Mislio sam da to znači kraj ili bar zalazak - kroza smijeh, pomalo stidljivo Damir Rajle, poznati osječki fotograf njemačkih korijena, a odnedavno i srednjoškolski profesor, komentira činjenicu da od prije pet-šest dana u rukama ima svoju prvu fotomonografiju, koja još doslovce miriše na tiskarsku boju.

Uz to što se većina fotografa ne može ni pohvaliti fotomonografijom (kamoli trojezičnom), suradnjom sa stranim nakladnikom, Damir je to posebniji što je njegova objavljena - na poziv. Izravni su povod bile Damirove izložbe u rujnu 2013. u Ulmu i Berlinu s temom Podunavskih Švaba, a koju je pratila izložba “Kulturna raznolikost Hrvatske: od Dunava do Jadrana”. Damiru se javio Thomas Zehender.

- Gospodinu Zehenderu svidjele su se moje fotografije, a neke su mu, rekao je, bile i poznate. Vjerojatno s međunarodnih izložbi, na kojima često sudjelujem, ali i iz moje suradnje s Turističkom zajednicom - kaže Damir. Njegova su sudjelovanja na tim izložbama i salonima često vrlo uspješna i okončaju se nagradama i priznanjima. Godinu dana nakon prvog kontakta stigao je novi mejl gospodina Zehendera, ovaj put s otvorenom i konkretnom ponudom - objavljivanje fotomonografije s temom Slavonije, ali uključujući i Kopački rit.

Ideja o fotomonografiji činila mu se nedostižnom jer je znao da to zahtijeva vrhunski materijal, ali i “brdo love”. Onog prvog Damir je imao, kao i “dokaze” brojnih stručnih žirija s međunarodnih i domaćih izložbi. Za ono drugo pobrinuo se Centralni muzej Podunavskih Švaba iz Ulma, koji financira tiskanje. Plan je bio 100-tinjak stranica i 50-60 fotografija. Na kraju je tiskana na oko 110 stranica, s oko 80 fotografija.

- Nakladnik DanubeBook Verlage imao je “problem”: nisu znali što odbaciti - zadovoljno i ponosno kaže Damir. Dobra stvar je bila i što je imao pokriveno sve što je htio i za što je smatrao da fotomonografiji treba. Za to je morao doslovce prepješačiti cijelu Slavoniju (i Baranju). Izbjegavao je ono što je već viđeno (i na razglednicama), fokusirajući se na ono što prosječni turist nikada ne bi ni obišao ni zamijetio. Nije želio Slavoniju u svjetlu ratnih ili ekonomskih muka i rana, kao neku rupu “Bogu iza nogu”, nego onakvu kakvu bi ju sam želio vidjeti.

Autor tekstova pod fotografijama Damir je osobno, a uvodni - koji cijeloj priči daje čak dokumentarni, objektivni odmak - potpisuje Damirova supruga Lorna. Prva je promocija 3. ožujka u Ulmu, a nada se da će i njegov rodni Osijek imati sluha jer interesa ne manjka, iako za sada samo na njemačkom tržištu, gdje je i dostupna. Knjiga je tiskana u nekoliko stotina primjeraka i za sada se može kupiti samo online (na Amazonu).

Fotomonografija je važna postaja na putu svakog fotografa, a Damir je autor koji ju svakako zaslužuje. Iza njega je više od 30 godina bavljenja fotografijom, od čega uglavnom profesionalnog. Za taj sljedeći korak zahvaljuje desetogodišnjoj suradnji s Glasom Slavonije. Kao i svi mladi fotografi, u početku je “ispucavao” bezbrojne snimke ne bi li dobio onu pravu, a danas to čini ciljano, odmjereno i znalački.

- Sada kada ustanem i pogledam kroz prozor, znam točno kakvu fotografiju želim i mogu dobiti toga dana. Usput mi se rađaju i razvijaju razne ideje, koje potom uobličim u fotografiju. Što sam stariji, sposobniji sam primjećivati druge stvari, a upravo kroz to moja fotografija sazrijeva i mijenja se - kaže 45-godišnji Damir, po struci geodet, kojemu je upravo fotografska vještina bila dobrodošla na poslu. Za (is)korak prema umjetničkoj fotografiji zaslužna je suradnja s Fotoklubom Osijek, kao i brojne radionice koje je Damir održao. Sve to dovelo ga je do onoga što danas ima i koliko vrijedi.

- Fotomonografija je nešto što će ostati iza mene, u ovom slučaju Slavonija kakvom ju ja vidim. Nisam fotografije posebno indeksirao, gdje je točno koja snimljena, jer sam želio “reći” da Slavonija nije debeljuškasti rumeni Slavonac u bijeloj potkošulji s trobojnicom oko struka i kulenom pod rukom, nego da je raznolika i nimalo ravna. To zna svatko tko ju je, poput mene, prepješačio - zaključuje Damir, priznajući da mu cijela ova priča “diže perje”, ali da mu je fotografija - u koju je mnogo truda i novca uložio - mnogo i vratila, na razne načine.