Ugledni znanstvenik, ekonomist i financijski stručnjak, član Predsjedništva HSP-a i autor gospodarskog programa HSP-a dr. Tihomir Janjiček, redoviti je profesor na Humber College u Torontu. Njegovi tjedni osvrti i komentari koje prenose mnogi hrvatski portali, izazvali su veliko zanimanje javnosti.

S profesorom Janjičekom razgovarali smo o potezima nove vlade, monetarno-kreditnoj politici, uvođenju eura i drugim važnim temama.

Za početak uvijek aktualno pitanje - bruto inozemni dug Hrvatske prešao je razinu BDP i to je pritisak na normalno funkcioniranje države koji vjerojatno neće tako lako skinuti ili bar ublažiti ni vlada Tihomira Oreškovića. Kako to komentirate?

- To doista predstavlja ozbiljan problem, no malo tko toj činjenici pridaje veće značenje u Hrvatskoj. Daleko je to ozbiljniji problem nego adresa stanovanja bivšeg ministra Crnoje, ili insinuacija s mutne fotografije kape gospodina Hasanbegovića od prije 25 godina. Naime, daljnji rast vanjskog duga hrvatske države upućuje jasno na zaključak da Hrvatskoj sve brže i sve više prijeti stečaj ili bankrot, baš onakav kakav se dogodio Grčkoj.

Zašto se to događa i kako je to uopće moguće, odnosno zašto neprestano raste vanjski dug RH?

- Razlozi zbog kojih raste vanjski dug Hrvatske trojake su naravi. Prvo, država nije riješila pitanje proračunskog manjka, a zbog Mostovog beskonačno rastezanja pregovora s kime bi sklopili politički “ortakluk”, državni proračun je kasnio s donošenjem i on je tek u četvrtak prvi put predstavljen u Vladi. No, budući da država mora funkcionirati, kao i sve njezine institucije, tako se i “proračunski” novac za financiranje državnih institucija nekontrolirano rasipao. Kažem “proračunski” pod navodnicima, a ne proračunski bez navodnika, jer je to novac koji mora biti uključen u proračunske rashode u novom proračunu, čiji je, vidimo, ukupi deficit 2,7 posto.

Drugo, hrvatska država svoj proračunski manjak nadoknađuje i dalje kreditima od HNB-a, pa se HNB, sukladno svojoj monetarnoj politici zasnovanoj na principu tečajne valutne klauzule kune prema euru, jednostavno za svaki odobreni kredit hrvatskoj državi mora zaduživati u inozemstvu.

Treće, kako je Hrvatska već prezadužena, kamatna stopa prema kojoj se HNB-u odobrava kredit u inozemstvu mnogo je viša od tržišne kamatne stope.

Kakvo je stanje s bankama, njihovim zaduživanjem?

- U svezi s tim treba pogledati još jednu stranu, a to je bankovni komercijalni sektor u Hrvatskoj, kojem pada vanjska zduženost. Naime, taj sektor odobrava sve manje i manje kredita koji su valutnom klauzulom vezani uz euro, odnosno odobravaju se najvećim dijelom samo kunski krediti. Zato vanjska zaduženost poslovnih banaka u RH opada.

Nameću su glede toga još dva pitanja. Prvo - kako je to odjednom bankama postala nebitna valutna klauzula, a koliko do jučer bili su na sudovima zbog valutne klauzule prema franku i sada im iznenada valutna klauzula kune prema euru više ništa ne znači? Drugo - neovisno o zaduživanju banaka u inozemstvu, utječe li rast odobrenih kunskih kredita na rast vanjske zaduženosti Hrvatske, odnosno HNB-a?

- Odgovor na prvo pitanje treba tražiti u činjenici što su poslovne komercijalne banke u Hrvatskoj osjetile rast nepovjerenja kod kupaca kredita za one vezane valutnom klauzulom. Stoga su odlučili ponuditi kredite koji su “striktno” kunski. Time će banke održati svoj obujam poslovanja kakav su imali i prije, a možda čak i uvećati. Odgovor na drugo pitanje daleko je zanimljiviji. Naime, poslovne banke u Hrvatskoj više se ne zadužuju kod inozemnih banka kupujući eure kao pokriće za odobrene kunske kredite. Jer nitko niti ne želi kupiti kredit vezan valutnom klauzulom prema tečaju bilo koje valute, pa ni prema euru, zbog trakavice s frankom. Međutim, vođenje monetarno-kreditne politike i dalje je za hrvatsku državu vezano međunarodnim ugovorima o tečajnoj valutnoj klauzuli prema euru. Stoga poslovne banke u Hrvatskoj svoj povećani kunski profit, nastao kao rast potražnje za kunskim kreditima, iznose na hrvatsko valutno tržište i odmah mijenjaju u eure.

Kako je pritom s tečajem kune prema euru i obratno?

- To znači da tečaj kune mora ugovorom o valutnoj klauzuli ostati stabilan prema euru jednako kao i prije - 1 euro > 7,5 kuna, ili 1 kuna > 0,13 eura. Stoga se HNB opet mora zaduživati za eure, kako bi održala taj klauzalni tečaj i time uvećavati ponudu eura na hrvatskoj valutnoj burzi. Dakle, unatoč tomu što raste potražnja za kunskim kreditima na hrvatskom novčarskom tržištu, upravo taj rast potražnje za kunskim kreditima u zadnjim mjesecima najviše djeluje na još brži rast vanjske zaduženosti Hrvatske. Pojednostavljeno kazano, uvećanje kunskih profita banaka nije nastalo kroz promjenu tečaja kao prije, već kroz rast mase odobrenih kredita. Istodobno gospodarske nefinancijske institucije i dalje se zadužuju kreditima vezanim uz tečajnu klauzulu prema euru, pa stoga njihova vanjska zaduženost nastavlja rasti.

Ako sve to rezimiramo, zaključak se nameće sam po sebi - Hrvatska nastavlja juriti u financijski stečaj kao država! Zato svatko može biti siguran da nitko iz EU neće ni poželjeti vidjeti euro kao valutu u Hrvatskoj. Jer bi uvođenje eura u Hrvatskoj bilo na teret EU-a i ECB-a. Euro može postati službenom valutom RH, ali tek nakon stečaja hrvatske države, a tada će to biti na teret Hrvatske i svih njezinih državljana. Jednako kako je to bilo i u Grčkoj.

No, kad se radi o uvođenje eura u gospodarski sustav Hrvatske, čini se da se HDZ neće okaniti te gluposti tako lako. Dok smo dr. Lovrinović i ja osobno za dokinuće valutne klauzule, dotle su dr. Šonje i guverner Vujčić za uvođenje eura. Naravno, ni ja ni dr. Lovrinović sa suprotnim stajalištima nećemo imati onakvu pozornost u medijima kakvu će imati kolega Šonje i guverner Vujčić.

Je li onda u pitanju sračunata manipulacija, mazanje očiju javnosti i kad je euro u pitanju. Znamo da neke zemlje, članice EU-a, nisu u eurozoni...

- Mnogi su se sad okupili oko novog “čudotvornog napitka” za eventualno opijanje narodnih masa - uvođenje eura. Gospoda Šonje, Šuker, sadašnji ministar Marić i guverner Vujčić, doduše znaju da smo od eura udaljeni kao Bog i šeširdžija, ali ih to ne priječi da “argumentirano” javnost zabavljaju najavama da euro samo što nije zvecnuo na blagajnama samoposluga, i to još za “naše dobro”. Svima je njima jasno da je i EU i euro “Titanik”! Britanci nisu ni pomišljali uvesti euro, zadržali su svoju funtu, a i jedva da su još na tom “Titaniku” zvanom Europska unija. Svima je njima poznato da Danska nikad nije uvela euro, a nije imala nikakvu naftu kao zaleđinu i, eto, zato im euro nije niti trebao. Svima je njima jasno da jedna Norveška danas ima samo 20 % prihoda od izvoza nafte u odnosu na stanje prije nekoliko godina, jer se cijena nafte survala sa 150 dolara za barel na svega 30 dolara po barelu, i ne pada im na pamet učlanjivati se u EU. Dakako, još manje da imaju euro kao valutu. Niti Islandu ne pada na pamet učlanjivati se u EU, jer su se zaglibili u bankovne probleme kad su se približili EU, baš kako je to učinila i Hrvatska. Tko to onda želi taj euro? Bugari! Oni su željeli euro, ali nisu onako jadni uspjeli unatoč tome što su ispunjavali većinu kriterija koje Hrvatska još ne ispunjava. Dakle, gori smo od Bugara, ali nas spomenuta gospoda i nadalje žele izigrati. Za čiji račun, zapitajmo se svi?

Je li prošla Milanovićeva vlada zakasnila s mjerama glede zaštite hrvatskih štediša koji su imali kredite u francima?

- Podsjetit ću kako sam javno pozvao sve hrvatske štediše na tečajnu konverziju svojih ušteđevina s eura na američki dolar još u ožujku 2015., kako im se ne bi “istopila” ušteđevina. Također sam javno pozvao Milanovićevu vladu, u siječnju 2015., na trenutačnu konverziju svih kredita vezanih uz tečaj franka na tečaj eura, kako bi se izbjegao masovni bankrot kreditnih dužnika. Nažalost, veliki broj dužnika je bankrotirao, a bilo je i tragičnih posljedica. Milanović se ipak odlučio na moju preporuku, ali tek u listopadu prošle godine.

Ovaj put javno ću pozvati i vladu novog hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića da ozbiljno uzme u razmatranje dokinuće valutne klauzule kune prema tečaju eura, jer svaki daljnji nastavak ovim smjerom nužno Hrvatsku vodi u potpuni bankrot.

Kad smo kod premijera, budući da Orešković dolazi iz dijaspore, iz Kanade, kako na to gledate, odnosno kako gledate na odnos dijaspore prema Republici Hrvatskoj danas?

- Kao Hrvat iz dijaspore, baš kao i moj imenjak, mogu reći da općenito nismo dobrodošli u domovini. Nekako prema nama dominiraju zavist i prijezir. U Hrvatskoj je uvriježeno razmišljanje kako su dijaspora “oni naši tamo”, koji samo pričaju o ljubavi prema domovini i ne vraćaju se u Hrvatsku, osim za ljetovanje na Jadranu. Drugim riječima, većina Hrvata u dijaspori, posebice oni preko Atlantika, uglavnom su lažni, ili blaže rečeno deklarativni domoljubi, kad je riječ o financijskim ulaganjima u Hrvatskoj. No, gospodin Orešković se, eto, vratio u domovinu Hrvatsku. Naravno, zlobnici će reći - nakon što se već osigurao s novem za čitav život. I sad se prihvatio izazovne dužnosti biti premijer problemima opterećene RH. Privatio je dužnost koja će mu prije svega donijeti glavobolju i nemiran san, stres i traume svake vrste. Svoj ugled stručnog i sposobnog ravnatelja financija farmakologije, koji je teškom mukom stekao, stavio je na kocku, uz to još za plaću koja je sigurno 50 puta manja od one koju je imao u inozemnom manadžementu. Sretno mu bilo!