Jedno od nepisanih pravila, bilo da živimo u stanu bilo u kući, zaključavanje je vrata danju, a posebice noću. Događaj koji se nedavno zbio u stambenoj zgradi u Divaltovoj ulici dobar je podsjetnik na to da tako trebamo postupati bez iznimke.

Sugrađanka (podaci poznati redakciji) kaže kako će zauvijek pamtiti jutro, oko 4.30, kad je, dok je njezin mlađi sin još spavao, ustala, pomislivši da je on ostavio otvorena vrata u dnevnoj sobi.

- Na kauču sam ugledala tuđu žensku jaknu, a na stolu tuđi novčanik i najprije sam pomislila da je sin doveo kući djevojku a da mi o tome nije ništa rekao. S tuđom osobnom u rukama dočekala sam ga da se probudi i počela ga ispitivati, no ubrzo sam shvatila da on uopće ne pozna tu djevojku. Još sam se više iznenadila kad mi je rekao da je to vjerojatno brat nekoga doveo, a dobro sam znala da on radi na moru i da nije u Osijeku - prisjeća se 50-godišnja Osječanka.

Sin joj je potom rekao da mu je brat tu noć bio u sobi, štoviše, da ga je potapšao po licu i rekao neka nastavi spavati. U šoku je, kaže, nazvala starijeg sina, koji joj je potvrdio da se sa svog radnoga mjesta na moru nije udaljavao, i s pravom se upitala: Tko je onda bio u stanu?

Odmah je pozvala policiju, a u tom je trenutku primijetila da u hodniku nedostaju nove, ne baš jeftine tenisice njezina sina. Još jedan šok slijedio je u policijskoj postaji, gdje je ubrzo otkriven počinitelj. Licem u lice našla se, kaže, sa susjedom iz svoga rodnog mjesta!

- I on je bio šokiran, jer je, kako sam tada doznala, ušao u stan a da nije znao čiji je. Vrata koja sam čula i koja su me probudila zapravo je otvorio on, a onda se uplašio da ću ga otkriti pa je, zajedno s djevojkom, istrčao iz stana i prethodno pokupio tenisice iz hodnika. Poznam godinama cijelu njegovu obitelj i, kako je sam rekao, nije nam želio nauditi. Tenisice su vraćene, no to mi je tada bila najmanja briga. Krivac za sve bila su otključana ulazna vrata i sad dobro znam da ću, treba li, dva puta provjeriti bravu. Ne samo prije spavanja nego i tijekom dana, jer, srećom, iako se dogodila ovakva situacija, znam da je moglo biti puno gore. M. Mihelić