O sreći, konkretnije tzv. ekonomiji sreće i svemu što se uz to veže, razgovarali smo s dr. sc. Anitom Frajman Ivković, docenticom na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, čija su istraživanja pokazala intrigantne rezultate.

U svojoj disertaciji kreirali ste indeks po uzoru na međunarodna istraživanja, a kojim se i dugoročno može pratiti i analizirati blagostanje u subjektivnom kontekstu. O čemu je riječ i do kojih ste zaključaka došli?

- Želja mi je bila napraviti indeks sreće grada Osijeka koji u budućnosti može zaživjeti kao valjani mjerni instrument za praćenje i analizu zadovoljstva života naših sugrađana. Istraživanje provedeno 2011. godine obuhvatilo je reprezentativni uzorak (prema rodu i dobi) od ukupno 1019 ispitanika starijih od 15 godina. Istraživanje je pokazalo kako u Osijeku dolazi do određenog odstupanja u “U-obliku” krivulje koja u literaturi uobičajeno povezuje sreću i godine života. Naime, najčešće su mlađi i stariji ljudi sretniji, a u razdoblju od 40. do 50. godine sreća ljudi je najniža. Odstupanje se od takvog trenda kod nas otkriva u dobnoj skupini 65+, koja ima najniže životno zadovoljstvo. Nadalje, istraživanje je potvrdilo hipotezu o povećanju sreće i životnog zadovoljstva s višim stupnjem obrazovanja, a sreća ne raste proporcionalno povećanju prihoda.

Prosječan indeks zadovoljstva Osječana iznosi 3,44 (na mogućem raspon od 1 do 5), dakle ocjena je nešto viša od neutralne. Ovdje je važno napomenuti kako sama vrijednost ukupnog indeksa sreće ne služi sama sebi, jer se na osnovu nje ne može donijeti posebno vrijedan zaključak (osim, eventualno, vremenske ili međugradske usporedbe, za što još nema dostupnih podataka). Poanta je ovog indeksa stoga bila vidjeti tko su najsretniji ljudi u gradu (profil sretnog građanina) te kojim su podindeksima građani najviše/najmanje zadovoljni.

Što pokazuju brojke?

- Utvrđivanjem odstupanja od ukupnog prosječnog indeksa sreće za modalitete različitih sociodemografskih karakteristika, kreiran je profil najsretnijeg Osječanina, koji je - muškarac u dobi od 15 do 24 godine, zaposlen, s primanjima od 2501 do 4000 kuna te ima stalan posao, a živi u izvanbračnoj zajednici u Industrijskoj četvrti. Za potrebe izračuna indeksa sreće od početnih je 86 varijabli statističkim analizama odabrano njih 44, grupiranih u pet podindeksa: javno-političko okruženje, obrazovanje i zaposlenje, gradska sredina, osobno zadovoljstvo, zdravlje i obitelj. Prosječne vrijednosti pet podindeksa pokazuju kako su građani Osijeka najzadovoljniji podindeksom zdravlje i obitelj, koji jedini bilježi vrijednost iznad 4 (4,05), a nakon toga podindeksom osobno zadovoljstvo (3,64). Ispitanici su najmanje zadovoljni obrazovanjem i zaposlenjem (3,21) te javno-političkim okruženjem (2,86).

Preporuka je stoga nositeljima lokalnog razvoja stavljanje naglaska na poboljšanja u okviru tih dvaju podindeksa, jer rezultati čine jasan smjer promjena u gradu koje žele građani. Pri tome se kod javno-političkog okruženja problematična područja ogledaju ponajprije u razini nezaposlenosti, povjerenju u političke institucije, povjerenju u lokalnu vlast, učinkovitosti gradske politike, broju siromašnih ljudi, a kod podindeksa obrazovanje i zaposlenje građani su posebno nezadovoljni samim mogućnostima zaposlenja.

U konačnici, možda je najvažnije spomenuti kako se čak više od 81% ispitanika slaže ili potpuno slaže da bi se gradska politika trebala brinuti o zadovoljstvu građana. Takve brojke zasigurno pozivaju i obvezuju lokalne autoritete ne samo na aktivno promišljanje nego i na visoko odgovorno i proaktivno djelovanje, poboljšanje i modifikaciju postojećih smjerova djelovanja, tj. na nove javno-političke intervencije kojima su u središtu građani za čije se povećanje blagostanja i sreće one i trebaju oblikovati.

Tko bi se sve trebao aktivnije uključiti kad se radi o proaktivnoj brizi o specifičnim potrebama građana?

- Čarobni štapići, nažalost, ne postoje. Promjene često inicijalno pokreću pojedinci (tzv. bottom-up pristup) koji su najčešće znanstvenici-istraživači, pri čemu je od izrazite važnosti imati potporu lokalne politike. Primjerice, u Strategiji razvoja Grada Osijeka 2014.-2020. također je naglašena važnost mjerenja indeksa sreće, no ako sve u tom kontekstu ostane mrtvo slovo na papiru, svi smo na gubitku. U brojnim gradovima i lokalnim zajednicama u svijetu već je uobičajena praksa mjeriti sreću građana, javno objavljivati rezultate, komunicirati s građanima o njihovom zadovoljstvu putem različitih web alata, mobilnih aplikacija i slično. Takve inicijative podupiru proaktivne lokalnih vlasti koje su voljne barem dio svojih političkih odluka usmjeriti direktnom zadovoljenju iskazanih potreba građana. Uključiti se trebaju i Uredi za statistiku, Hrvatska gospodarska komora, Regionalne razvojne agencije, Sveučilište i svi ostali važni dionici (privatni, poslovni, civilni sektor) koji mogu pridonijeti stvaranju realne slike kvalitete života u određenom gradu, kako objektivne tako i subjektivne. U konačnici, bez potpore medija nemoguće je kreirati adekvatnu politiku koja će biti proaktivna te se brinuti o specifičnim potrebama građana koji žive unutar grada čineći ga boljim i ugodnijim mjestom za život svim njegovim stanovnicima. Ili, kako to ističe Layard, dobro je društvo ono u kojem su ljudi nesretni najmanje moguće, a sretni što najviše mogu biti. Na kraju, moram izraziti optimizam jer upravo traju pregovori s nekolicinom gradonačelnika RH o provedbi novih istraživanja sreće. Stvari se polako počinju mijenjati, za pretpostaviti je kako ćemo uskoro sve više čitati o ekonomiji sreće u lokalnim zajednicama te analizirati puls građana.(D.J.)