Objavljeno 23. ožujka, 2016.
Umorni, veseli, ponosni i nepokisli planinari složno su zaključili: Bio je ovo odličan izlet i svi jedva čekaju novi
Tri autobusa puna djece i mladih otputovala su u Veliku na 34. Papučke jaglace. Autobuse su popunili najmlađi članovi Planinarskog društva “Zanatlija” Osijek, organizirani u za njih osnovanoj Planinarskoj skupini Dumina.
Izletom na tradicionalnu planinarsku manifestaciju koja se ove godine 34. put održala u Velikoj željelo se mladim planinarima pokazati da su i oni dio velike planinarske obitelji. Unatoč kiši na Papučkim su jaglacima brojku od 1500 upotpunili i planinari Planinarske skupine Dumina. Zanatlijsku su ekspediciju činila četiri autobusa: osim autobusa s odraslim planinarima koji je otišao sat ranije u Veliku su se uputila tri autobusa članova PS Dumina. Izletu se priključilo čak 90 učenika OŠ Franje Krežme upotpunjenih članovima obitelji koji su također poželjeli doživjeti avanturu planinarenja, te četrdesetak srednjoškolaca. Svi su željeli vidjeti Stari velički grad i doživjeti svoje prvo penjanje po Tauberovim stijenama nedaleko od papučkog vrha Lapjak. Zbog tako velikog odaziva vodiči iz PD “Zanatlija” zatražili su dodatnu podršku HGSS-a Stanica Osijek i Požega, čiji su se članovi rado odazvali i pridonijeli sigurnom prelasku svih planinara na svom prvom penjanju po stijenama.
Vrijeme i nevrijeme
Unatoč obilnoj jutarnjoj kiši sva su tri dupkom puna autobusa krenula na put i stigla u Veliku. No kiša je, valjda zadivljena voljom novopečenih planinara, odustala od padanja taman na početku nijihova uspona. Duga, nepreglena kolona krenula je po mokrom lišću, koristeći otpale grane kao priručne planinarske štapove, na strmi, polusatni uspon do ruševina Starog grada. Uz malo smijeha, malo uzdisanja, malo klizanja, svi su se uspješno popeli i radosno fotografirali među višestoljetnim ostacima. Nastavak puta postao je izazovniji kada se na stazi pojavilo prvo kamenje Tauberovih stijena. Kolona je utihnula, čuo se poneki uzdah, na ponekom licu se očitavala zabrinutost: “Hoću li ja to moći?”. Svakim novim korakom brige su se otapale i prepuštale mjesto uživanju u izazovu i maglovitim pogledima na pod oblake skriven grad Veliku. Uz improvizirane, priručne rukohvate (gelendere), sigurne ruke članova HGSS-a i podršku iskusnih planinara, svi su mladi planinari sigurno i neozlijeđeno prešli stijene. Na krilima adrenalina, ali i ponosa, osvojili su i vrh Lapjak na kojemu su mnogi udarili prvi žig u svoje prve planinarske dnevnike. Poslije je sve bilo lako. Uz veselje i smijeh spustila se zadovoljna kolona na Veličke livade uz potok Dubočanku, uživala u kratkom odmoru, okrijepi ili pak igri ragbija na nepreglednoj travnatoj površini. Tu je bilo i dovoljno mjesta za jednu pravu zajedničku “obiteljsku” fotografiju sa zastavom društva, jer su svi, i veliki i mali, članovi iste planinarske obitelji koju je za uspjeh čak i kiša nagradila nepadanjem.
Umor nestaje, zadovoljstvo ostaje
Preostao je samo još jedan cilj pohoda - Planinarski dom Lapjak. Ponosna je skupina u čudu promatrala brojne planinare okupljene oko doma, ali za nekoliko minuta stopila se u zajedničkom veselju i zabavi: netko plesom, netko grahom i langošicama, a netko igrom po obližnjim padinama Papuka i gradnjom svog prvog skloništa (bivka) od prikupljenih grana. Vrijeme za polazak u hipu je proletjelo. Razdragani, umorni, veseli, ponosni i nepokisli planinari složno su zaključili: bio je ovo odličan izlet i svi jedva čekaju novi! Sutra će se svi uvjeriti u istinitost poznate planinarske izreke: Umor nestaje, zadovoljstvo ostaje!(J.Kn.)
Dvije obljetnice
Ove se godine u slavonskom planinarstvu obilježavaju dvije važne obljetnice: 120 godina planinarenja u Slavoniji i 45. obljetnica osnivanja Planinarskog društva “Zanatlija” Osijek. No, ovu će godinu u PD-u “Zanatlija” ipak obilježiti izuzetan interes i uključivanje djece i mladih u planinarske aktivnosti društva. Istaknute su uloge u povezivanju triju osječkih škola s planinarskom udrugom imale profesorice koje su ujedno i aktivne planinarke: Tihana Pavičić iz 2. Gimnazije, Jela Knežević iz 1. gimnazije i Ksenija Vilić iz OŠ Franje Krežme. Tijekom godine dana PD “Zanatlija” Osijek sklopio je sporazume o suradnji s navedenim školama te u okviru godišnjega plana izleta planirao izlete namijenjene i prilagođene interesima djece i mladih. U proteklom razdoblju održano je pet takvih izleta na Papuk, Dilj i Krndiju. Kako su od samoga početka djeca i mladi pokazali velik interes, osnovana je u okviru društva planinarska skupina za djecu i mlade. Skupina je nazvana Dumina, jer je to stara, poznata, osječka riječ koja je uvijek značila dobru foru i dobru zabavu.(J.Kn.)
Mala planinarska škola
Od ove školske godine u OŠ Franje Krežme djeluje planinarska skupina i kao izvannastavna aktivnost. Voditeljica skupine je učiteljica Ksenija Vilić, koja na satima planinarstva s učenicima vježba snalaženje u prostoru pomoću kompasa, osnove pružanja prve pomoći, uči o sigurnom kretanju i ekološkom ponašanju u prirodi te ostalim sadržajima koji čine Malu planinarsku školu. Posljednjih tjedana, primjerice na planinarskoj skupini, učenici uče o Panonskom moru, istražuju životinje koje su na ovim prostorima tada živjele i pripremaju izložbu o tome za Dan škole. Naučili su da je Papuk tada bio otok na kojemu se i danas mogu naći okamenjeni dokazi. Koliko je poznato, OŠ Franje Krežme jedina je škola u regiji koja ima planinarstvo kao redovitu izvannastavnu aktivnost.