Velečasni Franjo je mlad i entuzijastičan svećenik koji se odlučio na taj poziv iz iskrene potrebe da pomaže ljudima.

Ulogu velečasnog Franje u drugoj sezoni serije Nove TV “Kud puklo da puklo” na audiciji je dobio 35-godišnji Tomislav Krstanović.

Kako je Akademiju dramskih umjetnosti završio u Zagrebu, ovaj Osječanin već godinama tamo živi i radi. Posao ga je odveo i na Daleki istok, u Japan, ali i na 3100 metara nadmorske visine u kolumbijski Teatro Colsubsidio.

Uskoro će ga domaća publika, osim na zagrebačkim kazališnim daskama, moći gledati i na malim ekranima.

Kakva je atmosfera na snimanju? Ekipa? Uloga?

- Ovo je druga sezona serije. Ekipa je uigrana pa sam trebao uhvatiti tempo. Kolege su tu uvijek da ti prijateljski pomognu, pa je bilo lako. Ugodna i opuštena atmosfera na setu čini stvari još lakšima.

Postoje li teže i lakše uloge? Ako postoje, kakvom bi ovu ocijenio?

- Često postavljano pitanje. Ima li malih i velikih uloga? Težih i lakših? Nema. Ponekad ti je po habitusu nešto bliže ili dalje, ali za ulogu se uvijek moraš spremati. Od uloge svećenika ljudi uvijek očekuju isto. Da je miran, staložen, strpljiv... No lik kojeg igram u seriji je svećenik koji je bio u misijama po Africi i koji silom prilika završava u Lici. Tko imalo prati seriju, zna da mu nije lako s likovima koji ga polako uvlače u svoje priče, ali je on tu spreman. Uviđa da Afrika i Lika u ovom kontekstu nisu toliko daleko. Iz početka ima strpljenja, ali tu i tamo ipak treba zasukati rukave i uzeti stvar u svoje ruke.

Glumačka branša ima podijeljeno mišljenje o sitcomima, “sapunicama”, telenovelama... kakvo je tvoje?

- Nekada je među glumcima vladalo podijeljeno mišljenje o tome. Sada to rijetko čujem. Svako iskustvo je iskustvo. Bilo ono pozitivno ili negativno. Za glumca to uvijek znači jedno: rast.

Nisi često pred kamerama. Zašto? Strah od kamere ili... nedostatak vremena?

- Mislim da je za mladog glumca kazalište platforma na kojoj može dulje istraživati ono što mu odgovara. Radi se slojevitije i dulje. Kazališne daske pružaju jednu vrstu zaštite koja ti je iz početka potreba. Onda kad već imaš dosta utakmica u nogama, okušaš se i u drugom mediju u kojem vladaju neka druga pravila. Moram priznati da me iz početka bilo strah kamere, ali uz ugodne kolege i atmosferu na setu brzo zaboraviš da je ona tamo u nekom kutu i da prati svaki tvoj pokret dok se ti igraš.

Što ti je u planu osim ove uloge u nekoj skorijoj budućnosti? U teatru ili na filmu, televiziji...

- Nakon ovog vraćam se u teatar jer imam dogovoren jedan projekt. U ovoj vrsti posla nikada ne znaš što te čeka sutra. Tvoje je da želiš. Na svijetu da ti to ostvari. Dosad sam imao sreće da su mi se želje ostvarivale.