Brodski kroničar, pisac, jedan od najboljih poznavatelja života i djela Mije Čorak Slavenske, autor njezine fotomonografije Stribor Uzelac Schwendeman, u povodu stogodišnjice rođenja velike hrvatske i svjetski priznate balerine, ekskluzivno za Magazin Glasa Slavonije ispričao je neke dosad nepoznate činjenice.

Povod je veliki jubilej. Naime, 20. veljače ove godine Slavonski Brod bilježi stoljeće od rođenja Mije Čorak Slavenske, svoje slavne dive, koja je već s osamnaest godina postala primabalerina HNK-a, s dvadeset europska baletna zvijezda, a potom američka i svjetska.

No, premda je rođena u Brodu na Savi, šest desetljeća bila je potpuno zaboravljena, a Uzelac Schwendeman je pišući o njoj prije četvrt stoljeća prvi na to podsjetio.

- Kažu kako je zaborav druga smrt, a Slavenska je tako temeljito bila zaboravljena da ni u Zagrebu, ni u Hrvatskom narodnom kazalištu, ni Akademijinom Institutu za teatrologiju, devedesetih godina, nisu znali ni gdje je, niti je li uopće živa... Do prvih informacija o njoj došao sam mjesec dana prelistavajući komplete brodskih lokalnih novina u razdoblju od 1894. do 1945. U tom vremenskom razmaku u Brodu je izlazilo oko četrdesetak tjednika. Moje pisanje o Slavenskoj zamijetio je gospodin Zvonimir Podkovac, hrvatsko-francuski baletni plesač, također rođen u Brodu na Savi, koji je iz zagrebačkog HNK-a također rano otišao u Francusku i ondje ostvario karijeru plešući u poznatim francuskim ansamblima. Nakon umirovljenja iz Pariza se preselio u Calas, malo mjesto pokraj Marseillea. Javio mi se i tako sam saznao da je on pasionirano pratio karijeru svoje sugrađanke po rođenju, da ima zamašnu arhivu podataka i da se čak desetak godina s njom dopisivao... Požalio mi se kako u Zagrebu nije naišao na naklonost da neka institucija to preuzme - prisjeća se Schwendeman, koji je s vremenom Podkovca uspio nagovoriti da arhivu s programima, pismima, plakatima, fotografijama... ostavi rodnom gradu.

Onda je prvo iz tog materijala nastala knjiga 'Mia Čorak Slavenska', koja je uz potporu Ministarstva kulture tiskana u Zagrebu 2004. godine. Autori, povjesničarka plesa i plesna pedagoginja Maja Đurinović i Zvonimir Podkovac, o Slavenskoj su iznjedrili ambicioznu i vrijednu monografiju - kao najveći izvor podataka o dugo zaboravljenoj umjetnici, a Schwendeman je napisao uvod o Mijinu podrijetlu i danima koje je u mladosti provodila u Brodu kod svoje tete Dore Majevski.

Da bi Podkovčeva ostavština završila u Brodu bilo je potrebno puno truda i muke, prisjeća se Uzelac Schwendeman.

- Naime, to je bilo prije ulaska u Europsku uniju i dokumentacija se nije mogla slati poštom bez skupih i kompliciranih ekspertiza koje bi jamčile da to nije iznošenje francuskog kulturnog fundusa. Dakle, trebalo je pribaviti određenu dokumentaciju i otići po materijal. Kako je Grad odbio u tome sudjelovati, rođakinja gospodina Podkovca koja živi u Sv. Nedjelji, svojim je automobilom malo-pomalo sve to prevozila kući, dok sam ja, o svom trošku, sve prevozio u Brod, slagao, sortirao i pregovarao da materijale preuzme Državni arhiv, što je ravnatelj, Ivan Medved, spremno i učinio, objašnjava.

Schwendeman navodi kako je Podkovac poslao i opsežnu autobiografiju koju mu je Slavenska poslala na uvid prije tiskanja, napominjući kako je imala velikih poteškoća s novcem i s izdavačima. “Bili su tu i originali pisama iz njihove korespondencije. Pročitao sam i autobiografiju na engleskom i pisma koja je Mia pisala na 'indijanskom hrvatskom' jeziku, ali sam preuzeo samo podatke i činjenice. I u pismima i u autobiografiji Mija prenaglašeno senzibilno i preotvoreno piše o obiteljskoj patologiji i o svom intimnom životu, pa sam Podkovcu predložio da jedno i drugo arhiviramo s klauzulom o dvadesetogodišnjoj nepristupačnosti”, naglašava Uzelac Schwendeman koji je, služeći se istom građom, priredio i fotomonografiju 'Mia Čorak Slavenska'.

Monografija međutim nikada nije promovirana. Schwendeman kaže kako je, za razliku od Grada, hrvatsko Ministarstvo kulture prepoznalo vrijednost tog projekta i financiralo autorski honorar, kao i tiskanje stotinjak primjeraka knjige za knjižnice u Hrvatskoj. I tako se već 13 godina, ponajviše zahvaljujući Hrvoju Špiceru, ravnatelju Koncertne dvorane, Matici hrvatskoj i drugim institucijama u kulturi Grada, kvalitetno i sadržajno u veljači obilježavaju u Brodu Dani Mije Čorak Slavenske.

Ove godine posebno naglašeno, s obzirom na važni jubilej. Osim KKD-a, MH-a, brodskog Arhiva, Muzeja brodskog Posavlja, u program se uključuje i osječka Umjetnička akademija koja je ovu godinu proglasila Godinom Mije Čorak Slavenske te priređuje dvodnevni znanstveno-umjetnički skup. Zagreb priprema veliku izložbu u Klovićevim dvorima, a kao posebni kuriozitet Špicer najavljuje Gala večer, na kojoj će sudjelovati svi nacionalni baletni ansambli s plesnim točkama koje sami izaberu. Osim izložbi, plesnih predstava, plesnog natjecanja, u veljači, obilježavanje stote obljetnice produžit će se tijekom cijele godine, a na jesen je, prema Špicerovim riječima, u Slavonskom Brodu moguće i premijerno prikazivanje dokumentarnog biografskog filma 'Mia, a Dancer's Journey', plesačičino putovanje, koje je snimila njezina kćerka Maria Ramas. Film je nagrađen Emmyjem u SAD-u.

Obilježavanju velike obljetnice priključuje se i Hrvatska pošta izdavanjem posebne poštanske marke, posvećene Slavenskoj, koja izlazi 20. travnja ove godine.

Miju su zvali Ljepota, Gracija, Harmonija..., a da bi je otrgnuli od zaborava, kao dio brodske, slavonske i hrvatske povijesti koja nas određuje, uz institucije u kulturi Grada, zaljubljenici u ples i ove će se godine s nizom sadržaja prisjetiti Mije Čorak Slavenske, sugrađanke po rođenju, koja uz Ivanu Brlić-Mažuranić, Milku Trninu, Zinku Kunc i još poneko ime, ulazi u krug svjetski najpoznatijih Hrvatica 20. stoljeća.

Piše: Marija RADOŠEVIĆ

(Fotografije crno-bijele iz arhive: Stribor Uzelac Schwendeman, Mia Čorak Slavenska)