“PONOS HRVATSKE” ZA 2015. PRIPAO I NEKOLICINI SLAVONACA
Objavljeno 6. veljače, 2016.
Prepoznato je ono što čine dobri ljudi, kaže načelnica općine Tovarnik Ruža Veselčić Šijaković
VINKOVCI – Nekolicina Slavonaca našla se, zbog svojih nesebičnih i požrtvovnih djela, koja takvo priznanje nepobitno i zaslužuju, među 25 dobitnika nagrade “Ponos Hrvatske” za 2015. godinu. Pružali su pomoć izbjeglicama, pomagali drugima u nevolji, riskirali život u minskom polju...
Čak pet spomenutih nagrada završilo je na krajnjem slavonskom istoku, u rukama dobrih ljudi od Vođinaca, sela pokraj Vinkovaca, do Ilače i Tovarnika, na samoj državnoj granici. Stanovnici Ilače, sela koje ima samo 800-tinjak duša, pokazali su veliko srce kada je u rujnu prošle godine taj dio Hrvatske zapljusnuo val izbjeglica s Bliskog istoka. I novinari su tada svjedočili kako su se Ilačani sami organizirali, donosili iz svojih kuća hranu i vodu i dijelili ih iscrpljenim izbjeglicama. Kupovali su im kruh, nosili lijekove, pekli kiflice, podijelili su s njima što su imali. Znali su Ilačani što je nevolja jer su i sami 1991. godine prošli strahote rata i progonstvo iz svojih domova i svog sela. U susjedni Tovarnik, koji s Ilačom čini jednu, tovarničku, općinu došle su još dvije nagrade! Na ponos i radost, istaknut će općinska načelnica Ruža Veselčić Šijaković, svih stanovnika toga kraja.
– Što da vam kažem, ljudima je drago, zapravo su oduševljeni. Sretni smo da je prepoznato ono što čine dobri ljudi, a svima nam je to i poticaj da radimo dalje, još bolje, još poletnije – reći će načelnica općine, u kojoj se sa zadovoljstvom komentiraju nagrade “Ponos Hrvatske” ljudima upravo iz njihova kraja. – To je zahvala svima koji su toliko puno učinili kada je trebalo – dodat će.
Naime, nagradu je dobio i tovarnički stomatolog Nizar Shoukry (50), koji je sa suprugom Draganom (38) punih 45 dana, dok je kod Tovarnika trajala izbjeglička kriza, pomagao boraveći među izbjeglicama, smirivao ih i svjedočio njihovim tužnim sudbinama. Podrijetlom Sirijac, Nizar i supruga jedini su govorili arapski i bila je to dragocjena pomoć u zbrinjavanju tisuća izbjeglica u kampu u Opatovcu. Kako je sam govorio novinarima, on se zaljubio u Hrvatsku i u njoj ostao nakon što je, 80-ih godina, došao u Zagreb na studij.
Karolina Tutiš 19-godišnjakinja je iz Tovarnika i iza nje je već jedna nagrada, što svjedoči o njezinu angažmanu, unatoč mladosti. Prošle godine je, name, dobila posebno priznanje “Luka Ritz” za promicanje škole bez nasilja. Vedra, samozatajna djevojka volontira u palijativoj skrbi, pokreće humanitarne akcije za liječenje djece, pomaže siromašnima, volonterka je i Crvenog križa. Sama će reći kako je njezina usmjerenost pomaganju drugima izrasla iz činjenice da je “odrasla u obitelji sa šestero djece, uz bolesnog brata, za čije je liječenje i njezina obitelj svojedobno trebala pomoć”.
Vinkovčanka Senja Majnović (43) također je “ponos Hrvatske”. Kao djelatnica na kiosku, pronašla je kuvertu punu eura, našla kupca koji je kuvertu izgubio i vratila mu novac ne želeći uzeti nagradu. Ilija Mijić (80), umirovljenik kojem je to bio novac za skrb o obitelji, neizmjerno je zahvalan i sa Senjom je posto prijatelj, poklonivši joj lančič s privjeskom, likom sv. Ante, kao zaštitnikom. I dječak iz Čepina, Stjepan Vujnovac, učenik 4. razreda, slavonski je “ponos Hrvatske”. Taj je dječak novac dobiven za prvu pričest, 450 kuna, darovao socijalnoj samoposluzi za pomoć siromašnima!
Vladimir Petrović (44) iskusni je pirotehničar iz Vođinaca. U rujnu na terenu na karlovačkom području odjeknula je eksplozija u kojoj su stradala dvojica njegovih kolega. Izvlačio ih je iz minskog polja. Jedan je teško ranjen, drugi je, nažalost, preminuo. U minskim poljima po Hrvatskoj radi Vladimir godinama, prije toga bio je hrvatski branitelj. Reći će da u takvom poslu pirotehničari ovise o kolegama pa se među njima razvija posebno zajedništvo, a stradanja kolega ostavljaju traume.
– I danas mi je teško kada se sjetim toga dana – kratko će reći Vadimir, koji planira uskoro u mirovinu.
Sanja BUTIGAN