Odlazak na rad za neke je zauvijek: Sezoncima se više i ne isplati kupovati povratnu kartu
Vremena kada su sezonci šest mjeseci radili na moru, a šest mjeseci bili kod kuće – prošla su.
Sezonski posao na obali i otocima počinje sve ranije i traje sve duže, pa su ovogodišnji sezonci put dalmatinskih restorana, hotela, kafića, kampova, kioska… otišli već u ožujku, a kući će tek u studenomu! Tako sezonski posao postaje gotovo cjelogodišnji, a sva ta vojska nezaposlenih Slavonaca odlazi iz žitnice na Jadran baš u vrijeme kada počinju radovi u polju, proljetna sjetva, prihrana…
No ne vraćaju se više kući ni nakon završetka žetve, a ni tijekom jesenske sjetve, nego i nakon Svih svetih, tek oko – svinjokolja!
Još kada se tomu pribroje sve tisuće onih što su otišli raditi van, a samo za 2015. govori se o 5000 mladih, pravo je pitanje - tko će ostati?
Je li to na tragu Darka Lorencina, prethodnika aktulanog ministra turizma Antona Klimana, i njegova projekta “Hrvatska 365”, prema kojem turistička godina treba trajati cijelu godinu, a ne samo dok je ljeta i sunca, Baranjka Ines Ž. ne zna sa sigurnošću reći, no ona je “kofer spakovala” za sezonu na dubrovačkoj rivijeri još krajem – veljače! Mjesec je to kada još bude snijega…
– Gazda kod kojeg radim već šestu sezonu radi cijele godine. Sada, izvan sezone, ima građevinske radnike na prehrani u svom restoranu, a ima i turista koji vole upravo ovo doba godine za putovanja i zvao me da puno ranije dođem - kaže 47-godišnja Ines, koja radi u kuhinji.
Kod kuće samo tri mjeseca
- Proizlazi da sam nakon prošle sezone kod kuće bila samo tri mjeseca. Gotovo da mi se ne isplati ni vraćati kući, raspakirati kofer i plaćati autobusnu kartu preko Bosne, 400 kuna u jednom smjeru - što u šali, što u zbilji kaže Baranjka. No, izbora nema jer kod kuće nema posla, a školuje djecu. Kaže, poslodavac je korektan, plaća uredna, 4000 kuna, no, priznaje, željna je kuće, djece, Baranje…
– Kako je krenulo, više joj neće biti ni kraja, trajat će cijele godine - razmišlja naglas Ines. Na Pelješcu, u jednom restoranu, još od kraja ožujka je sezona startala i za Josipu Ž. (23) iz okolice Đakova. Ni jedna od naših sugovornica ne želi “u novine punim imenom i prezimenom” jer, kažu, “gazde to ne vole”. Radi kao pomoćna kuharica i njoj je također ovo šesta sezona na moru – od Biograda, Hvara, Krka, Novalje…
- Kod ovogodišnjeg poslodavca sam prvi put. Zadovoljna sam, prijavljena, a osigurava mi i smještaj i hranu, što sve više poslodavaca u sezoni ne čini. Na takve ponude ne pristajem jer onda radiš samo za stan i hranu, ne ostane ti ništa za nesezonu i da doneseš kući. Dio sezonaca radi za minimalac, 2400-2500, a veće plaće su 4000-4500 kuna. No, radi se i za manje - kaže Josipa. Ona je plaćom zadovoljna, uštedi nešto i za zimske mjesece, a uspije poslati i kući ponešto. Želja joj je pronaći stalni posao, no đakovačko tržište rada premalo je za njezinu struku, pa bi Josipa zbog stalnog posla u struci bila spremna otići, kaže, i u inozemstvo.
U prva dva mjeseca 2016. “potukla” 2015.
Sezona se na Jadranu zahuktava u trenutku dok je u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 268.943 nezaposlenih, što je znatno manje nego zimus. Svaka vlast voli se pohvaliti kako je “nezaposlenost sada manja”, no kako je riječ o privremenom angažmanu od studenoga, taj će “balon” opet narasti. Ipak, zamjetan je stalni rast prijavljenih potreba za zapošljavanjem sezonskih radnika, a što potvrđuju i u HZZ-u.
– U 2015. oglašena su 29.132 slobodna radna mjesta na sezonskim poslovima, što je 20 posto više nego u 2014., a iz evidencije Zavoda zaposleno je 41.467 sezonaca, što je tri posto više nego u 2014.
Tijekom siječnja i veljače 2016. oglašeno je 11.985 slobodnih radnih mjesta na sezonskim poslovima, što je za 29,7 posto više u odnosu na 2015., a zaposleno je 1225 nezaposlenih osoba iz evidencije HZZ-a, što je za 44,8 posto više u odnosu na 2015., navode u HZZ-u te dodaju kako su poslodavci s područja Jadranskog primorja u potrazi za sezoncima najčešće obilazili područne urede Osijek, Virovitica, Vinkovci, Bjelovar, Slavonski Brod...
To ne čudi jer su Slavonci tradicionalno hvaljeni i traženi radnici.
Iz HZZ-ovog Regionalnog ureda Osijek u prosjeku se na sezonski rad zaputi 3000 osoba. Osim što je riječ o radno aktivnoj, to je i mlada generacija, na pragu života i velikih životnih odluka poput sklapanja braka, zasnivanja obitelji, roditeljstva. Odlazeći prvo samo za poslom, dio njih će se tamo i trajno nastaniti, pa je pitanje tko će ovdje ostati.
Suzana ŽUPAN
Broj zaposlenih sezonaca u 10 godina udvostručen
Od 2006. godine i tada iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zaposlenih 25.200 sezonaca njihova je brojka do 2015. narasla na 41.500, što znači da je u tih deset godina gotovo udvostručena. Broj traženih radnika, podaci su HZZ-a, od 2006. do lani s 21.500 narastao je na gotovo 30.000, što je porast za čak 30 posto.
Traže se konobari, sobarice, kuhari, animatori
Kako navode u HZZ-u, poslodavci među sezoncima najviše traže radnike u turizmu u djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane te djelatnosti umjetnosti, zabave i rekreacije - 9343 radnika, i to uglavnom konobar(ic)e, sobar(ic)e, kuhar(ic)e, čistač(ic)e, kuhinjske radnike, recepcioner(k)e, prodavač(ic)e. Sve traženiji sezonski posao su turistički animatori. Svjedoči to i “top 10” najtraženijih zanimanja na stranicama HZZ-a; prvih pet najtraženijih su konobar, prodavač, kuhar, pomoćni kuhar i čistačica. Od trenutno 15.819 slobodnih radnih mjesta na uslužna i ugostiteljska zanimanja odnosi ih se najviše – njih 2161.
Željko Bugarić
Pročelnik HZZ - Regionalnog ureda Osijek
Među sezoncima prednjače Slavonci
Pročelnik HZZ - Regionalnog ureda Osijek Željko Bugarić kaže kako je broj zahtjeva vezanih uz sezonsko zapošljavanje u OBŽ-u više od 3000, no da je realna brojka, zbog neprijavljenih na Zavodu i onih koji su na moru angažirani preko student-servisa, veća i za 30 posto.
– No pravi broj radnika koji su s ovog područja našli posao na moru znat će se nakon završetka sezone. Ipak, već sada je znano da među kontinentalnim regijama koje traže posao u sezoni prednjače Slavonci - kaže Bugarić. Dodaje kako se u posljednjih četiri-pet godina znatno povećao i broj ugostiteljsko-hotelijerskih kuća koje su preko ovog regionalnog ureda došle u potragu za sezoncima.
– Prije je to bilo desetak, a sada i 30-ak kuća, od Istre do Dubrovnika. Nema značajnije među njima koja zimus nije bila ovdje u potrazi za radnicima. Osim za ugostiteljstvo i hotelijerstvo, sve se više traže i sezonci vozači, trgovci… - kaže Bugarić.
MODERNO ROBLJE
Sezonci često žive samo tri mjeseca kod kuće, ostali dio godine rade
ODLAZE I ZBOG POSLA NA KONTINENTU
Mnogi su se na jučerašnjem Sajmu poslova Osječko-baranjske županije u Osijeku predbilježili za posao i pripremne razgovore koje će danas (srijeda) u osječkom Zavodu za zapošljavanje s kandidatima voditi Irena Mušura, voditeljica Odjela za ljudske resurse trgovačkog lanca Tommy s 3000 zaposlenih. Mjesta, kaže Mušura, za razgovore još ima. “Zainteresiranih je jako mnogo jer se o tom poslodavcu pronio dobar glas kao o jednom od najpoželjnijih poslodavaca”, kaže Mušura. Mnogi su se predbilježili i za rad ne samo na Jadranu tijekom sezone nego i u mjestima kontinentalnog dijela domovine. Sezonski posao u trgovinama počinje od 1. svibnja i traje, ovisno o mjestu rada, do 1. rujna ili čak do 1. studenoga, primjerice u Dubrovniku, jer je tamo sezona duža. “Posloprimcima nudimo plaću od tri do tri i pol tisuće kuna, plus smještaj i prijevoz do radnog mjesta. Radno vrijeme je 40 sati tjedno, plus jedan slobodan dan u tjednu, nema šanse da i jedna minuta prekovremenog rada ne bude plaćena”, kaže Mušura.(D.P.)