Kakav se to užitak i zadovoljstvo doživi kada se na običnu nedjeljnu šetnju odazove 40-ak planinara ljubitelja prirode.

U 9 sati na parkiralištu ZOO hotela okupila se grupa “nabrijanih”, za šetnju spremnih planinara, moram priznati, više planinarki.

Vrijeme nije baš kao što sam obećao, ali već se zna, za ljubitelje prirode svako je vrijeme dobro vrijeme. Oblaci samo malo prijete!

Krećemo se cestom, nasipom, ili, po naški, bentom, kraj Zooa prema zapadu. Već smo na obilaznoj cesti prema Dardi. Odmor je kod prepumpne stanice imena Velika. Moram naglasiti da je šuma s lijeve strane puta prema Dravi deminirana i dobrano podmlađena. Desna strana šume je još pod minama i zabranjena za prolazak. U dobrom raspoloženju stižemo za nepuna dva sata do starog napuštenog objekta pokraj puta u šumarku. Svake godine nama draga kuća sve je veća ruševina. Zar je moguće da su na nju svi zaboravili? Planinari prazne natrpane rance. Drva za vatricu, kobasice, slanina, sendviči i kolači. Kao na svadbi. Okolo kruže i boce s raznim sredstvima za dezinfekciju grla.

Vatra se rasplamsala i pod strehom se hvata slobodno mjesto za drvene ražnjeve. Bilo je i prepečenih, polupečenih delicija, ali u prirodi sve godi. Već se čuje i pjesma naših poznatih planinarskih grla.

Odmorni i zadovoljni pravimo još nekoliko zajedničih fotki, čistimo nered koji smo napravili i krećemo put našeg grada.

Na kraju moram istaknuti dvije stvari. Prvo, s nama su pošli i mladi planinarski pripravnici Marija i Vedran. Presretni su jer nisu znali da Osijek u blizini ima takve lijepe destinacije.

I drugo - moje drage planinarke Vesna, Ljilja, Branka kažu da sam “musao” ukupan broj prijeđenih kilometara (oko 13 km). Njihov pedometar valjda bolje zna?! Pa prešli smo točno 18 km. Čitatelji, prijeđite ovaj put i procijenite tko je bio u pravu!

Do sljedećeg izleta nedjeljom, u trećem mjesecu!