Magazin
SENZACIONALNE SNIMKE IZ OSJEČKOG OKS-A 1990. GODINE

Podrumski pakao u sjeni vjetrova rata!
Objavljeno 20. veljače, 2016.

Mit traje, kult ostaje. Pravi punkeri nikad ne umiru, ili - punkeri žive i kad su odavno mrtvi. Punk nije umro, bez obzira na to što su mnogi punkeri napustili ovaj svijet. Premda zapravo pravog punka više nema, duh punka još živi zahvaljujući njegovim prvoborcima iz dalje ili bliže prošlosti. I tako bismo se mogli razbacivati frazama do besvijesti...

Pretjerivali ili ne s gomilanjem značaja i značenja fenomena punka, jedno je nepobitno - punk iz druge polovine 70-ih godina prošlog stoljeća, američki i britanski, iz temelja je promijenio dotadašnju rock scenu, a utjecaj Ramonesa, Sex Pistolsa i The Clasha, da spomenem samo njih, ne jenjava ni danas. Naravno, revolucionarni je zanos odavno splasnuo, punk iz sedamdesetih i punk danas (punk-rock) nemaju ničeg zajedničkog osim nostalgije, jednako kao što ni američki sljednik punka, hardcore-punk iz 80-ih nije isti kao današnje varijatne hardcore-punka. Jer vremena se mijenjaju, pjevao je desetljeće prije pojave punka tada još trubadur Bob Dylan, i to je činjenica. No također je činjenica i da se neka vremena nikad ne zaboravljaju, da nostalgija čini svoje i kad je punk u pitanju. U svakom slučaju, fenomen je itekako zanimljiv, a kad se dogodi slučaj poput još jednog uskrsnuća jedinog pravog punkera s ovih prostora, onda je red da takav happening i dostojno popratimo.

PANONSKI HARDCORE

Ako još niste skužili o kome se radi, evo objašnjenja. Čovjeku je ime i prezime Ivica Čuljak, rodio su u Ceriću, kraj Vinkovaca, 4. lipnja 1960., i poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima 27. siječnja 1992., kao hrvatski vojnik, negdje na slavonskom bojištu Domovinskog rata. Taj čovjek je, naravno, Satan Panonski, što je vjerojatno najefektniji, najznakovitiji i najbolji pseudonim koji se ikad pojavio u punku, i to ne samo u punku s ovih prostora nego i na punk sceni općenito. Doduše, Satan Panonski je oduvijek zvučalo podosta metalno, kao neko ime ili naziv za death-metal bend, pa je i to važna (ne)svjesna simbolika, koja drži vodu, jer je Čuljak u svojim tekstovima, u svojoj hardcore lirici, doista zvučao radikalno, opako, smrtno ozbiljno, ali i besmrtno zabavno, da ga se može smatrati ne samo unikatnim panonskim punkerom nego i panonskim ekstremnim heavy-metalcem.

KRV, ZNOJ I SUZE

U kontekstu pak punk scene bivše zajedničke države, Satan Panonski bio je do tada neviđen slučaj beskompromiskog autorskog i izvođačkog pristupa punku kako u glazbenom smislu tako i u širem, sociološkom i društveno-političkom, supkulturnom značenju. Drugim riječima, Satan Panoski bio je shizoidno utjelovljenje punka, trash-punk, lo-fi punka, punka u njegovoj divljoj, krvavoj varijanti, naivan koliko i ozbiljan, amaterski u izvedbi, ali sadržajno itekako kompleksan, animalan i apsolutno životan, odnosno doživljen i proživljen kad je Čuljak u pitanju. S pjesmama koje su zabilježbe (i komentari) vlastite svijesti i podsvijesti (po tome je donekle usporediv sa sarajevskom alter-rock legendom Senadom Tenom Hadžimusićem iz benda SCH, kao i sa Zoranom Štajdoharom Zoffom iz riječke grupe Grč), naturalistički ogoljene do kosti, ali duboko emocionalne i, što je možda i najvažnije - s pjesmama koje su u širem smislu (bar neke) bile nagovještaj surove stvarnosti koja će poput uragana poharati Slavoniju i Satana Panoskog stajati života.

Brutalan prema sebi i uznemirujuće slikovit u recepciji drugih (publike, glazbene kritike...), Satan Panonski nije prezao od sakaćenja vlastitog tijela, doslovce je na koncertima lio krv, znoj i suze, pa se nerijetko kroz morbidne orgije zvuka, stihova i fizičke torture na stageu doimao poput lika iz horor-filmova. I po tome je Satan Panonski bio sličan jednom drugom osebujnom liku - legendarnom G.G.Alinu, svjetski najekstremnijem hardcore-punkeru u povijesti, pokojnom Amerikancu koji je u mnogo čemu bio sličan Satanu i obratno.

DRAGI SINE MOJ...

Takvog Satana Panonskog, na vrhuncu karijere i u punoj formi, predstavlja i ovo LP izdanje, s priloženim tekstovima pjesama i coverom plus poster. Značenje ovog albuma je neprocjenjivo, jer se zapravo radi o snimci koncerta održanog u osječkom OKS-u (klubu u podrumu STUC-a) 30. listopada 1990. Album sadržava 20 pjesama (svi najpoznatiji “hitovi” su tu!), a objavljem je samo na vinilu, u ograničenoj nakladi, 200 primjeraka. Zvuk je sasvim O.K., čak vrlo dobar (mastered by John Lowitz), a na LP-ju je prvi put zabilježena i pjesma “Dragi sine moj”, dakako njezina koncertna izvedba. A uz tu pjesmu vezana je jedna bizarnost. Naime, pjesma se trebala naći na ploči “Nuklearne olimpijske igre”, no glazbeni urednik koji je trebao samo umnožiti ploče samoinicijativno je izbacio tu pjesmu zbog “neprimjerenog teksta” (Sic!), iako je Zdenko Franjć, koji je Satana objavljivao (ploče, knjige) na svojoj etiketi “Slušaj najglasnije”, već dao otisnuti omot s numeriranim naslovom pjesme. Uglavnom, ako ne računamo kompilacijsko izdanje “Bombardiranje New Yorka” (Franjić, naravno), “Live OKS” treći je LP u diskografiji Satana Panonskog.

Zanimljivo je i to da je LP izdala španjolska etiketa Rest in Punk Records. Radi se o ekipi (Španjolac, Slovenac i Hrvat), koja dobro poznaje ovdašnju (hrvatsku i regionalnu) punk-scenu, i kojoj je to deveto diskografsko izdanje. Sve u svemu, zahvaljujući poduzetnom Hadži, koji je odigrao ključnu ulogu, spomenuti su koncertni snimci Satana i benda s nastupa u osječkom OKS-u, spašeni od zaborava.

Album se može naručiti kod izdavača, no moći će se kupiti i u nekim domaćim prodavnicama (Dirty Old shop u Zagrebu, primjerice), kao i na nekim od nadolazećih punk i hardcore koncerata u metropoli. Daklem, kupite svoj primjerak dok naklada nije rasprodana. Naravno, samo ako ste fan Satana Panonskog. A takvih, uopće ne dvojim, i u Osijeku ima bar nekoliko stotina.

Piše: Darko JERKOVIĆ
POVIJESNI RARITET
Čudo iz Osijeka: Nezaboravni koncert i nezaboravne fotografije

l Osim po 20 pjesmama, redom najpoznatijih Satanovih “hitova”, počevši od uvodne “Mafija” preko legendarnih “Oči u magli”, “Trpi kurvo”, “Odreži, nareži, zareži” i “Moj otac Opatiju puši” do “Kamikaza”, “Iza zida” i “Lepi Mario”, da spomenem samo neke, LP plijeni i fascinantnim coverom. Naslovnicu i stražnju stranu ploče krase fenomenalne fotografije Zorana Jaćimovića, a Jaćimovićeve su fotke i u omotu, priložene kao poster i popraćene tekstovima pjesama. Ukupno uzevši, minimalističko, ali sugestivno i nedvojbeno antologijsko izdanje Satana Panonskog, koje je netom nakon objavljivanja izazvalo neviđeno zanimanje Satanovih fanova diljem Hrvatske, ali i u regiji, odnosno u Srbiji, BiH, Sloveniji... Pojava ovog LP-ja izazvala je i golem odjek na punk sceni Europe i Amerike, čak i u Aziji, pa su portali puni recenzija albuma u kojima pljušte hvalospjevi za ove raritetne osječke snimke koje su zbog raznih okolnosti 25 godina čamile negdje u prašini STUC-ove arhive.

Sjećam se, bodljikave žice / sjećam se, automata / sjećam se, pasa bijesnih / sjećam se, rata... proročanski je pjevao Satan Panonski davne 1990. godine.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: INVESTIRANJE U KAPITALNE PROJEKTE (I.)

Hrvatska postaje veliko gradilište

2

INTERVJU: ANDREJ GRUBIŠIĆ

Premalo nas radi, a imamo nisku prosječnu produktivnost

3

TJEDNI OSVRT

Pernar i protiv zdravlja i protiv Boga