Nakon što su prerađivači nedavno smanjili otkupnu cijenu mlijeka za 10 posto, rad, trud, znoj i trošak mljekara u litri sirovog neprerađenog mlijeka sada je prosječno samo dvije, a u najboljem slučaju od 2,27 do 2,30 kuna.

S druge strane, pola litre flaširane vode, prirodnog resursa koji je samo natočen u plastičnu bočicu, na policama većine trgovina stoji 4,99 kuna. Prodavačice jednog đakovačkog marketa kažu nam kako je ta flaširana voda vrlo tražena te da nitko od kupaca ne postavlja pitanje kako je moguće da je pola litre obične vode 2,5 puta skuplje od litre sirovog mlijeka, odnosno da na polici litra prerađenog mlijeka za piće od pet kuna stoji kao i pola litre obične vode.

Tako proizvođačima njihovo obezvrijeđeno mlijeko ostavlja “gorak okus u ustima” pa nastavljaju sa zatvaranjem farmi i prisilnom rasprodajom muznih krava i njihovim klanjem. Prava je grehota gledati kako pod nož odlazi krava za mužnju. Kolju vola zbog jedne šnicle, kaže narod kada želi dočarati razmjere neke štete.

– Takvo podcjenjivanje našeg mlijeka običnom vodom govori da smo mi, mljekari, najobičniji robovi - komentira cijene mlijeka i flaširane vode đakovački mljekar i predsjednik Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holsteina (SUHUH) Branko Kolak. Nakon što je nedavno iznio poražavajući podatak o 70 zatvorenih farmi, Kolak nas je u ponedjeljak šokirao novim podatkom o propasti mliječnog sektora – u prva tri mjeseca 2016. zaklano je 6000 muznih krava.

– U odnosu na ukupan broj od 93.000 mliječnih grla u Hrvatskoj, to je čak 7 posto - upozorava taj farmer. Nastavi li se tim tempom, 2016. ćemo izgubiti, procjene su, čak 30 posto proizvodnje mlijeka.

Samo u Đakovštini, koja je svojevremeno bila načičkana farmama muznih krava, posljednjih tjedana zatvorene su, kaže Kolak, četiri velike farme s čak 2000 grla. I sam Kolak smanjuje broj stoke.

– Prodao sam više od 100 grla i sada sam na 270 krava, a prije sedam-osam godina počeo sam s njih 400 - kaže predsjednik SUHUH-a. Ima još stočne hrane, čeka ljeto pa će vidjeti hoće li svu stoku rasprodati i s mlijeka prijeći na sigurnije - tov junadi, zemlju, voćnjake. Mlijeko mu je ekstra kvalitete, a za nj dobiva 2,30 kuna.

- Ja više i bolje ne znam - kaže Kolak.

U Ministarstvu poljoprivrede potvrđuju kako je sektor mlijeka jedan od tri najugroženija sektora naše poljoprivredne proizvodnje, a da je težina njegova stanja odraz problema u tom sektoru cijele Europske unije, pa i globalnih problema – od blokade trgovinskih odnosa s Rusijom zbog čega je Europa izgubila značajno tržište za plasman mliječnih proizvoda, pa sve do poremećaja na - kineskom tržištu mlijeka.

- Sve to negativno utječe na stanje tog sektora u EU-u pa tako i mljekarstva u Hrvatskoj. Europska komisija u 2015. donijela je interventnu mjeru pomoći sektoru stočarstva u visini 500 milijuna eura od kojih je RH dobila 1,8 milijuna eura i odlučila da ta pomoć ide sektoru proizvodnje mlijeka jer je on u tom trenutku bio u najgorem stanju. Vlada je u proračunu za 2016. uvrstila i tih 1,8 milijuna eura pomoći mljekarskom sektoru, što znači da će on ukupno iz interventne pomoći dobiti 3,6 milijuna eura i taj novac stiže u sadašnjoj tranši s poticajima. No, mljekarski sektor dobiva još dodatno kroz razne oblike potpora - ističu u Ministarstvu poljoprivrede.

Mljekarima iz današnje nimalo ružičaste perspektive poput davnog sna zvuči Operativni program iz 2005. i masovno podizanje farmi, a koji se temeljio na cijeni mlijeka od 4 kune. Danas, s prosječnom otkupnom cijenom od dvije do 2,30 kuna dakako da se sustav urušio, a servisiranje podignutih kredita za farme postalo je nemoguće.

Dok se mljekaru litra mlijeka plaća po dvije do 2,30 kuna, ono, prerađeno, na trgovačkim policama, svježe mlijeko, i više je nego dvostruko skuplje - po cijeni od pet ili šest kuna. Dok domaće trajno mlijeko također drži cijenu od oko pet kuna, litra trajnog mlijeka iz uvoza u trgovačkim lancima stalno pada, posljednjih tjedana bila je i 2,88 kuna, pa je nemoguća misija dati suvisao odgovor kako se natjecati s mlijekom po takvoj, dampinškoj cijeni kada se ono pred kupcem pojavi za samo 50-ak lipa skuplje od otkupne cijene domaćeg sirovog mlijeka. Konkurentnost je tu nemoguće postići. Jer, pitaju se takvim dampingom ogorčeni domaći mljekari, kakva je to kalkulacija troškova da u samo pola kune stanu svi troškovi prerade, transporta, goriva, naposljetku trgovačke marže, a da bi oni s njom bili konkurentni.