Osječka tvrtka Farmeron jedna je od onih o kojoj javnost ne zna puno, iako bi trebala.

Naime, ono što je nekad bila mala startup kompanija danas zapošljava 45 osoba, od toga čak deset u SAD-u. Prosjek zaposlenih kreće se oko trideset godina, a poslovi kojima se bave vrijede milijune eura. Jedna od rijetkih uspješnih poslovnih priča u Hrvatskoj započela je 2011. godine kada je Matija Kopić s prijateljem Markom Dukmenićem krenuo pisati kod za softvere koji se koristi kao platforma na velikim farmama krava za proizvodnju mlijeka. Uskoro im se pridružila Ana Herman i to je inicijalni krug ljudi koji je pokreno posao na koji su obratili pažnju i “veliki igrači“ i investitori.

O Farmeronu se više zna u Americi nego u Osijeku, ali ekipi mladih stručnjaka kao da to i odgovora. Kako Kopić sam kaže, 95 posto klijenata Farmerona su u SAD-u i rade za njihovo tržište, što je svjesna poslovna odluka jer su tamo najveće farme, a njihov posao se naplaćuje “po kravi“. Hrvatsko, pa čak i europsko tržište je za njih jednostavno nezanimljivo jer je naspram američkog – premalo. Čak je i njihova web-stranica kompletna na engleskom, jedini izuzetak su oglasi za posao koji su na hrvatskom, što najbolje opisuje kako Farmeron funkcionira – radi se u Hrvatskoj, a zarađuje u Americi.

Kopić je slavonsko dijete, osnovnu školu završio je u Viljevu, srednju školu u Donjem Miholjcu, nakon čega je krenuo na Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. I sam iz obitelji poljoprivrednika, kaže da mu je osim informacijskih tehnologija, druga ljubav – poljoprivreda. Korijene uspjeha vidi u svom prvom stadu koza za koje je bio zadužen kao srednjoškolac unutar obiteljskog obrta koji je proizvodio sir. Njegova iskustva i put koji je prošao odražavaju se i u razgovoru s njim, jer Matija Kopić kad priča o Farmeronu ne razbacuje se brojkama, ne priča o novcu, već priča o krajnjem korisniku – farmeru i njegovim problemima.

„Dan u kojem nismo pomogli nekome na farmi je izgubljen dan“, priča Kopić o svojoj poslovnoj filozofiji koja je utemeljena u njegovoj osobnoj vjeri. Kršćanstvo za Kopića, prema vlastitom svjedočanstvu, ima veliku ulogu u životu. I sam kaže da često odluke donosi na temelju vrijednosti, a na ne temelju brojeva. Poslovanje Farmerona utemeljeno je na tim vrijednostima, njihova želja da pomognu proizvođaču uvijek je usklađena sa željom da se proizvodnja odvija na ekološki način, u skladu s održvim razvojem bez uništavanja prirodnih resursa i etičkim prostupom prema životinjama na farmi.

Njihova briga o “sreći“ krava nije u suprotnosti s ostvarivanjem profita. Kopić i sam kaže da je taj pristup sve očigledniji u industriji hrane jer je i društvena svijest o dobrobiti životinja sve viša i samo tržište vrši pritisak na proizvođače, pa je to postao jedan od osnovnih uvjeta u proizvodnji hrane.

Sve to skupa ima smisla jer “sretna“ krava daje više mlijeka. O “našim“ frustracijama s okolnostima u Hrvatskoj i (ne)mogućnošću poslovanja u uvjetima posttranzicijske zemlje Matija Kopić i ne razmišlja, sam kaže kako od države ne očekuje ništa, a jedine „beneficije“ koje je Farmeron iskoristio svode se na olakšice prilikom zapošljavanja mladih ljudi.