Novosti
OSJEČANI U DUBLINU OVDJE SU NAS TISUĆE, VEĆINA JE USPJELA

Lani je u Irsku otišlo 5500 Hrvata, većina je uspjela i gotovo se nitko nije vratio
Objavljeno 16. ožujka, 2016.
Najveći broj Slavonaca i Baranjaca je u Dublinu, Corku, Limericku ili Galwayu

Vezani članci

LANI UMRLO VIŠE OSOBA NEGO 1991.

Slavonija se svaki dan budi sa 14 stanovnika manje

Prošle su godine u potrazi za boljim životom u Irsku iz Hrvatske otišle 4342 radno sposobne osobe, a u siječnju ove godine otišlo ih je još 396.

Pokazuju to podatci o zatraženim i izdanim PPS brojevima (Personal Public Service Number) u Irskoj koje na svojim službenim stranicama objavljuje irski ured za socijalnu zaštitu. Da je brojka vjerodostojna govori činjenica kako ste bez PPS-a u Irskoj nitko i ništa. On je nešto poput OIB-a u Hrvatskoj, ili nekakvog poreznog broja u drugim zapadnim zemljama i bez njega se ne može primiti plaća. Mnogi od ta 4342 građanina Hrvatske sa sobom su poveli i djecu te se pretpostavlja da se samo 2015. iz Hrvatske u Irsku odselio oko 5500 osoba. Većina njih je iz ekonomski i gospodarski uništene Slavonije i Baranje. Rijetki su oni koji u Dublinu, Corku, Limericku ili Galwayu, gdje su najveće hrvatske “kolonije” radnika, nisu pronašli posao te su se vratili u Hrvatsku. Riječ je o samo stotinjak osoba.

Traženje posla od vrata do vrata

- Otišao sam iz Osijeka u Cork u travnju 2015. jer sam bio bez posla, bez nade, bez perspektive i bez novca. Posudio sam 12 tisuća kuna, dva mjeseca na internetu istraživao, proučavao, pitao, tražio poslove... kako ne bih došao potpuno nepripremljen u stranu zemlju o kojoj sam zapravo jako malo znao. U tom mi je procesu puno pomogla ekipa iz facebook-grupe “Idemo u Irsku”. Mnogi od njih su već mjesecima, neki i godinama u Irskoj i njihova su iskustva i pomoć neprocjenjivi. Tamo se može dobiti savjet za sve, od prvog koraka nakon dolaska - traženja smještaja, preko izdavanja PPS-a do savjeta o pronalaženju posla. Dobar smještaj u Irskoj nije lako pronaći te je većini prvi korak boravak u hostelu i spavanje u sobi s desetak nepoznatih osoba. No, prioritet je posao. Da biste ga pronašli, trebaju vam dobre cipele i brdo isprintanih životopisa (izbjegavajte europass, Irci ga baš ne vole). Išao sam od vrata do vrata, ulazio sam u restorane, kafiće, hotele... pitao je li poslovođa tamo i predao mu svoj CV uz nekoliko riječi o sebi. Većina ih je vrlo ljubazna. Nakon 13 dana u Corku dobio sam posao pomoćnog radnika u kuhinji i radio za minimalac od 8,5 eura po satu. Isplata je tjedna i uskoro je došlo vrijeme da potražim drugi smještaj, neki s više privatnosti. Oglasa za stanove ima dovoljno, ali je i interes velik. Znalo mi se dogoditi da nazovem vlasnika stana i s njim dogovorim vrijeme u koje mogu pogledati stan koji nudi te da se u isto vrijeme tamo pojavi još tridesetak osoba koje je gazda pozvao u isto vrijeme. Ponekad je to živi cirkus jer ga svi uvjeravaju da su oni najbolji stanoprimci, dio njih licitira i nudi više novca... Za nas je to neobično i novo iskustvo, ali brzo se čovjek navikne i nametne stanodavcu pa sam tako i ja pronašao stan koji sam dijelio s jednim poljskim parom. Sam biti u stanu je u Irskoj većini preskupo - kaže Osječanin Ivan.

Poljaci, Rumunji, Hrvati...

Ne računamo li irske susjede Britance, najbrojniji strani radnici u toj zemlji su Poljaci te uz njih Rumunji. Lani je i jednih i drugih u Irsku stiglo više od osam i pol tisuća. Slijede Brazilci (5052) te Hrvati i Španjolci (oko 4350), a među stranim radnicima značajan je udio Francuza i Amerikanaca. Ukupno je lani Personal Public Service Number u Irskoj zatražilo gotovo 95 tisuća stranaca.

- Irska je multikulturalna i uglavnom prema strancima prijateljska zemlja, no uvijek ima izuzetaka, rekao bih tu i tamo neka budala, kao i svuda u svijetu. Troškovi tjedne kupnje u samoposluživanju za nas troje tada su bili oko 100 eura, s tim da se u prosjeku trošilo još dvadesetak eura tjedno na neplanirane izdatke ili namirnice koje moraju biti dnevno svježe. Stan smo plaćali 350 eura po osobi, a režije su ukupno bile oko 200 eura. Moja plaća je tada bila oko 1300 eura i s obzirom na situaciju iz koje sam došao u Irsku znao sam da se moj san počeo ostvarivati i da može biti samo još bolje. S vremenom sam se preselio u Dublin, pronašao posao za koji me mjesečno plaćaju 2100 eura i ne pada mi na pamet vraćati se u Hrvatsku. Prije dva mjeseca za mnom je došla i moja djevojka koju je već čekao posao u struci. Sretni smo i zadovoljni. Onima koji razmišljaju o dolasku u Irsku mogu savjetovati samo jednu stvar - budite hrabri i uporni, budite vrijedni i ne očekujte da će vam u početku biti lako. Upravo suprotno, bit ćete vjerojatno sami, jako zbunjeni i zabrinuti. No, tisuće nas smo dokazale da se uspjeti može. Sretno svima - poručio je Ivan.

Sve što nam je ispričao tek je mali dio onoga što vas čeka nakon dolaska, pogotovo kada je riječ o dokumentaciji koja nije prezahtjevna, ali je neophodna. No, sve te informacije mogu se uz malo truda pronaći na internetu.

Eduard SOUDIL
VJEROVALI ILI NE, ALI NAJBOLJE INFORMACIJE SU NA FACEBOOKU

Facebook-grupa “Idemo u Irsku” u vrlo je kratkom vremenu okupila više od 35 tisuća članova i po količini, ali i kvaliteti informacija postala središnje mjesto za sve one koji su otišli ili namjeravaju otići u Irsku. Oni koji su u Irskoj objavljuju gdje su vidjeli natječaj za slobodno radno mjesto i odgovaraju na sve upite onih koji se tek pripremaju za odlazak. Tamo se pronalazi zajednički prijevoz do radnog mjesta ili pri povratku s posla. Oglašava se potražnja za smještajem ili se nude sobe i stanovi za zajedničko stanovanje radi smanjenja troškova. Tamo se razmjenjuju informacije o kvaliteti vrtića, cijenama čuvanja djece ili o školama i proceduri upisa djeteta. Na kraju krajeva, ima i onih koji iz nekog razloga još nisu uspjeli pronaći posao, a ostali su bez novca. Ni prvi ni posljednji put neki su članovi grupe ponudili pozajmicu, topli obrok ili mjesto za provesti noć prije odlaska u još jedno dijeljenje životopisa. A koliko su informacije u ovoj FB grupi opširne možda svjedoči i činjenica da su neki od članova dobili i detaljna upute o namještanju termostata za toplu vodu koji nije sličan ničemu što imamo u Hrvatskoj. Drugi su pak podijelili informaciju gdje kupiti džezvu za kuhanje kave koju navodno uopće nije lako pronaći u Dublinu.

MJESEC 2015. BROJ DOLAZAKA HRVATA U IRSKU SIJEČANJ 252 VELJAČA 174 OŽUJAK 234 TRAVANJ 324 SVIBANJ 322 LIPANJ 305 SRPANJ 342 KOLOVOZ 359 RUJAN 349 LISTOPAD 479 STUDENI 657 PROSINAC 545 UKUPNO 4342

PROSJEČNA PLAĆA 245 % VEĆA

Autorica bloga “Život u Dublinu” Ana-Marija u svom je novom postu na Facebooku vrlo jednostavno objasnila zašto je Zagreb zamijenila Dublinom. “Zašto sam se odselila iz tako prelijepe zemlje, pitaju me često... Prosječna plaća nakon plaćanja poreza u Zagrebu je 5408,98 kuna (714,46 eura). Prosječna plaća nakon plaćanja poreza u Dublinu je 18.685,85 kuna (2468,19 eura) - 245,46 posto više. Kao jednu od prednosti ističe i sličnost Iraca s Hrvatima. “Rad uz malo nerada. Da, Irci su nekako slični nama, radimo, volimo neka pravila, ali baš ih ne volimo uvijek, pa malo volimo doći na vrijeme, a malo češće i ne volimo. Volimo spajati blagdane, oni vole spojiti od 19. prosinca do 5. siječnja. Velika većina Iraca koje znam imala je slobodno više od dva tjedna. Kompletne kompanije bile su zatvorene, čak i neki cafei, mjesta u kojima inače uzimam ručak za van, saloni za žene u našoj zgradi... Svi državni praznici obilježavaju se ponedjeljkom, osim Božića, 26. prosinca i Nove godine”, piše u svome blogu Ana-Marija.

Možda ste propustili...