VUKOJEVCI – Diljem svijeta jučer je obilježen Svjetski dan Roma, u čast prvoga Svjetskog kongresa Roma, održanog 8. travnja 1971. u Londonu, na kojemu je ustanovljena romska zastava, himna i službeni jezik. Taj je dan ustanovljen kako bi se upozorilo na težak položaj Roma i da bi se motivirale države u kojima žive da posebnu pozornost obrate na unapređivanje njihova položaja.

Međutim, u naselju Vukojevci, u Ulici braće Radića, gdje živi romsko stanovništvo, ne znaju za najveći romski praznik. Možda je razlog to što se stanovnici uglavnom ne izjašnjavaju kao Romi, premda je evidentno da se radi o romskom naselju i romskom stanovništvu. Inače, u tom naselju živi najbrojnija romska zajednica na području Našica i okolice. Preciznih podataka o njihovu broju nema, a pretpostavlja se da na toj lokaciji živi 360 Roma ili 60 obitelji.

- Ne znam da je danas (jučer, nap.a.) Svjetski dan Roma. Ma mnogi vam u selu ne znaju za današnji praznik. U selu je mirno i nema slavlja. Evo, vidite, nema žive duše na ulici – kaže Tihomir Amić, koji je krenuo k ocu Luki, prekoputa, u čijem se dvorištu igraju njegova djeca.

- Supruga i ja s petero djece živimo u kamp-kućici. Otac ima veliko dvorište pa se djeca dolaze igrati. Ja nigdje ne radim, a malo sam se i razbolio - jada se Tihomir.

Njegova obitelj živi od socijalne pomoći, dječjeg doplatka i prihoda od prikupljanja i preprodaje sekundarnih sirovina.

- Nama je dosta što dobijemo da bismo se prehranili. Posla nema pa se bavim skupljanjem željeza. Za kilogram željeza dobijem 40 lipa. Skupljanje željeza nije sramota. Govore nam da zarađujemo, a mi samo činimo uslugu društvu. Pa očistili smo šume i kanale od otpada – govori nam naš sugovornik.

Za razliku od Tihomira, 68-godišnji Ivan Amić, jedan od najstarijih Roma u Vukojevcima, zna za Međunarodni dan Roma.

- Sinoć kasno gledao sam televiziju i čuo sam za praznik, ali ga mi u selu ne obilježavamo. Dan je za nas kao i svaki drugi - kaže nam Ivan. Primjećujemo novosagrađenu kuću, a Ivan nam ponosno kaže da je unukova.

- To je unuk napravio, a prekoputa je kćerkina kuća. Ima mnogo novih kuća. Uvjeti života su poboljšani posljednjih nekoliko godina. Imamo telefon, vodu i struju. Neke su kuće priključene, a neke nisu. Skupo je. Grad Našice prije nekoliko godina izgradio je pješačku stazu jer se selo nalazi uz jako prometnu cestu – veli starosjedilac Ivan Amić.

I doista, ako je suditi po kućama, Romi u Vukojevcima ne žive loše. Prema dostupnim podacima, od 65 stambenih građevina na struju ih je priključeno 40, a na vodovod 35. Telefon ima 25, a plin 10 kuća, a ostale nisu priključene.

Velik broj romske djece obuhvaćen je osnovnim obrazovanjem te pohađa školu u Vukojevcima i Našicama.

Nikola od rođenja živi u Vukojevcima s roditeljima, sestrom i bratom. Svi idu u osnovnu školu, a Nikola je sretan među svojim vršnjacima. Voljan je nastaviti školovanje i htio bi biti pekar.

- Idem u šesti razred u Osnovnoj školi Dore Pejačević u Našicama. Nitko me ne odvaja da sam Rom. Slažemo se, nitko me ne kritizira i ne vrijeđa. Super mi je. Nadam se da ću završiti osnovnu školu i upisati srednju. Volio bih biti pekar, bez obzira na to što se po noći radi. Taj mi se posao jako sviđa – kaže Nikola.