Mlada varaždinska sopranistica Jelena Štefanić nije ime koje je Osječanima nepoznato, čak ni onima kojima HNK nije ne samo ni obvezna nego ni usputna stanica, jer ova iznimno simpatčna Varaždinka vrlo često nastupa u našem gradu. Počela je u ljeto 2011. na Osječkom ljetu kulture i Lipanjskoj noći, a od tada gostovanja i koncerti, debiji se samo nižu.

Mogli bismo reći da za nekoliko mjeseci slaviš petogodišnjicu suradnje s Osijekom. Kakvim bi ocijenila to iskustvo?

- Apsolutno lijepim. Iznimno sam zahvalna maestru Filipu Pavišiću i intendantu Božidaru Šnajderu što su mi dali priliku tada prije pet godina jer sam došla 'friško' s bečkog University of Music and Performing Arts. Maestro Pavišić me pozvao i dogovorili smo dva koncerta te 2011., jedan je bio u dvorištu HNK, humanitarna Lipanjska operna noć te na otvorenju OLJK-a. Pjevala sam ulogu Rosine iz “Seviljskog brijača”, no arija Musette iz “La Boheme” mi je donijela sreću jer sam zbog snimki iz Osijeka bila pozvana na Operaliju Placida Dominga u Pekingu. Zato kažem da mi je Osijek sretan grad jer mi je svaka snimka iz “Traviate” kasnije donijela uspjeh u inozemstvu.

Tvoj osječki debi u Mozartovu “Don Giovanniju” gledao je tvoj agent iz Beča. Kako to funkcionira u opernom svijetu? Jesu to agenti kao u nogometu?

- Sve je isto, samo cifre za transfere, na žalost, nisu takve. No sve ima svojih čari. A izvedba? Zadovoljna sam, no uvijek može biti bolje. Na žalost, ja sam perfekcionist (SMIJEH). Bio mi je to veliki stres, nova rola, upoznavanje svega, a nije bilo ni mnogo proba no u konačnici smo zadovoljni i agent i ja.

Je li agent netko tko stvarno brine za tebe?

- Apsolutno, on stvara moju karijeru. On je netko tko vidi u meni profit i da me može plasirati na tržište.

Koliko je za naše prilike čest slučaj da operni pjevač ima agenta?

- Vani bez agenta ne možete egzistirati jer ne znate gdje se održavaju audicije. Svaki agent zastupa nekoliko pjevača, posluje s opernim kućama, saznaje gdje se održavaju audicije, šalje papire i snimke.

U našim nacionalnim okvirima to baš i nema smisla?!

- U Hrvatskoj nema takvih audicija, ne posluje se preko menadžmenta ili je to vrlo rijetko.

Onda je za tebe posao med i mlijeko?

- Sve što si zacrtam u životu, tako će i biti. Tako sam ja mislila. Kad sam završila faks mislila sam da ću odmah naći super agenturu, ali sam ih do sada promijenila puno. Prva je bila iz Italije, pronašla sam ih na internetu. Poslala sam im snimke, a javili su mi se nakon šest mjeseci da me žele zastupati. Bila sam baš u Osijeku.

Donose li vam agenti stvarno konkretne angažmane? I za koliki postotak?

- Ovisno o tom što vam dogovore - je li u pitanju koncert, rola, angažman... Nisu to tako velike cifre kako ljudi pričaju i misle, a i bolje je imati određeni postotak od nečega nego sve ni od čega.

Pred tobom je ponovno put u Kinu.

- Veselim se jer me Kina očarala. Bila sam tri puta ondje. Prvi puta kod Dominga na Operaliji, potom sam zahvaljujući tomu pozvana na festival mladih umjetnika (KAKO SE ZOVE?), pod vodstvom velikog kineskog umjetnika, člana newyorške Metropolita Opere.

To su nastupi pred koliko ljudi? Milijun

- Čeka me koncertna turneja po gradovima. Nisu baš u pitanju milijuni gledatelja, ali tisuće jesu. Kina je fascinantna zemlja, budućnost. Puno ulažu u kulturu jer imaju novca. Njihove operne kuće stare su maksimalno stare sedam godina. Manji gradovi, od nekoliko milijuna stanovnika, imaju opernu kuću s dvije-tri tisuće mjesta. Pozivaju pjevače sa zapada jer su im oni ideali, čista egzotika.

Kakva je kod njih tradicija opernog pjevanja?

- Oni imaju svoju tradicionalnu operu, a to je posve drugo pjevanje.

Jesi li se okušala?

- Jesam, čak sam na tom festivalu mladih bila obvezna učiti i kineski dva mjeseca. Pjevali smo na kineskom. Bio je to zanimljiv spoj zapadne i istočne kulture. Mi sa zapada pjevali smo njihove arije. Oni imaju mnogo skladatelja koji studiraju na zapadu pa se sve to mijenja.

Imaš li negdje stalni angažman?

- Ne, za sada sam slobodna umjetnica i želja mi je da tako i ostane još nekoliko godina, dok imam snage, da biram role, gradim sebe. Za sada uspijevam.

Cijena?

- Sve to košta, čak i materijalno. Svaka audicija košta, svaki put, nečega se odreknem, ne kupim si neki komad odjeće, nego odem na audiciju. Glede odricanja, tu je raniji odlazak na spavanje, samodisciplina, vrijeme samo za sebe mi je potrebno svaki dan. Svako jutro sat, sat i pol odvojim za sebe, čitajući knjigu uz kavu. Sama.

Kako čuvaš glas?

- Šutim.

Nema nekakvih posebnih zabrana?

- Meni to ništa ne smeta. Mislim da je to individualno i mislim da je mnogo toga 'u glavi', stvar psihe.