Objavljeno 8. veljače, 2016.
Hrvatska malonogometna reprezentacija još jednom je u dramatičnim okolnostima izgubila priliku napraviti veliki rezultat. Ispali smo s Eura u Srbiji slično onome kako smo samo dva mjeseca prije u osječkoj dvorani Gradski vrt ostali bez mogućnosti daljnje borbe za plasman na SP. Kobna je bila prva utakmica. U Osijeku nas je šokirala Bjelorusija, što je bio čisti podbačaj, a u Beogradu Kazahstan, koji je reprezentacija u uzlaznoj putanji, ali daleko od nesavladivosti. U oba navrata Hrvatska je izgubila zbog vlastitih nedostataka. Poslije bismo pokazali klasu, ali u tim nastupima nismo mogli ispraviti loše startove.
Šteta za ovu generaciju, jer ona klasu ima, ali ima i strašne amplitude u igri. S najjačim reprezentacijama može igrati ravnopravno, ali nema rješenja za one koje su u našoj ili nižoj klasi. Remi protiv Rusije (2:2) spada u velika ostvarenja. To više što smo ih cijelu utakmicu držali u šahu i plesali na rubu velikog iznenađenja (za prolaz u četvrfinale trebala nam je pobjeda od dva pogotka razlike, nap.a.).
- Nakon poraza od Kazahstana bili smo svi potišteni i žalosni jer smo bili svjesni kako nismo pokazali ni djelić onoga što možemo. Protiv Rusije smo pokazali pravo lice, pravu snagu, ali dobiti Ruse s dva pogotka razlike doista je težak zadatak. Pokušali smo ih iznenaditi, pobijediti, nismo uspjeli, ali drago mi je što smo dokazali kako svi rezultati koje smo postizali prethodnih godina nisu slučajni. Tužni smo zbog ispadanja, ali smo se oprostili na častan i pošten način - rekao je Mato Stanković, izbornik hrvatske reprezentacije.
No ne smijemo se držati samo tog susreta s Rusima. Treba pronaći odgovore na to što nam se dogodilo protiv Kazahstana. U tom susretu obrana nam je izgledala kriminalno. Pogotke smo primali prelako (isto kao i protiv Bjelorusa u Osijeku, nap.a), i to nakon strašnih taktičkih pogrešaka. Je li u tom susretu ulogu odigrao umor? Je li izbornik Mato Stanković trebao više rotirati kako bi ključni igrači došli do zraka? Sve su to pitanja koja su ostala otvorena nakon ispadanja s EP-a. Nećemo reći kako je to podbačaj, jer skupina s Rusijom i Kazahstanom jest sve samo ne laka, ali izbornik Stanković mora početi ozbiljno razmišljati o tome kako proširiti rotaciju, jer s pet-šest igrača u njoj na najvišoj razini jednostavno ne ide. Uostalom, još je prije Eura najavio kako će krenuti u pomlađivanje reprezentacije. Stanković nema izbora i mora početi više vjerovati pričuvnim igračima i pružati im više mogućnosti za igru, jer bez toga ih neće dobiti. Osim toga, treba hitno pronaći i odgovor na pitanje zbog čega naša selekcija toliko oscilira.
Ispadanje s Eura nije i ne smije biti proglašeno tragedijom zbog koje će se tresti temelji hrvatskog futsala. No treba dobro proanalizirati što se dogodilo u Beogradu, ali i dva mjeseca prije u Osijeku, na kvalifikacijskom turniru za SP. Ne treba pričati o suđenju (koje je protiv Kazahstana doista bilo slabo, nap.a.), već uzroke posrtanja tražiti u vlastitim redovima. Reprezentacije koje žele biti ozbiljne ne smiju izgledati onako kako je Hrvatska izgledala protiv Kazahstana u prvoj utakmici...D.Keler
MATOŠEVIĆ DOBITAK
Na kraju treba sagledati i one ljepše stvari. Možda smo ostali bez četvrtfinala, ali smo dobili Vedrana Matoševića i to je dobra vijest. To je ono što izborniku Mati Stankoviću najviše treba - novi čovjek za rotaciju.