Dok se Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om i Most već danima neuspješno bave kadroviranjem, jer toliko traženih “stručnjaka” očito im nedostaje, za razliku od pohlepe, država je u praktičnom i samim time opasnom bezvlašću. Na obećavane reforme vrlo brzo se zaboravilo, a kako je krenulo doći će na red možda tek s jeseni.

Nesnalaženje i bauljanje u traženju konkretnih rješenja za nagomilane probleme dodatno je zamagljeno aferama, ideološkim i svjetonazorskim pitanjima. Ministar branitelja Mijo Crnoja samo nakon šest dana već je smijenjen, čime je oborio rekord, a o “ustaškom” pedigreu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića naširoko se i nadugačko raspravlja, što već dovodi u pitanje i inozemni ugled Hrvatske. U svemu tome sudjeluju i neki od biskupa, kao i dio vrha Crkve. No, ima i glasa razuma. Ususret Uskrsu, korizmenu poslanicu uputila su dvojica slavonskih biskupa, Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki i Antun Škvorčević, biskup požeški. Razlog je siromaštvo i demografsko stanje u Slavoniji, Baranji i Srijemu, ali svojim su navodima ukazali i na nedjelovanje kako bivših tako i sadašnje državne vlasti te političkih struktura. Ističe se da najveću odgovornost za nastalo stanje snosi politička nebriga središnjih vlasti za ove krajeve.

Primjerice, i dok se Most prije izbora zdušno zalagao za decentralizaciju, a kojoj se protivi HDZ, i to je pitanje na čekanju jer čim se spomene izaziva sukobe koalicijskih partnera. Biskupi ih stoga podsjećaju: “Pretjerana centralizacija države ostavila je lokalne zajednice bez potrebnih sredstava”, te navode: “Na prvo mjesto stavite dobrobit građana, a ne stranačke interese”.

Ako se pita biskupe Hranića i Škvorčevića nezaposlenost i siromaštvo u Slavoniji rezultat je toga što je regija na rubu hrvatskog društva. I dok se odgovorni bore tko će ugrabiti što više vlasti i fotelja, a ministar poljoprivrede Davor Romić još uglavnom teoretizira, biskupi upozoravaju i na izostanak agrarne politike i strategije ruralnog razvoja. Ukazali su, između ostaloga, i na manjak kapitalnih investicija te vrlo konkretno na ključne probleme i moguće izlaske iz krize. “Problem je prije svega političke naravi”, zaključuju Hranić i Škvorčević.

Hoće li ih u Zagrebu čuti i hoće li se posramiti jer ponovno i Crkva mora ukazivati na razarajuće, kancerogeno političko tkivo koje upropaštava hrvatski narod, vidjet ćemo. A ako ih se i ne čuje, biskupi ne bi trebali na tome stati, nego ponavljati i prozivati odgovorne za sve opasniju nebrigu te neodrživo stanje hrvatskog naroda i države.

Piše: Damir Gregorović