoode, što se čeka???

Plaćenik koji ima mač s tri oštrice saznaje istinu o sebi i svojim kraljevskim precima, dok spašava lijepu damu iz ralja brutalnog tiranina koji je ujedno i moćni čarobnjak. Film redatelja Alberta Pyuna iz 1982. godine jedan je od mnogih filmova iz ovog žanra kojemu je vrijeme išlo u korist. Naime, kada se prvobitno pojavio u kinima, kritika ga je sasjekla i mnogi su ga proglasili “najgorim” filmom do tada. No, dvadeset godina poslije film je postao kultni klasik te na Rotten Tomatoesu ima visokih 80 posto.

Kako bi spasio svoju ljubav, princ Colwyn uz pomoć svojih pajdosa kreće na mističan planet kojim vlada svemoguća Zvijer. Princa u filmu Petera Yatesa iz 1983. glumio je Ken Marshall, kojemu je uloga u “Krullu” zauvijek pokopala ozbiljnu karijeru, ali zato se ostatak ansambla proslavio. A u njemu su se nalazili Alun Armstrong, Francesca Annis i za Oscara nominirani Liam Neeson. Naime, u svojim glumačkim počecima Neeson je uglavnom tumačio vitezove, pa ga možete pogledati i u “Excaliburu” Johna Boormana. A to je, pak, klasik.

Mudri čarobnjak Ulrich naučava svog pomoćnika Galena vjerujući da u njemu ima najboljeg nasljednika. Jednog dana u njihovo utočište stignu stanovnici daleke zemlje Urland, kojom vlada urlandski kralj Casiodorus, koji svake godine žrtvuje jednu djevicu kako bi spasio zemlju od zmaja. Iz produkcije Walt Disneya stiže fantasy klasik koji je režirao Matthew Robbins, a koji je nakon ovog filma karijeru napravio kao scenarist filmova poput “Mimic” ili “Crimson Peak”. I kao u većini filmova s ove liste, i u njemu glumi jedan oskarovski pretendent. Pokojni Ralph Richardson.

Okej, budimo iskreni. U većini filmova s ovog popisa ima previše golotinje i opscenih scena da bi se od njih mogli snimiti “kvalitetni” holivudski naslovi. Primjerice u “Deathstalkeru” iz 1983. godine, koji je režirao James Sbardellati, gdje nakon samo šest minuta Deathstalker, kojega tumači Rick Hill, razodjene jednu djevojku. Nakon dvije scene eto opet golih. I tako unedogled. Deathstalker je bio toliko popularan da je doživio čak tri nastavka. Četvrti “Deathstalker IV: Match of Titans“ snimljen je 1991. godine i u njemu je glavnog lika ponovno tumačio Rick Hill, nakon što su ga tumačili neki drugi glumci.

Kultni talijanski redatelj Lucio Fulci najpoznatiji je po svojim “gore filmovima”, od kojih su najpoznatiji “Zombi 2” (1979) i “The Beyond” (1981). “Conquest”, snimljen 1983. godine, zapravo je horor koji je fantasy koji je uistinu takva ludorija da ga jednostavno trebate pogledati. Dakle, imate dva junaka zaogrnuta životinjskom kožom, magični luk i strijelu, močvare pune zombija, golotinje, mnoštvo dugih scena prirode i sve to snimljeno kamerom ispred koje je stajao netko tko pušta maglu. Suludo, kao uostalom i većina Fulcijevih filmova.

Već sam naziv dovoljno govori. Dar (Marc Siger) gospodar je zvijeri. Kao malen Dar otkriva moć empatije sa životinjama. A tu je i priča o osveti. Jer on je zapravo kraljev sin. A ima i lijepih žena (Tanya Roberts) prije nego je postala Sheena, odnosno Kraljica džungle i još jedna u nizu Bondovih djevojaka. Priča je zapravo toliko komplicirana da ju je suludo ispričati, no, kao i već spomenuti “Deathstalker”, i ovo je bio filmski hit redatelja Dona Coscarellija koji je u devedesetima dobio i dva nastavka te serijal. Stoga, evo ideje, Chris Hemsworth kao Dar. A Andy Serkis kao životinje. Sve životinje.

Na udaljenoj galaktici postoji pješčani planet Ura koji ima dva sunca. A na njemu dva zla gospodara Zeg i Bal Caz koji se neprestano bore oko sela u kojemu se nalazi jedini izvor vode. Iako radnja neodoljivo podsjeća na “Dinu”, ali onu koju je trebao režirati Alejandro Jodorowsky, ovo je zapravo prerada klasika japanskog genija Akire Kurosawe “Tjelesna straža”. Film je režirao John C. Broderick, a glavne uloge odigrali su David Carradine, Luke Askew i María Socas.

Iako nema mačeva i golotinje, ali ima priču. Beskrajnu priču koju je režirao nitko drugi nego Wolfgang Petersen, redatelj hitova poput “Air Force One”, “Troja” ili “Oluja svih oluja”, a snimljena je prema istoimenoj knjizi njemačkog pisca Michaela Endea. Čitajući tajanstvenu knjigu, maštoviti dječak uđe u njezin čarobni svijet fantazije. I još je Limahl pjevao naslovnu pjesmu. Iako je ovaj film među najljepšim dječjim fantastičnim filmovima prema mišljenju brojnih kritičara, mislim da je vrijeme za rimejk. Da tu “smiješnu” vunenu lutku koju nam je donijela rodbina iz Njemačke napokon zamijene zelenim ekranom.

Piše: Nikola KUČAR