Ne može se reći da mladi baš i ne ostaju na selu kako bi se bavili poljoprivredom i u nekim slučajevima nastavili ono čime su se bavili njihovi očevi, djedovi i pradjedovi.

Malo ih je - ali ih ima. Većini mladih, doduše, više “miriši” rad u uredu, osmosatne dnevne radne obveze, odlazak u urbanije sredine, pa čak i izvan granica zemlje.

Jedan od rijetkih koji je svoj život posvetio selu i poljoprivredi je 26-ogodišnji Šandor Sabo, mlađi. Ovaj mladi karanački poljoprivednik ne razmišlja o odlasku iz Karanca, a jednog će dana, kada za to dođe vrijeme, tako učiti i svoju djecu.

U obitelji Sabo poljoprivredom se bave, slobodno se može reći - stoljećima. Tradiciju je nastavio i Šandor.

- Cijela obitelj obrađuje oko 600 hektara zemlje, a u vlasništvu mog OPG-a je 20-ak hektara - priča Šandor, kojeg smo zatekli u trenutku dok je “šminkao” jedan od pet John Deere traktora koji su u obiteljskom vlasništvu.

Traktori su mu, bolje rečeno kombajni, zapravo “opsesija” i jedan od razloga zbog kojih je ostao na selu i intenzivno se počeo baviti poljoprivredom. Ljubimac mu je kombajn John Deere T660.

- Sjećam se da sam još kao petogodišnji dječak po dvorištu polako vozio traktor s prikolicom kada su moji doveli sijeno, jer smo tada još imali krave - prisjeća se početaka svojeg “životnog puta”. Malo-pomalo otac i djed (obojica Šandori) na njega su se mogli ozbiljno oslanjati pri obavljanju raznih poljoprivrednih poslova. U tome ga nisu sprječavale školske obveze, ali ni “zov” njegovih vršnjaka koji su, primjerice, dok je Šandor radio u žetvi, sjetvi ili nekom trećem poslu, “nabijali loptu” na igralištu mjesnog nogometnog kluba Poleta ili išli u “život” po kafićima i ostalim mjestima za izlazak. Nisu ni Šandoru, doduše, izlasci i druženje s mladima strani, ali kada zovu obveze, sve ostalo pada u drugi plan.

- Moj radni dan počinje otprilike u šest sati. Zavisi, normalno, od poslova koji su u tijeku. Poljoprivrednici nemaju nedjelja i praznika, optimalni rokovi su optimalni rokovi. Kada se ne radi na zemlji, na redu su popravci mehanizacije i slično - priča, napominjući kako je takav veći dio godine.

Premda je pomagao u domaćinstvu i na poljoprivrednim površinama još za vrijeme školovanja, nakon završene srednje škole potpuno se posvetio poljoprivredi. Upisao je, izvanredno, i mehanizaciju na osječkom Poljoprivrednom fakultetu, a ispitima i “knjigom” se bavi u rijetkim trenutcima kada ima vremena. Prati događanja u domaćoj poljoprivredi i dobro zna što je u njoj dobro, a što nije.

- Jedna od zamjerki je isplata poticaja. Oni bi trebali biti isplaćeni unaprijed, a ne kao što je u nas - mišljenja je. Kaže još kako bi nadležni konačno trebali donijeti pravu poljoprivrednu strategiju. Prati i razne natječaje, posebice one za dodjelu nepovratnih potpora iz EU fondova mladim poljoprivrednicima. Prošle je godine, prisjeća se, ispunjavao sve uvjete za jednu od mjera iz natječaja, osim one o starosti OPG-a, pa nije uspio realizirati potporu. No, to ga nimalo nije obeshrabrilo. Vrlo brzo će se javiti na novi natječaj, ovaj put na natječaj prema mađarskom modelu.

- U nas za javljanje na natječaje treba potrošiti dosta novca, budući da treba priložiti već gotov projekt i slično. U slučaju da natječaj ne prođe - nikom ništa. Mađari to rade drukčije, jer se kod njih sve plaća tek ako eventualno natječaj dobro prođe - ističe. Nije član nijedne političke stranke. Politika ga, tvrdi, uopće ne zanima. Na upit što poručuje mladima, kaže kako je to, globalno gledajući, teško reći.

- Imao sam sreću i mogućnost. Prije svega, odlučio sam ostati i nastaviti obiteljsku tradiciju. Zato ne mogu savjetovati da ostanu oni koji takve mogućnosti nemaju. Svi dobro znamo kako je teško naći posao, što sasvim dovoljno govori - naglašava, podvlačeći kako se osobno nikada nije pokajao što je ostao na selu, bez obzira na to što njegov posao nema radnog vremena...