I za naziva WE Croatia (Association of Croatian Women Entrepreneurs), krije se Udruga hrvatskih poduzetnica, koja od svog osnutka 2012. godine u Zagrebu, nepokolebljivo radi na promicanju ženskog poduzetništva u RH.
Da je njihov cilj itekako važan, govore i službeni pokazatelji prema kojima je u Hrvatskoj značajno veći udjel muškaraca nego žena u poduzetničkim aktivnostima.
Predsjednica ove udruge Alma Saganić iznijela je podatke da se 2,23 puta više muškaraca, u odnosu na žene, odlučuje za poduzetništvo, prema čemu je RH još uvijek značajno „muška“ zemlja prema poduzetničkoj aktivnosti.
Rezultat je to relevantnog GEM istraživanja (Global Entrepreneurship Monitor), najvećeg svjetskog istraživanja poduzetničke aktivnosti koje je od 1999. godine obuhvatilo 54 zemlje svijeta, dok se Hrvatska na tom popisu nalazi od 2002.
Žene u poduzetništvu mnogo opreznije
Broj žena poduzetnica u Hrvatskoj teško je navesti, jer nema ujednačene statistike, no barata se s postotkom u rasponu 21 do 31 u ukupnom poduzetništvu. Nije lakše niti dati jednostavan odgovor na pitanje zašto je tome tako, no Saganić kao jedan od razloga navodi činjenicu da žene u RH teško dobivaju posao, posebice u dobnoj skupini nakon 45. godine i onda – iz nužde kreću u poduzetništvo.
– Međutim, žene su i u cijeloj toj priči mnogo opreznije i mnogo im je teže, jer nailaze na niz prepreka, dok je istodobno, prema GEM izvještaju, u Hrvatskoj dosta nepovoljno poimanje uvjeta za poduzetništvo – kazuje. Dodaje i da hrvatske žene imaju otežani pristup financiranju jer „ako trebate kredit trebate i jamstvo, a nekretnine su mahom na muškarcima“. Kod žena je, navodi nadalje, i problem neumreženosti.
– Žene se ne stignu umrežavati, jer uvijek rade dvostruko. Imaju svoj poduzetnički projekt, ali i obitelj o kojoj skrbe. Nedostaje im i savjeta, mentorstva, programa obrazovanja – pojašnjava.
Između posla i obitelji
S druge pak, strane, žene poduzetnice rjeđe propadaju u odnosu na muške poduzetnike zato jer su žene, opisuje Saganić tako, znatno opreznije, upornije, detaljnije se pripreme i ako se boje da neće uspjeti onda niti ne kreću u poduzetničke vode. Strah su, navodi ona, i administrativne prepreke u smislu velikog broja zakona, regulativa, što iziskuje golem napor za koji treba imati vremena, a k tome su to i oni silni skriveni troškovi.
– Da bi žena ušla u poduzetništvo treba joj puno hrabrosti, volje, znanja, optimizma – zaključuje.
Alma Saganić istiće i kako žene, prema svojoj prirodi, i dalje dijele svoje vrijeme na poslovni i obiteljski dio. Stoga se i suočavaju sa stalnim nedostatkom vremena za umrežavanje, dijeljenje informacija, ili traženja savjeta. Tu pak Udruga hrvatskih poduzetnica ima važnu ulogu. Cilj je promicanje ženskog poduzetništva, onih koje su tek krenule s poslovanjem, ili već afirmiranih i uspješnih poduzetnica, sa željom da se osiguraju kvalitetne informacije o pogodnostima i mogućnostima raspoloživim ženama u poduzetništvu, kao i informirati ih o događanjima, izvorima financiranja, tehnološkim mogućnostima, i sve to iz ženskog, poduzetničkog kuta gledanja. Dakle, pomoći da brže i jednostavnije grade svoj posao. Iako bi udruga, ističe, trebala biti nadogradnja, dok bi država i administracija trebale biti u potpornoj ulozi, ne u represivnoj.
I RH potpisnica „ženskih“ smjernica
– Ipak, očekujemo da promjene koje se trebaju dogoditi, moraju doći od Vlade i provoditi se nadolje, to je jedini mogući put – kazuje Saganić, koja pak, nije poduzetnica nego magistra znanosti iz područja marketinga i prodaje s 30-godišnjim iskustvom u međunarodnim kompanijama koju je trenutačnih 25 članica te neprofitne, volonterske udruge, angažiralo za posao koji same ne stignu.
Među članicama, mahom iz Zagreba su liječnice, logopedica, pravnice, računovotkinje, prof. stranih jezika pa i glumice s vlastitim kazalištem....
– Nakana nam je uspostaviti platformu gdje bismo mogli pružiti ženama i mentorstvo, jer smo shvatli da kada uđu u poduzetništvo imaju konkretna pitanja i ne znaju gdje u „šumi“ informacija potražiti odgovor, a neke od članica su i desetljećima poduzetnice i imaju iskustvo i znanje – kaže Alma Saganić, dodajući da žele širiti mrežu i djelovati i s lokalne razine pa su krenuli kontakti s Karlovcem, Požegom, Slavonskim Brodom, Vukovarom... Prema podacima koje iznose u WE Croatia, cilj Europe je 75 posto zaposlenih žena i muškaraca u radno sposobnoj dobi do 2020. godine, a koji je RH prihvatila. Na toj osnovi, Europska komisija usvojila je dokument „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.“, gdje je jedno od pet prioritetnih područja i povećanje broja žena na tržištu rada i jednaka ekonomska neovisnost žena i muškaraca. Europa, istaknut će, promovira žensko poduzetništvo.
U Hrvatskoj, pravni temelj za sve aktivnosti vezane uz razvoj ženskog poduzetništva temelje se na usvojenoj Strategiji razvoja poduzetništva žena u RH za razdoblje od 2014. do 2020. godine. – Za provedbu tog cilja potrebne su mjere poput nepovratnih sredstava, mentorstva, uspostave financijskih usluga za žensko poduzetništvo – kaže Saganić, kojoj je, međutim, teško opisati profil hrvatske poduzetnice. No, kaže da su to mahom obiteljske žene, iz svih struktura, i različitim životnim pričama koje su ih dovele u poduzetništvo. Npr. jedna od osnvačica udruge majka je troje djece i uspješna konzultantica, a druga pak u svojoj IT tvrtki zapošljava, igrom slučaja, samo muškarce i uspješno vodi posao. Dodat će i da, unatoč krizi, ima niz primjera uspješnih poduzetnica koje „imaju probleme, ali ih rješavaju i vode svoje tvrtke naprijed“. U WE Croatia zamijetili su da u Slavoniji razvoj ženskog poduzetništa ide sporije, no razloge Slavoncima nije potrebno objašnjavati, jer su i sami itekako svjesni situacije u toj osiromašenoj regiji na 300 kilometara od Zagreba.....
Sanja BUTIGAN
U poduzetništvo najčešće iz nužde, a ne zbog dobre prilike
Presjednica WE Croatia iznosi i zanimljv podatak da su žene poduzetnice u Hrvatskoj u relativno velikom postotku zastupljne u odnosu na Europu, ili neke zemlje u okruženju, navodeći da je, primjerice u Italiji, jako mali postotak radno aktivnih žena u poduzetništvu, ali tu će se vratiti na već spomenutu hrvatsku nužnost, umjesto zapravo – dobre prilike. Tome je u prilog i podatak da je kod nas tradicionalno veća zastupljenost žena na burzi rada, a ako se i dogodi drugačije, poput svojedobnog primjera Krapinsko-zagorske županije, gdje je u jednom trenutku bilo znatno više nezaposlenih muškaraca, Saganić to nazviva anomalijom gdje je objašnjenje bilo u propasti niza građevinskih tvrtki.